Kao jedna od mnogobrojnih udruga civilnoga društva, Katolička crkva u Republici Hrvatskoj zacijelo doprinosi općemu dobru društva. Ona je to – bez obzira na političke okolnosti - činila kroz povijest na raznorazne načine. I, neprijeporno je, ona to čini i sada. Međutim, temeljem najnovijih javnih očitovanja nekih njenih najviših predstavnika, sasvim razložno se postavlja pitanje hoće li ona to moći i dalje činiti bude li tako javno i bez zadrške podržavala samo jednu, i to onu tzv. „desnu političku opciju“, bude li, dakle, svojim vjernicima, ali i „ljudima dobre volje“, preporučivala da „svoje mreže bacaju samo i isključivo udesno“. Postavljeno pitanje dodatno se pojavljuje opravdanim, ako se zna da se time zanemaruje više od polovice hrvatskih katolika koji ne misle kao možebitno većina njihovih biskupa i svećenika, koji dakle ne misle glavom okrenutom „nadesno“.

Koja god politička stranka pobijedi na nedjeljnim izborima, tko god dobije priliku u iduće četiri godine obnašati vlast, mladima u Hrvatskoj teći će med i mlijeko. Takav zaključak izvući ćete ukoliko povjerujete skupu lijepih obećanja koje su mladima namijenili sudionici izborne utrke. Na ovom mjestu donosimo vam pregled obećanja koje su relevantne političke opcije namijenile mladim ljudima, kao i dijelove programa kojima političke stranke nastoje privući mlađu populaciju. U ponudi ćete naći sve o čemu sanjate: jeftine stanove, priliku za besplatno obrazovanje, naknadu za svako napravljeno dijete, priliku da postanete poduzetni i obogatite se prije 35 godine. Izaberite što vam najviše odgovara, povjerujte bez rezerve i trk na biralište.

Do kraja mjeseca gotovo 300 radnika Dalmacijavina ostat će bez posla u pogonima za piće, koji se gase, a do kraja godine vrata će zatvoriti i trgovine po Splitu i okolici. Epilog je to preuzimanja ove državne tvrtke, koja je završila u stečaju, a sada bi je poslije dvije godine bezuspješne prodaje trebao preuzeti Marinko Zadro. Povodom ove vijesti, koja je neugodno iznenadila ne samo radnike ove najstarije dalmatinske punionice alkoholnih i bezalkoholnih pića, objavljujemo po prvi put tekst na hrvatskom jeziku Lupigine suradnice Barbare Matejčić. U obitelji Marije Vrgoč, kao i u većini dalmatinskih obitelji, generacijama se piju proizvodi Dalmacijavina. Ona voli pelinkovac, suprug vino, a svi Pipi, žuti, gazirani sok na bazi naranče, najpoznatiji proizvod Dalmacijavina. Marija nas dočekuje u jarko-žutoj majici s likom pjegave, plave djevojčice zaštitni znak Pipija. Kaže da bi po cijele dane bila u toj majici samo da reklamira 'svoju tvrtku'.

Nikakva šteta ne bi bila da je Tanjug ugašen kad i država čije ime nosi u imenu. Naprotiv. Kako to nije urađeno, onda bi mogli reći da bi nekakva šteta nastala da je ugašen ili privatizovan u vreme prvobitne akumulacije nekadašnje društvene svojine. Ne, to se nije desilo. Tanjug se godinama umetno održavao u životu i tako mu se činila i kontrausluga koja je na naplatu došla danas. Baš poput onog pastorovog Niemoellorovg naputka: “Kad su privatizovali one izvan medija, mi smo ćutali jer nisu nas dirali. Kad su privatizovali medije, opet smo ćutali jer iako su nas spominjali nisu nas dirali. Sad su odlučili privatizovati i nas i više nije imao ko da digne glas”.

Xhabir Deralla, voditelj je udruge CIVIL koja godinama radi na demilitarizaciji, međunacionalnim odnosima, rodnoj ravnopravnosti i demokratizaciji u Makedoniji. S ovim producentom, multimedijalnim umjetnikom, pjesnikom i piscem dobro upućenim u sve aspekte makedonske političke krize, razgovarali smo o trenutnoj situaciji u toj zemlji nakon ogromne afere prisluškivanja preko 20 tisuća građana koja je rezultirala pokretanjem političkog dijaloga u kojem posreduje Europska unija. Parlamentarni izbori zakazani su za 24. travnja 2016. godine. Deralla i udruga Civil među predvodnicima su građanskog otpora autoritarnoj vlasti zbog čega su na meti političkih napada i difamacija u tamošnjim medijima. "Stopa nezaposlenosti je službeno pala s 33 na 27 posto, ali samo zato što je vlast zaoštrila kriterije za registraciju nezaposlenih", kaže naš sugovornik tvrdeći da se u Makedoniji mora biti odan vladajućem VMRO-u čak i da biste bili službeno nezaposlen.

Prve diskoteke u ovom dijelu Europe nastale su upravo u Hrvatskoj početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Bila su to mjesta susreta, stvaranja novih ljubavi i zabave. No taj dio pop kulture prilično je neistražen, a upravo tim dijelom povijesti bavi se dokumentarni film Zvonimira Rumboldta "Pola stoljeća diska". Prva diskoteka otvorena je 1953. u Parizu, kada je zbog uštede, vlasnik odlučio bend zamijeniti gramofonskim pločama. To je uočio Pero Francuz, koji nakon povratka iz Francuske 1964. godine otvara diskoteku "Amfora" u Jelsi, tada nazvanu night clubom. No, prvi plesnjak koji je nosio ime diskoteka bio je opatijski "Klub '57" (popularno zvan "Arkada"). Također, u utrku za prvu diskoteku na ovim prostorima je i klub "Husar", otvoren 1957. godine u Rijeci, gdje su se također puštale ploče s gramofona, no to se također radilo zbog uštede, a ne zbog atrakcije.