Jeste li znali da je jedna od četiri Titove originalne uniforme, svojedobno izložena u muzeju u Drvaru, u ratu ukradena i prodana u Montreal za deset tisuća maraka? Znate li kako se pravoslavna i katolička crkva ugrađuju u sjećanja o Narodnooslobodilačkoj borbi? Jeste li razmišljali zašto aktualnim političkim prilikama, odnosno političkim garniturama u državama nastalima raspadom Jugoslavije ne odgovara da se dostojno obilježi stradanje žrtava fašizma i nacizma? Na ovom mjestu pročitajte što se događa s memorijalnim kompleksima posvećenima slavnim događajima iz NOB-a i kakva je njihova budućnost. Donosimo izvještaj o prvom poslijeratnom susretu muzeologa iz ustanova koje se bave sjećanjem na Narodnooslobodilačku borbu, koji se dogodio 28. i 29. studenog u Jajcu. Dakle, kako se i čega sjećamo?

Ljudi koji bježe iz Eritreje predstavljaju u zadnjih nekoliko godina jednu od najvećih izbjegličkih skupina i primarna su meta onih koji bi htjeli zatvoriti europska vrata. Napori da se eritrejske izbjeglice isključe iz Europe počeli su u Danskoj prije nešto više od godinu dana. Sredinom 2014. godine, danska imigracijska služba pokrenula je veliku istragu nakon što je primijećen dramatičan porast broja tražitelja azila iz ove afričke zemlje. Nakon istrage objavljeno je da su se uvjeti dovoljno poboljšali i da više neće moći dobiti izbjeglički status. Dok ogroman broj Eritrejaca bježi, režim Isaiasa Afwerkia masovno se osvećuje njihovim obiteljima od kojih traže odštete. Oni koji ne mogu platiti, idu u zatvor. U novije vrijeme, vlasti im demoliraju kuće i oduzimaju imovinu.

"Imam u mislima dan u maju kad je tenk JNA prešao preko živa čovjeka ispred kasarne u Mariboru i ubio ga. Imam drugi datum u svibnju kada je razbješnjena masa izvukla makedonskog vojnika iz tenka i udavila ga pred očima nekoliko milijuna ljudi koji su gledali televiziju. Moj treći datum je silovanje Albanke u Osijeku, u travnju 1991. godine, što je zapravo prvi zabilježeni slučaj silovanja. Dakle, to su moji slučajevi rata. Ne mogu da se opredijelim koju smrt ću proglasiti početkom rata; ili ću se možda zadržati na onom vojniku koji se ubio između dva voda u Šidu pred odlazak u Vukovar. Nisam sigurna koja će biti moja omiljena smrt da je proglasim početkom rata, ali sasvim je izvjesno da je početak rata - samo konvencija", rekla je Svetlana Slapšak na okruglom stolu "Debata o pomirenju u regiji" koji je organizirala Inicijativa mladih za ljudska prava.

Punih sedam dana u Zagrebu trajala je međunarodna konferencija pod nazivom ''Sloboda i odgovornost: Rješenja mladih za probleme današnjice“, na kojoj je sudjelovalo između 500 i 700 mladih iz cijele Europe, u organizaciji „Svjetskog saveza mladih Hrvatske“ uz partnerstvo s „World Youth Alliance Europe“ iz Bruxellesa. Organizatorima je bio cilj omogućiti susret mladih s donositeljima odluka, predstavnicima akademske zajednice i civilnog društva kako bi ova skupina društva dobila priliku raspravljati o pitanjima koje vidi važnima. A ono što mladi iz ove nevladine organizacije već treću godinu zaredom vide kao važno pitanje je dostojanstvo čovjeka koje se ugrožava na najrazličitijim područjima ljudskog djelovanja, dok njihova rješenja vide mogućima jedino kroz dijalog o svim aspektima razvoja pojedinca unutar društva. Po završetku konferencije, mladi su predložili i smjernice za rješavanje različitih pitanja uobličenih u Deklaraciju na čijoj će implementaciji, kako kažu, i inzistirati.

Tmurno i prohladno – tako je Milovan Đilas u knjizi Revolucionarni rat opisao vremenske prilike u Jajcu na dan 30. novembra, kad je sahranjen Ivo Lolo Ribar. Tmurno i prohladno u Jajcu je bilo i ove godine, na 28. novembra, kad se sa svih strana Jugoslavije iskupio svijet, da svečano i neradno obilježi rođendan socijalističke Jugoslavije, države koja je potrajala nešto manje od pedeset godina, da bi porad viših, vrlo opipljivih interesa bila ugušena u krvi svojih naroda i narodnosti. Jasno, rođendan Titove Jugoslavije pada na 29. novembra, ali organizatori su očito računali sa subotom kao danom koji će ljudima biti zgodniji za putovanje. Među putnicima koji su ranim subotnjim jutrom stigli u Jajce našao se i Lupiga, ne da bi slavio rođendan Jugoslavije, nego da bi prisustvovao susretu predstavnika istorijskih muzeja iz država koje su Jugoslaviju nekoć činile. Susret je bio vrlo zanimljiv i o njemu ćete imati priliku čitati na ovoj adresi. Ipak, kad smo se već zatekli na proslavi rođendana, red je da o njoj napišemo koju riječ.

Rambo Amadeus objavio je novi spot za svoju pjesmu "Privatizova“. „Nema više vaše, nema više naše, ima samo tvoje, ima samo moje, moje ti nikad neću dat, a tvoje ću Privatizova’!... Privatizova' oca, majku, brata, sestru, strinu tetku, purnjaju i snaju, zemlju, vazduh, vatru, vodu...“, tekst je pjesme za koju je spot Rambo ovog vikenda „okačio“ na svoj YouTube kanal. U spotu se „svjetski mega car“ pojavljuje osobno, lično i personalno, iako mu ni gluma ni poziranje nisu najomiljenije zanimanje. Na pitanje je li ikad poželio snimiti film novinarima Lupige svojevremeno je odgovorio: “Nisam. Glumio sam dva-tri puta, to ti je dosadna drama. Čekaš u onu prikolicu dva sata, pa te pola sata namještaju, pa zineš nešto, pa te vrate da ne valja, pa ajd' isponova. Moraš biti mnogo veliki egocentrik da maštaš o svojoj velikoj glavuši na velikom platnu pa da podnosiš svo to maltretiranje”.