Nakon što je u ponedjeljak Branimir Glavaš u Hrvatskom saboru predao kandidacijske liste za nadolazeće parlamentarne izbore, praćen svojim "momcima u crnom", odnosno stranačkom vojskom nazvanom Slavonska sokolska garda, Kuća ljudskih prava pozvala je nadležna tijela MUP-a da provedu istragu kako bi se utvrdilo je li policija postupila u skladu s ovlastima. "Policija je bila dužna zabraniti, odnosno prekinuti taj skup, što je propustila učiniti", tvrde iz Kuće ljudskih prava, navodeći da je riječ o skupu koji svojim znakovljem i stranačkom paravojskom bjelodano i nedvosmisleno koketira s nacizmom i ustaškim pokretom te predstavlja opravdan razlog za ograničavanje slobode javnog okupljanja pripadnicima HDSSB-a i njihove SSG. Osim toga, zasigurno MUP-u nije moglo promaći da se postrojavanje odigralo u zoni u kojoj na Markovom trgu nije dozvoljeno javno okupljanje.

U situaciji gdje komercijalni mediji imaju sve manje izvora prihoda događaju se za novinarsku profesiju nakaradna rješenja problema financiranja – prikriveno naplaćivanje praćenja izbora. „Poštovani, zamolila bih sve medije koji će pratiti stranačke aktivnosti u X. izbornoj jedinici, a koji dosad nisu, da mi pošalju svoje cjenike za praćenje parlamentarnih izbora. Unaprijed zahvaljujem“, sadržaj je e-maila koji smo dobili prije nekoliko dana. stručnjak Krešimir Macan za Lupigu je potvrdio kako ovakva praksa nije neuobičajena i da na nekim razinama stvari funkcioniraju po principu „Koliko para, toliko muzike“. Istovremeno, će nam Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, rezolutno reći: „To je situacija jednaka onoj kad se plaćeni oglas objavljuje bez da je to javno objavljeno. Ukoliko novinar ide na neki skup jer mu je stranka to platila, to je nedopustivo i novinari ne bi smjeli to raditi“.

Izašao je Feral Tribune! Slavni i već sedam godina upokojeni tjednik ponovno je ugledao svjetlo dana. No, samo jednokratno, kao podsjetnik na njegovu povijesnu vrijednost. Dogodilo se to u srijedu, dan uoči predstavljanja knjige „Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune“, Borisa Pavelića, na Sajmu knjiga u Frankfurtu. Ovdašnji dnevni list Frankfuter Rundschau, koji se može pohvaliti tiražom od 70.000 primjeraka, u srijedu je kao podlistak objavio „izvanredni“ broj Feral Tribunea na 16 stranica. Sestrinski medij daleko poznatijeg Frankfuter Allgemeinea hrvatskom je tjedniku posvetio i kratki uvodnik, što je posebna čast s obzirom da taj list inače ne gaji tu formu. U uvodniku naslovljenom „Achtung Satire“ („Oprez, satira“), Bascha Mika i Arnd Festerling, prvi ljudi redakcije,odgovaraju na pitanje zašto su objavili posebno izdanje Feral Tribunea na njemačkom jeziku. Zato što to zaslužuje, ukratko glasi objašnjenje.

Hrvatski narodni Tomislav Karamarko ponekad, ipak, zna što govori. Djelomično, naravno. Samo što ni sam najbolje ne razumije kada je do oko pola u pravu. „Treba spomenuti Ivana plemenitog Zajca, oca najdomoljubnije hrvatske opere. To ime nosi i hrvatsko narodno kazalište, kazalište koje, nažalost, više nije ni hrvatsko ni narodno, koje je postalo prostor kulturne okupacije u kojemu se izvrgava ruglu hrvatska kultura i hrvatski narod. I to ćemo promijeniti nakon osmi studenoga“, kazao je predsjednik HDZ-a na stranačkom skupu u Rijeci. Zbilja, HNK „Ivan plemeniti Zajc“ nije ni „hrvatsko“, niti „narodno“, ali je upravo zato kazalište koje ispunjava svoju bitnu, ma osnovnu, zadaću. Izvrgava, ako treba i ruglu, a kritici svakako, ono što Tomislav Karamarko naziva hrvatskom kulturom i hrvatskim narodom, izgovarajući, slučajno valjda, optužnicu nacionalnoj kulturi kao mitomanskoj, podaničkoj i kukavičkoj, a narodu onu za počinjene zločine ili prešutno slaganje sa njima.

Impresivno je kako se ovih dana sudbena tijela, pod ravnanjem Ivana Turudića, drže slova zakona, ne samo do posljednjega paragrafa, nego do posljednje lipe maksimalističke kaucije za otkupninu slobode Ive Sanadera. Svaka čast na neumoljevoj primjeni zakonskih normativa. Politički prvaci nisu ni zaslužili drugo, do li neumoljivu strogost za pravne i moralne grijehe koje su ionako sami oblikovali i nametnuli društvenom ostatku. No, nije globalni hrvatski problem što se "Turudićeva škvadra" zainatila da Sanadera drži iza rešetaka. Fatalna je nevolja da je zakonski imperativ postao slamčica spasa nakon dvostruke lekcije o opstrukciji pravičnoga Sanaderovoga tretmana u sudskom showu.

Ukratko, ubacivanje terorista među izbjeglice košta više, traje duže, nesigurnije je i neizvjesnije od slanja stranog borca na Bliskom istoku s EU dokumentima, a kakvih ne nedostaje, natrag u rodnu zemlju kako bi obavio „posao“. Ipak javnost se zakačila za tu slabo vjerojatnu i uglavnom besmislenu ideju. Na društvenim mrežama s prvim velikim izbjegličkim valom krenule su i optužbe o terorizmu, o ubačenim agentima. Lansirana je kampanja dijeljenja fotografija koje „dokazuju“ perfidne namjere izbjeglica koji su naprosto prikriveni teroristi, kao i priča da su izbjeglice lažovi i kukavice. Kako je moguće da Sirijci u užasnoj financijskoj i životnoj situaciji imaju mobitele? Kratka potraga kaže da Sirija ima 87 mobitela na 100 stanovnika. Za usporedbu, BiH ima 90 mobitela na 100 stanovnika. No, ne samo da se Sirijci kupaju u novcu kojeg navodno nemaju, nego su i kukavice. Zašto se ne ostanu boriti?