Svaka treća fotografija žene objavljena u hrvatskim medijima prikazuje poluodjevenu ili razodjevenu ženu. Funkcija fotografija žena u medijskim sadržajima uglavnom je privlačenje pažnje na druge sadržaje ili je tu tek povodom vrednovanja njihova izgleda. Pokazala je to jedna od analiza predstavljenih povodom Međunarodnog dana ljudskih prava kada je u Hrvatskom novinarskom domu održan okrugli stol pod nazivom „Rodna ravnopravnost u medijima“. Tom prilikom doznali smo i kako je u udarnim vijestima, koje u najvećoj mjeri čine politika i gospodarstvo, zastupljenost žena svega 20 posto, dok je na drugim područjima izrazita njihova podzastupljenost (primjerice, sport šest posto, a kad je riječ o timskim sportovima samo jedan posto). Istovremeno, i vrlo indikativno, nadzastupljenost žena vidljiva je tek u vijestima iz „estrade“ gdje je taj postotak preko 70.

Prema podacima nevladine organizacije "Tender", u 2014. godini je tek 25 posto javnih nabavi u Bosni i Hercegovini provedeno na transparentan način. Stoga je pet nevladinih organizacija u suradnji s američkom Agencijom za međunarodni razvoj (USAID), odlučilo građanima to zorno prikazati na "Izložbi šokantnih javnih nabavki u BiH", koja će biti postavljena u devet gradova diljem susjedne nam zemlje. Dio eksponata, pogledajte na Lupigi.

Za ulazak u Omarsku trebala nam je dozvola uprave rudnika koji je trenutno u vlasništvu ArcelorMittala. Vrijeme posjete nam je strogo ograničeno na jedan sat. Nedugo prije našeg dolaska padao je snijeg, blato svuda oko nas. U blatu su nas prisilili stati, iako je pred rudničkim zgradama asflatirani parking. Potom smo upozoreni da snimati možemo samo zloglasnu Bijelu kuću, drugo nam je zabranjeno zbog, kako su rekli, opasnosti od industrijske sabotaže. Stojimo pred Bijelom kućom, fizički ograničeni da vidimo i razgledamo cijeli logor. U nju su zatvorenici dovođeni na ispitivanje, premlaćivani, mučeni i ubijani. Nije to najstrašnija zgrada na području rudnika-logora. Zvjerstva su se događala u svim njegovim dijelovima, iz malene crvene kućice koja stoji 100m od nas nitko nije izašao živ, zato o njoj i ne postoje svjedočanstva. Budući da nam je poznato da obitelji žrtava godinama bezuspješno nastoje da se prostor logora dostojno obilježi, razgovaramo o mogućnostima.

Vulgarno pozivanje Donalda Trumpa na fašističku ideologiju i njegovo zazivanje promjene imigracijskih politika dobilo je svoj bestidni i opasni zaokret ovog tjedna s njegovom izjavom kojom poziva na "totalnu i potpunu zabranu ulaska muslimanima u Sjedinjene Američke Države". Ovim rasističkim pozivom Trump zapravo se pozvao na strahove birača od muslimana tvrdeći da je takva zabrana nužna "dok predstavnici zemlje ne shvate što se stvarno događa". Trump daje legitimitet brojnim fašističkim politikama kroz pozive na ekstremni nacionalizam i prezir prema ljudskim pravima, prokazivanjem muslimana i imigranata kao rasne i vjerske opasnosti, neobuzdanim seksizmom, opsesijom nacionalnom sigurnosti, agresivnom mobilizacijom kulture straha, prozivanjem disidenata, odobravanjem kršenja ljudskih prava, potpore militarizaciji javnog života, prizivanja vanjskog neprijatelja kao prijetnje "našem načinu života",slijepog patriotizma, pozivima za suspenzijom vladavine prava, afirmacijom ratobornog maskuliniteta i potporom agresivnoj imperijalnoj politici.

Pitanje obrazovanja mladih pitanje je i budućnosti države, a dok Hrvatska radi na reformi obrazovanja, mnogo bure izazvala je izjava ministra obrazovanja Vedrana Mornara kako informatika ni novim kurikulumom neće postati obavezna za osnovnoškolce. Naravno, ministar tu odluku pravda nedostatkom sredstava, a do 2020. godine planira se opremiti tek 50 posto hrvatskih škola kroz program "e-Škole" u iznosu od 180 milijuna eura kako bi one postale "digitalno zrelima". Domaća IT zajednica odmah se digla na noge smatrajući kako je nedopustivo da jedan od najvažnijih predmeta za obrazovanje budućih naraštaja svoju reformu doživi tek za šest do sedam godina. U otvorenom pismu budućem premijeru, kojeg potpisuju ambasadori inicijative 'eSkills for Jobs' Vedrana Miholić, Toni Milun, Saša Cvetojević i Iva Šulentić, ističe se kako je vrijeme za hitnu akciju zbog nezaustavljivog razvoja tehnologije i njenog utjecaja na globalnu ekonomiju.

Dvojica mladih ljudi - Čedomir Glavaš iz Bratunca i Dalmir Mišković iz Livna zajedno s Amerom Delićem iz Zavidovića pokrenuli su akciju obilježavanja mjesta ratnih zločina diljem Bosne i Hercegovine koje vlasti službeno nisu obilježile. Dosada su obilježili nekoliko takvih mjesta na način da su postavili natpise na kojima piše “Mjesto stradanja” uz opis: “Na ovome mjestu su, u proteklom ratu, nad ljudima vršena neljudska djela. Ne prepuštajući te događaje zaboravu, solidarišemo se sa svim žrtvama zaborava da se nikada i nikome ne ponovi”. Kako kažu cilj im je “osvještavanje ljudi u lokalnim zajednicama ukazivanjem da postoje mjesta stradanja koja su najčešće simbol patnje 'onih drugih', a prepuštena su zaboravu, čak i negiranju”.