Projekcijom filma „Ana trg“ Jelene Novaković i prezentacijom radova nastalih u radionici dokumentarnog filma, sinoć je zatvoren sedmi Supetar Super Film Festival. U šest dana prikazano je čak 40 filmova na tri festivalske lokacije, a nagradu publike odnio je film –„Spartacus i Cassandra“, Ioanisa Nugueta. Francuski film u 81 minutu prikazuje odrastanje dvoje romske djece, koje udomljava mlada trapezistica u predgrađu Pariza. Nagradu publike ovaj film je osvojio u neizvjesnoj utrci s filmom „Bijela kuća“ Ranka Paukovića, koji je tematski vezan upravo za otok Brač. Naime, radi se o filmu koji govori o bračkom kamenu i Braču, kroz portrete petero ljudi koji žive od tog kamena, a u 71 minutu film progovara i o slučaju Jadrankamen, tvrtke koja je nakon duge agonije završila u stečaju. Supetarskoj projekciji, koja je izazvala veliki interes javnosti i kojom je film i započeo svoju otočku turneju, nazočili su i sami protagonisti filma.

Iako će cijeli proces promjena biti pod kontrolom četvorke iz Bruxellesa koja je vodila pregovore, analitičari i eksperti upozoravaju na kratak period realizacije i moguće sabotaže stranačkih vojnika koji su postavljeni na visoke pozicije u državnom aparatu. Ipak, ovo je šansa i prostor za dokazivanje želje svih sudionika u ovom procesu da se jednom zauvijek u Makedoniju dovede prava demokracija i vladavina prava. Pročišćavanje biračkog popisa od umrlih osoba, ljudi s lažnim osobnim kartama, pogrešnim adresama i stranačkih vojnika sa po nekoliko osobnih karata kako bi mogli glasati na nekoliko mjesta i tako krivotvoriti izbore, radne grupe sastavljene od članova obje stranke (opozicije i pozicije) koje će dogovoriti promjene u makedonskoj nacionalnoj televiziji s ciljem oslobađanja televizijske kuće od utjecaja vlasti, promjene u Agenciji za audiovizualne usluge i u Antikorupcijskoj komisiji su obaveze koje proizlaze iz dogovora. Moraju se provesti do početka raspisivanja izbora.

Nije jednako, ako diplomski rad prepiše portir, policajac, načelnik, župan ili stranački lider. Nije niti približno jednako ako autom pregazi, pa čak i usmrti nekoga običan čovjek, sin nekog moćnika, javna osoba ili visoki dužnosnik. Nije jednako ako utaji porez sladoledar, ugostitelj, frizerka, kozmetičarka, tajkun ili politički dužnosnik. Nekome se za deset kuna viška ili manjka u kasi kod porezne provjere odmah zatvara dućan, a to mu je bio jedini izvor prihoda za cijelu obitelj. Drugi za dokazane milijunske utaje i prevare, eventualno negdje guli krumpire nekoliko mjeseci, a bogatstvo mu se mjeri velikim brojevima ovdje i vani. Neki čak, niti ne dođu do faze guljenja krumpira, jer mogu platiti skupe odvjetnike koji nađu pogrešku u proceduri istražnog postupka ili neku rupu u zakonu.

"Provodeći opsežno kriminalističko istraživanje događaja od 12. lipnja 2015., kada je na travnjaku nogometnog stadiona „Poljud“ u Splitu uočen simbol svastike, objavljujemo videozapis, koji je snimljen u noći 8/9. lipnja 2015. Na snimci se nalaze dvije nepoznate osobe, koje dovodimo u svezu s navedenim događajem", navodi Policijska uprava splitsko-dalmatinska, uz molbu građanima da im dojave sve što znaju o identitetu osoba koje su snimljene kako prelaze ogradu na stadionu. Mole građane, ukoliko imaju saznanja o identitetu osoba sa snimke, odnosno raspolažu informacijama o počiniteljima ovog kaznenog djela, da o tome obavijeste Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku, odnosno najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju, osobno, pozivom na dežurni telefon 192 ili e-mailom splitsko-dalmatinska@policija.hr.

Kako Hrvatska stoji u 'Legatumovoj' računici, imaju li mladi u Hrvatskoj bolje, lošije ili slabije osnove za napredak u svojoj državi u odnosu na okruženje? Podatak da je u ukupnom plasmanu 'Legatumovog indeksa' Hrvatska na 50. mjestu ne ostavlja previše dilema za zaključak 'na prvu loptu'. Ako je dvostruko lošija od Slovenije, pa još ako se zna da su iza nas od članica Europske unije samo Grčka, Rumunjska i Bugarska… Što se tu ima dodati, normalno je da se iz Hrvatske odlazi. Ako su za iseljavanje glavni kriterij visina plaće i pokazatelji blagostanja, nema nikakvih šansi da se zaustavi odlazak mladih. Međutim, postoje i drugi pokazatelji prosperiteta, poput osobnih sloboda i socijalnog kapitala, čije poboljšavanje ništa ne košta. Nas, očekivano, srozavaju ekonomski pokazatelji i, manje očekivano, socijalni kapital.

Nije u Srebrenici, naime, napadnuta Srbija, nacija ili nekakav legitimni predstavnik Republike Srbije. Napadnut je Aleksandar Vučić. Ako je problem u Srbiji kao takvoj i onima koji sanjaju da je unište, kako to da Borisu Tadiću nije falila dlaka s glave kada je odlazio iz Srebrenice? Kukavički skriven iza nacionalističkog stada i poze mirotvorca okrenutog prema budućnosti, Vučić je otišao i korak dalje: "Oni su uz pokliče Allahu Ekber hteli da ubijaju neke ljude danas". Koliko god da su današnji bošnjački nacionalizam i vjerska zadrtost manjine unutar islamske zajednice štetni, prvenstveno za Bošnjake, ova Vučićeva izjava je krajnje uvredljivija. Ne samo zato što je usmjerena isključivo protiv Bošnjaka, već i zbog Vučićevih povika iz devedesetih, kada je bio čovjek ratnog zločinca Vojislava Šešelja i ministar informiranja Slobodana Miloševića; onih koji ne samo da su htjeli već i jesu ubijali ljude.