Iako se zemlje s Balkana mogu pohvaliti bogatom antifašističkom prošlošću, neke od njih trebale bi sakriti glavu u torbu od stida zbog nekadašnje, a i današnje fašističke povijesti. Ako se Srbija može punim ustima hvaliti sa svojim herojstvima u oba svjetska rata, danas ne može uopće dati objašnjenje kako i tko je dozvolio da njom vladaju huligani iz navijačkih grupa i klerofašisti preko raznih pokreta i stranaka.

Navijači njemačkog nogometnog kluba Borusija iz Dortmunda imaju najbolju navijačku koreografiju i kod njih nećete vidjeti fašističke i rasističke istupe. Za razliku od njih, navijači nogometnih klubova Crvena Zvezda, poznate Delije, i Partizana, Grobari, natječu se tko će povrijediti više protivničkih navijača na derbi utakmicama, ili policajaca, tko će napisati više rasističkih parola da su izbjeglice, Hrvati, Romi, homoseksualci i ostale diskriminirane grupe nepoželjni. U tome nisu sami, pomažu im i navijači nogometnog kluba Rad koji su sredinom rujna napali četiri djevojke u centru Beograda pod sumnjom da su lezbijke i nanijeli im teže ozljede. Prodaja droge i oružja je jedan od načina financiranja ovih skupina, a ulični obračuni postali su skoro svakodnevnica u Beogradu i većim gradovima Srbije.

Čekamo vas - poruka Obraza prepuna nasilja (FOTO: Mladifilozof/Wikimedia)

Podrška njima od strane vlasti vidi se u blagom ili nikakvom sankcioniranju nasilničkog ponašanja, dok Srpska pravoslavna crkva jako čvrsto stoji iza njih i zdušno im pomaže opravdavajući svako njihovo nasilje koje ide u prilog zaštite interesa crkve. Osim huligana, ulicama Srbije vladaju i ostale klerofašističke organizacije kao „Krv i čast“, „Obraz“, „Naši“, „Pokret 1389“. Ikonografija i ideologija koju koriste ove organizacije su skoro iste jedna drugoj, njihovi glavni idoli su Ratko Mladić, Željko Ražnatović Arkan i vođa četnika Draža Mihajlović. Antifašisti Srbije često podsjećaju na ubojstvo iz mržnje koje su počinili neonacisti 2001. godine u centru Beograda kada su do smrti pretukli poznatog glumca Dragana Maksimovića zato što im je samo nalikovao na Roma.

S druge strane fašizam u Srbiji s ulice se počeo jako brzo institucionalizirati tako što je krajnje desničarski pokret „Dveri“ uspio dobiti svoje predstavnike u nekoliko srpskih općina nakon izbora 2012. godine. "Dveri" su poznate kao desničarski pokret kojem su crkva, tradicija, homofobija, rasizam, ksenofobija, islamofobija i ostale fobije jako izražene u njihovom političkom programu, dok se otvoreno zalažu za politički i ekonomski savez s Rusijom. U pogledu na posljednju situaciju u Srbiji s izbjeglicama oni se zalažu da država pruža najmanje pomoći što je moguće i tvrdi da je nacionalni interes na prvom mjestu. Retorika koja je jako slična ksenofobičnoj retorici koju koristi mađarski premijer Viktor Orban. 

Ipak zemlja koja možda prednjači otvorenim fašizmom, koji je jako ukorijenjen u državnom sistemu, je Bugarska. Aktualni premijer Bojko Borisov čiji je ovo drugi premijerski mandat, predsjednik je i vladajuće stranke GERB (Građanski pokret za europski razvoj Bugarske) koja je desničarska stranka centra i koja je na prvim izborima 2009. godine koalirala s otvoreno rasističkom i fašističkom strankom Ataka. Parlamentarni izbori iz 2014. godine doveli su dosta desničarskih stranaka u parlament, pored većinskog GERB-a, ušli su i Patriotska fronta, Bugarska bez cenzure, Ataka i ABV koji su otvoreno i agresivno desničarski nastrojeni. Patriotska fronta je koalicija između VMRO-a i Nacionalnog fronta za spas Bugarske (NFSB). To su krajnje desničarske stranke koje otvoreno surađuju s neonacistima. 

Ranih 2000-tih godina u Bugarskoj su počeli sa slavljenjem Hriste Lukova, fašističkog generala kojeg su antifašisti ubili tijekom Drugog svjetskog rata. (FOTO: Privatni album)

Najpoznatiji lik iz ove koalicije je Angel Dzambazki, vođa VMRO-a i zastupnik u Euro parlamentu. On je pokušao otvoriti koncentracijski kamp za Rome, zalaže se za strože mjere za tražitelje azila, organizira antiLGBT prosvjede. Ni njihovi koalicijski partneri NFSB nisu bolji od njih. U njihovom političkom programu ima prijedloga za iseljenje Roma van gradova i njihovo smještanje u kampove s minimalnim pristupom vodi, struji i sanitarijama. Pored Roma kao glavne mete njihove ksenofobije i rasizma, žrtve njihovih napada i ubojstava su i pripadnici LGBT manjina, Turci, ljevičari, židovi i izbjeglice. Pored izbjegličkih kampova, često mjesto njihovih napada je takozvani Ženski Pazar u Sofiji, najmultikulturalnije mjesto u gradu. Na toj tržnici, osim prodavača jeftine robe, dolaze i ljudi koji su pušteni iz detencijskih centara i smještaju se u prenatrpanim sobama jeftinih hostela. Posljednji incident u kojem je nastradao izbjeglica je ubojstvo afganistanskog 19-godišnjaka koje se dogodilo 19. listopada ove godine, u blizini bugarsko-turske granice, a kojeg je ubio granični policajac. Dok izbjeglice tvrde da je policajac namjerno pucao u momka, kolege tvrde da je pucao u zrak i da je metak rikošetirao. Organizirani su prosvjedi putem kojih je iskazana podrška policajcu, dok je retorika oko izbjeglica bila ksenofobična i rasistička.

Slavljenje fašističkih likova iz povijesti je također svojstveno ovim organizacijama i strankama. Ranih 2000-tih godina počeli su sa slavljenjem Hriste Lukova, bugarskog fašističkog generala kojeg su antifašisti ubili tijekom Drugog svjetskog rata. Pod nazivom „Lukov marš“ u Sofiji se svake godine organizira mimohod s bakljama u znak sjećanja na njegovu likvidaciju. Idol bugarske stranke VMRO-a Ivan Mihajlov je isti lik iz povijesti kojeg slave i obožavaju članovi makedonske stranke VMRO-DPMNE i koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio suradnik Ante Pavelića.

Navijači Pelistera iz Bitole u emotivnom trenutku (FOTO: Čkembari)

Skoro desetljeće duga vladavina stranke VMRO-DPMNE u Makedoniji, stranke koja je ideološki bliska s bugarskom VMRO ima svoj doprinos u jačanju krajnje desničarske i rasističke ideologije u Makedoniji. Politika obitelji s više od tri djeteta i skoro otvoreni rasizam prema Romima i Albancima jako su rašireni u osnovnim i srednjim školama. Retorika vladajuće stranke tijekom svake kampanje bez razlike jesu li lokalni, parlamentarni ili predsjednički izbori okrenuta je svom etničkom glasačkom tijelu i sotonizira ostale etničke grupe. Lako je predvidjeti da će svaki političar napasti druge etničke grupe da su opasnost za njegovu vlastitu i pozvat će da glasaju za njega kako bi ih obranio od očigledne opasnosti. Veći gradovi poput Skoplja, Kumanova, Bitola, Prilepa i Tetova su okupirani grafitima vladajuće DPMNE kao „Državata pred se“ (Država pre svega), „VMRO zasekogaš“ (VMRO zauvijek) kao i grafitima navijača „Smrt za šiptari“, (Smrt Albancima), „Fuck Greece“. 

S druge strane, crnokošuljaški i kazneni odredi nisu oformljeni, ali nacistička ikonografija i rasističke parole na nogometnim utakmicama nisu rijetkost. Neonacisti su najaktivniji na jugozapadu zemlje, u Bitoli zajedno s navijačima nogometnog kluba „Pelister“ nazvani Čkembari. Grad je prepun nacističkih grafita, a česti su i napadi na romsko naselje Bair, nadomak grada. Policija ne reagira na nacističke zastave, kao ni na transparent „Refugees NOT welcome“. Ipak, antifašistička skupina u ovom gradu iako je mala, jako je aktivna tako što uništava grafite i pokušava da svijest o problemu s neonacistima podigne na veći nivo. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album