Obitelj Khalil upoznao sam prije četiri dana na tratini ispred prihvatilišta za izbjeglice smještenog u nekadašnjem hotelu Porin, koji je do prije nekoliko dana služio kao Centar za tražitelje azila. Najprije sam spazio Huseina i njegovog sina Alana. Alan je u invalidskim kolicima i kao takav je privukao pažnju baš svakog novinara koji se u tom trenutku zatekao ispred Porina. Kasnije sam susreo cijelu obitelj, njih devetoro. Družili smo se satak, dva, sporazumijevali se služeći se rukama, nogama i onomatopejom, a onda je Husein okupio djecu, ustali su i krenuli put autobusnog kolodvora i dalje, prema slovenskoj granici. Sutradan sam na jednoj fotografiji vidio Huseina kako gura sina u kolicima kroz nekakvu travu kod Brdovca. Obitelj Khalil putuje u Njemačku, gdje Alanov otac ima dvije sestre. Do sada je obitelj prevalila preko četiri tisuće kilometara, a pred njima je još samo koja stotina.

Kontinuirano smanjivanje troškova medijskih redakcija i nevoljkost medijskih kuća da zapošljavaju mlade ljude za posljedicu je prije svega imalo nedjelotvornost gradskih rubrika dnevnih novina, televizija i radijskih postaja. Građani su tako ostali uskraćeni za važne informacije o svojim gradovima, o planovima gradskih uprava, o realizaciji tih planova i eventualnim malverzacijama koje se događaju u radu lokalnih administracija. Informacije o svojim gradskim administracijama zainteresirani građani stoga su prisiljeni tražiti na različitim mjestima. Službene Internet stranice gradskih uprava nisu najbolji medij za informiranje, jer one plasiraju isključivo informacije koje idu u korist lokalnim dužnosnicima, ali svejedno...

Nije dugo trebalo da se potvrdi da hrvatski desničari nisu bolji od mađarskih, da ni oni nisu sposobni predložiti ništa bolje od bodljikave žice i slanja vojske ne da pomogne, nego da zatvori hrvatske granice. Taj mentalitet je jezgrovito sažeo potpredsjednik kluba zastupnika HDZ-a izjavivši, u ime svoje stranke i u trenutku kada tisuće očajnih ljudi treba samo malo naše solidarnosti, da se „mi moramo okrenuti isključivo sebi i voditi računa o vlastitim interesima“. I kao što su postupci trenutačnih mađarskih vlasti stvorili zlu klimu u mađarskom društvu, osramotili Mađarsku na dugi rok i nanijeli i njoj i EU teško mjerljivu štetu, tako su i slični glasovi i prijedlozi nekih hrvatskih političara, nakon samo jednog dana krize, veća prijetnja budućnosti i sigurnosti Hrvatske nego mogućnost da među tisućama izbjeglica koji trebaju našu pomoć danas, ima, možda, nekih koji dolaze s lošim namjerama.

Dok se iz Tovarnika prevozi tisuće iscrpljenih izbjeglica u prihvatilišta, ministar unutarnjih poslova umirio je paničare riječima kako 6.000 migranata ne može ugroziti sigurnost države, tražeći, međutim, zaustavljanje novog priljeva ljudi iz susjednih država. S druge strane, izbjeglice koje su smještene u hotelu Porin tražili su da ih se pusti. Predan im je dokument temeljem kojeg su se trebali javiti na smještaj u Zagrebačkom velesajmu, ali su se neki od njih na koncu uputili pješice prema granici sa Slovenijom. Predsjednica Grabar-Kitarović pak zaziva vojsku i kontrolu hrvatskih granica. Na željezničkom kolodvoru u Tovarniku trenutno se nalazi oko 4.000 ljudi, odakle ih nakon cjelodnevnog čekanja prevoze autobusi. Dio izbjeglica krenulo je oko 13 sati pješke u smjeru Zagreba, glasno izražavajući nezadovoljstvo zbog činjenice da se najavljeni vlak dotad nije pojavio. Od plana ih je odvratila policija, uz obećanje kako će prijevoz stići.

Zagrebački klinci ove će se godine ponovno imati priliku družiti se s gigantskom lutkom Pifkom. Znak je to da ponovo počinje legendarni PIF, 48. Međunarodni festival kazališta lutaka koji će se , s bogatim programom, održati od 14. do 19. rujna u Zagrebu. Kad kažemo „bogati program“ onda mislimo na činjenicu da će se službenom programu prikazati trinaest predstava iz devet zemalja i pružiti publici pregled europskog, domaćeg i regionalnog lutkarstva. A tu su i neke vrlo zanimljive predstave koje nisu u službenoj konkurenciji. Zagrijavanje je počelo još u četvrtak, 10. rujna, u Kulturnom centu Travno, gdje je kao najava festivala otvorena izložba i promocija slikovnice „Srce na štapu“ autorice Margarete Peršić.

“Politika nikad nije bila toliko zanimljiva kao u današnjoj Grčkoj”, kaže mi Prodromos Tsinikoris, glumac i režiser. Sjedimo u njegovu stanu u blizini grčkog parlamenta, a za vrijeme našeg razgovora čitavo nas vrijeme u pozadini prati stišani direktni prijenos pregovora u Bruxellesu. Pitam ga koliko su klasični grčki tekstovi aktualni za Grčku danas. Prodromos mi pokušava objasniti na primjeru predstave “Okovani Prometej”. Pozvano je 100 ljudi, koji su prezentirali grad, sve je bilo utemeljeno na statistici; primjerice, 52% ansambla bilo je sastavljeno od žena, 48% od muškaraca, potom su podijeljeni s obzirom na porijeklo, kvartove iz Atene... Državu je igrao čovjek koji je radio kao čuvar radio u zatvoru, a Hefestu – koja je okovala Prometeja, ali je žalila zbog toga – igrala je žena čiji je posao bio sličan poslu koji George Clooney radi u filmu “Up in the Air”, davanje otkaza nepoželjnim ljudima zbog krize.