Prema podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava, rashodi za mirovine trenutno se kreću oko 36,37 milijardi kuna godišnje, a samo 22,33 milijarda osigura se naplatom doprinosa. Dakle, država godišnje mora osigurati gotovo 14,5 milijardi kuna. No, valja upozoriti: doprinosima se gotovo u potpunosti namiruju čiste mirovine. Oko sedam milijardi od iznosa koji se izdvaja iz proračuna odnosi se na mirovine ostvarene po posebnim propisima, a preostali dio na posebna prava uz mirovine, utemeljena na nizu propisa kojima je politika vraćala dug umirovljenicima, ili izjednačavala mirovine starih i novih umirovljenika, prvenstveno radi kupovine glasova. Tako se, na primjer, oko 1,2 milijarda kuna izdvaja za isplatu dodatka od 100 kuna i šest posto, kojim je HDZ-ova Vlada svojedobno pokušala vratiti dug umirovljenicima prema Odluci Ustavnog suda iz 1998. godine.

Najkraće rečeno, najbolje čemu se možemo nadati od nove nade u hrvatskoj politici, formira li se neka nova Vlada uz podršku MOST-a, nešto je manje korupcijskih skandala nego što smo navikli. To znači da dolazi novi set menadžera u politici koji još uvijek nije umrežen niti korumpiran kao što je slučaj sa veteranima, SDP-om i HDZ-om. Ništa se drugo neće promijeniti na bolje iz perspektive velike većine našeg stanovništva – uostalom, to se, realno, niti ne obećava. MOST prije svega govori o bolnim rezovima u javnom sektoru i pomaganju poduzetnicima u nekom obliku, a od nas se očekuje da vjerujemo da će taj smjer zaobilaznim putem dovesti do općeg blagostanja jednom kad se stvari "dovedu u red" ili se provedu "reforme".

Na današnji dan prije 60 godina umro je jedan od najvećih hrvatskih pjesnika Tin Ujević. Uz obljetnicu odlaska najvećeg boema među pjesnicima donosimo tekst Mirka Kovača, objavljen 2001. godine u Feral Tribuneu, koji govori o piscima i alkoholu, alkoholu i pisanju. Nećemo, dakle, svečarski podsjećati na Tinov životopis, niti na njegovo veliko Djelo. Ovdje ćete naći Tinov odgovor na pitanje zašto pije. Dakako, Kovač iz vida ne ispušta ni druge velike pisce koji su dijelili ljubav prema Kralju Alkoholu. Pa kaže: "Velika su književna imena ušla u legendu po pijančevanju; ta je legenda postala neodvojiva od njihova djela. Napijalo se u svim epohama i valjda još od prve pisane riječi. Pisci su cugali iz gušta ili poze, radi okrjepe duše, u slavu boeme, slijedeći književnu tradiciju pića, oponašajući jedni druge, iz očaja ili ovisnosti, liječeći ljubavne jade ili kakve druge boljke, iz bunta i straha od smrti, u bijegu od samoće ili u jadu emigracije."

Moram reći da ovaj čin pohoda Kaptolu nudi još jedan zaključak: ovo je dno dna sekularne države. Naime, ići odmah nakon izbora na poklonstvo poglavaru mjesne vjerske zajednice i izvijestiti ga o (ne)postignutim izbornim rezultatima, znak je najcrnjega religijsko-plemenskog mentaliteta, potpune ovisnosti o religijskim rješenjima političkih problema gdje se vjerski vođa ukazuje kao Deus ex machina. Zapravo, kao u Srednjemu vijeku kad je vrijedilo pravilo - čija religija, njegova vlast. Nevjerojatno! Zastrašujuće! Jadno kršćanstvo! Ako se bude oslanjalo na 'muže' ovoga podneblja, ne piše mu se lijepa budućnost.