Koje su pravne posljedice zatvaranja hrvatskih granica za izbjeglice?
„U slučaju zatvaranja granica Hrvatska bi mogla prekršiti načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja jer to načelo podrazumijeva obavezu države da u pravičnom postupku utvrdi je li osoba izbjeglica ili ne, pa ako osoba želi ući u zemlju zato da bi zatražila zaštitu, to joj se mora omogućiti“, analiziraju u Hrvatskom pravnom centru. Svjesni da se aktualni izbjeglički problemi rješavaju prvenstveno na razini politike kao i da ovise o političkim konstelacijama i dogovorima, smatraju da pravo može predstavljati uporišnu točku za rješavanje problema te postavljaju pitanje „A gdje je tu pravo?“ u odnosu na izbjeglička i migracijska kretanja u Hrvatskoj i Europi.
Stoga su u Hrvatskom pravnom centru na to pitanje odlučili ponuditi odgovore u formi kratkih stručnih osvrta na pojedine pojave za koje postoje pravno utemeljena objašnjenja, uvjereni kako je riječ o temama koje su od velikog interesa za hrvatsku javnost.
„U ovoj izbjegličkoj situaciji svjedočimo prikazivanju događaja s raznih aspekata, ponajmanje s pravnog. Time mnoga pitanja ostaju otvorena, a posljedice nedovoljno jasne. Pravno objašnjenje određene pojave može pomoći u razumijevanju trenutnih zbivanja te upozoriti na posljedice neprimjene prava“, objasnila je Agata Račan, predsjednica Hrvatskog pravnog centra uz poruku „Pravo ima odgovore!“.
A koje su pravne posljedice zatvaranja hrvatskih granica za izbjeglice? (FOTO: Hina)
Najavila je i kako će u narednom periodu HPC redovito sastavljati kratke osvrte sve pod egidom „A gdje je tu pravo?“. Prvo pitanje na koje su odlučili ponuditi pravne odgovore jeste – koje su pravne posljedice zatvaranja hrvatskih granica za izbjeglice.
„Kontrola granica, a samim time i određivanje tko može ući na teritorij pojedine države, izraz je suvereniteta države. Istovremeno, pravo država da kontroliraju svoje granice ograničeno je međunarodnim i europskim standardima i obvezama u pogledu zaštite ljudskih prava. U slučaju osoba koje trebaju zaštitu, mogućnost pristupa sustavu azila direktno je povezana s mogućnošću ulaska na teritorij određene države. Ovo pitanje posebno je aktualno u trenutnoj situaciji masovnog priljeva izbjeglica i migranata. Naime, u situacijama masovnih izbjegličkih kretanja pitanje zatvaranja granica stvar je političke odluke, no istovremeno otvara pitanje koje su posljedice ako se izbjeglici ne dozvoli ulazak na teritorij jer je država odlučila zatvoriti svoje granice“, odgovor je na postavljeno pitanje koji nude u HPC-u.
Pojašnjavaju kako se može dogoditi da se osoba, direktno ili indirektno, izloži opasnosti vraćanja na područje gdje bi joj život ili sloboda bili u opasnosti. U tom bi se slučaju, kažu, prekršilo jedno od temeljnih načela izbjegličkog prava, a to je načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, takozvani non-refoulement.
„Ovo načelo države potpisnice UN-ove Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine obvezuje da ne smiju ni na koji način protjerati niti vratiti (refouler) izbjeglicu na područje na kojem bi joj bio ugrožen život ili sloboda zbog njene rasne, vjerske, ili nacionalne pripadnosti ili zbog pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja odnosi se na sve osobe kojima bi, ako ih se vrati, život ili sloboda bili ugroženi“, tumače pravni stručnjaci uz napomenu kako se zabrana vraćanja primjenjuje od trenutka kada neka osoba izrazi namjeru za traženjem zaštite, odnosno za ulazak na teritorij države. U tom smislu, non-refoulement obuhvaća i zabranu vraćanja, kao i zabranu odbijanja ulaska na teritorij.
Postoji obaveza države da u pravičnom postupku utvrdi je li osoba izbjeglica ili nije (FOTO: Hina)
Iz toga se izvlači zaključak kako je pravo države da odlučuje o ulasku na svoj teritorij ograničeno obvezom da pruži utočište, odnosno međunarodnu zaštitu, svim onim osobama kojima je ona potrebna, dok načelo zabrane vraćanja, objašnjavaju, posredno uključuje i obavezu države da u pravičnom postupku utvrdi je li osoba izbjeglica ili nije, pa se ovo načelo ne može poštovati ukoliko se osobi ne omogući ulazak na teritorij.
„Ako u sadašnjoj situaciji masovnih izbjegličkih kretanja dođe do lančanog zatvaranja granica, time će biti povrijeđeno i pravo na utočište (azil), odnosno onemogućit će se traženje međunarodne zaštite. Isto tako, države će prekršiti obvezu zaštite načela non-refoulement odbijanjem ulaska na svoj teritorij ako zbog toga dođe do vraćanja osoba na područja gdje bi im mogli biti ugroženi život ili sloboda“, zaključuje se u odgovoru Hrvatskog pravnog centra.
Podsjetimo, u listopadu ove godine Mađarska je zatvorila svoju granicu s Hrvatskom za izbjeglice i migrante, a u medijima se proteklih mjeseci najavljivalo kako će se za mađarskim primjerom povesti i još neke europske zemlje. Nakon zatvaranja granice mađarska vojska razvukla je uzduž granice i bodljikavu žicu, a isto je nedavno učinila i Slovenija koja je na svojoj granici s Hrvatskom, na području od oko stotinu kilometara, također postavila žicu. Ovog tjedna je i Grčka zatvorila granicu s Makedonijom za sve izbjeglice i migrante bez obzira iz koje zemlje dolaze, nakon što su makedonske vlasti od prošlog mjeseca počele s politikom propuštanja migranata samo iz zemalja zahvaćenih ratnim djelovanjima.
Zatvaranjem granica prijetila je u rujnu i Hrvatska kada je preko njenog teritorija krenuo prvi veliki izbjeglički val. Tada je, polovicom rujna, ministar unutarnjih poslova, Ranko Ostojić, izjavio kako će Hrvatska zatvoriti svoje granice ukoliko dođe do situacije da u jednom danu hrvatsku državnu granicu pređe gotovo 8.000 migranata. Nekoliko dana kasnije došlo je do „graničnog rata“ između Hrvatske i Srbije koji je potrajao nekoliko dana. Sredinom listopada o zatvaranju granica je govorila i ministrica vanjskih i europskih poslova, Vesna Pusić, ustvrdivši kako Hrvatska ne želi zatvoriti svoju granicu za izbjeglice, ali da neće imati drugu mogućnost ukoliko to učine Slovenija, Austrija i Njemačka.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Hina
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".