Filmovi se u Jadran filmu više ne snimaju. Posljednja dva snimljena su davne 1998. godine, i to "Kad mrtvi zapjevaju" Krste Papića i "Transatlantic" Mladena Jurana. Baš negdje u to vrijeme u Jadran film je ušao sadašnji većinski vlasnik i direktor Vinko Grubišić. Otkad je koncem devedesetih ovladao tom filmskom kućom filmovi se ne snimaju, rasprodavala se imovina, broj zaposlenih je pao na desetak; rekviziti, stari automobili i vojna vozila su većinom propali, nešto je i rasprodano, a poduzeće iz godine u godinu bilježi samo gubitke. Sada je tamo svega desetak zaposlenih, a bilo ih je 172 na dan dan 31. prosinca 1991. godine.

Proizvodio je dijelove za nuklearke, najprije u Krškom, a potom i u Sovjetskom Savezu, za termoelektranu Plomin, podizao je cementare u Hrvatskoj, Egiptu, Iraku i Siriji, šećerane u Županji i Virovitici, proizvodio je čelične mostove, tenk M-84, a Elektromont je po licenci zapadnoeuropskih proizvođača proizvodio automate za kavu i poker-aparate... Danas je to puno drugačije. Jedino se iz propadanja, čini se, izvukla nekadašnja tvornica kombajna u Županji - Đuro Đaković Poljoprivredni strojevi, koja je za 8,7 milijuna eura 2008. godine prodana talijanskoj tvrtki Same Deutz Fahr Group. Tada je u tvornici, koja je kombajne i berače kukuruza proizvodila od 1980. godine, bilo zaposleno svega 138 od nekadašnjih preko 500 radnika, a sada je tamo uposleno 380 radnika koji godišnje proizvedu oko 400 kombajna, većinom za izvoz.

Stopa rizika siromaštva među muškarcima starijim od 65 iznosila je 18,6 posto, dok je stopa rizika od siromaštva među ženama starijim od 65 godina čak 26,6 posto. Pritom je posebno zabrinjavajući podatak po kojemu je stopa rizika od siromaštva u jednočlanim kućanstvima u kojima živi osoba starija od 65 godina iznosi 32,8 posto, odnosno - svaka treća starija osoba koja živi sama živi u riziku od siromaštva. Kako žene u prosjeku dulje žive, češće ostaju kao udovice u jednočlanom kućanstvu, odnosno, u pravilu je riječ o ženama. Pogledamo li samo kategoriju umirovljenika (dakle, bez osoba starijih od 65 godina koje nisu zaradile mirovinu), rizik od siromaštva je nešto manji, 18,4 posto, i muškarci su nešto manje ugroženi (16,5 posto umirovljenika mirovine živi ispod granice siromaštva), no i dalje je 20 posto žena izloženo tom riziku.

"Prije tranzicije imali smo niz centara metalske industrije. U Đuri Đakoviću proizvodili su sve, od igle, do tenka T-84. Ono što je bitno je to je da su imali tehnologiju, infrastrukturu i ljude koji su mogli napraviti sve od metala, prema dobivenom nacrtu. Nije metalska industrija morala propasti zbog pada socijalizma i gubitka ruskog tržišta, jer je istodobno potražnja za metalskim proizvodima na Zapadu rasla. Kod nas nije bio problem u baznoj industriji, resursima, znanju, opremi, tržištu itd., nego je propast industrije jednostavno rezultat ponašanja politike. Hrvatska politika, svjesno ili nesvjesno, okrenula je leđa hrvatskoj industriji." Možda najbolji primjer za tu neodgovornost politike je Tvornica željezničkih vozila Gredelj. Sindikalisti tvrde da je Gredelj otjeran u stečaj političkom odlukom, jer je imovina Gredelja u vrijednosti 1,5 milijardi kuna višestruko nadmašivala dugove od pola milijarde.

„Ima indicija da smo pokradeni u izbornoj noći za pet-šest mandata. Ispitat ćemo to. Na sve su bili spremni da se ne vratimo na vlast“, rekao je neki dan u Imotskom Tomislav Karamarko, dva i pol mjeseca nakon izbora. Osim što čudi zakašnjela reakcija, sada prvog potpredsjednika Vlade i igranje na tu kartu, Karamarko ovime, prije svega, omalovažava rad „svojih“ ljudi na terenu, jer je na ovaj način zapravo optužio i dio svog članstva. Naime, stranke su delegirale članove biračkih odbora i njihove zamjenike, koji su tog dana krenuli u dodatnu zaradu za svoje, uglavnom, skromne obiteljske budžete i ako su se događale greške, a tko radi taj neminovno i griješi, oni su bili sastavnim dijelom tog procesa i ta bi izjava prvo bila usmjerena na njih. Od 71.562 građana i građanki koji su proveli parlamentarne izbore dobar dio ih je bio upravo iz HDZ-a i od te stranke su i dobili posebne instrukcije uoči izbora.

„Uvaženi ministre Hasanbegoviću, kao korisnica dviju jednokratnih potpora Ministarstva kulture u iznosu od oko šest tisuća kuna neto, danas sam trebala predati prvo od dva istraživanja. Budući da to neću napraviti nakon Vaših prvih istupa u svojstvu novoimenovanog ministra kulture - iz razloga koje ću objasniti u ovom pismu - molim Vas da mi dostavite potrebne podatke o računu na koji mogu vratiti uplaćeni novac“, piše Nataša Škaričić u otvorenom pismu ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću. Oba istraživanja, jedno prijavljeno pod naslovom „50 nijansi sive – odnos farmaceutske industrije i liječnika u Hrvatskoj“, a drugo pod naslovom „Status ljudskih prava u zdravstvenom sustavu RH“, trebala su biti objavljena na Lupigi. No, Škaričić ministru poručuje – „Vraćajući Vam novce, odmah se bacam na istraživanje o odnosu farmaceutske industrije, premijera RH i kreiranja javnih politika u aktualnoj Vladi i, naravno, pomoć svakoj inicijativi koja tražiti Vašu ostavku“.