Mala, bogata, liberalna država, na vrhu svih mogućih anketa koje sondiraju životni standard, slobodu, toleranciju, otvorenost, sreću i sigurnost, našla se na udaru svjetskih medija nakon što je nedavno u parlamentu usvojen zakon prema kojem se azilantima oduzima novac i dragocjenosti u vrijednosti većoj od 10.000 danskih kruna (nešto više od 1.300 eura) za njihovo izdržavanje.

“Ovo je najpogrešnije shvaćen zakon u danskoj povijesti”, izjavio je premijer Lars Loekke Rasmussen nakon što se na njegovu zemlju spustila bujica negodovanja i zgražanja.

“Cilj ovog zakona je obeshrabrivanje izbjeglica da se zapute u Dansku i zatraže azil. U tom smislu se nema što pogrešno razumjeti”, kaže za Lupigu Hans-Henrik Holm, politolog, profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu za novinarstvo u Aarhusu, gostujući profesor na američkim sveučilištima Stanford i Berkeley. Objašnjavajući donošenje zakona premijer se pravdao kako nije htio staviti danske građane koji su na socijalnoj skrbi u lošiji položaj od izbjeglica. Ako si u stanju skrbiti za sebe, ne treba ti pomoć države argument je premijera.

"Cilj ovog zakona je obeshrabrivanje izbjeglica da se zapute u Dansku i zatraže azil" - Hans Henrik Holm (FOTO: Lupiga.Com)

Međutim, izbjeglice koje posjeduju više od 10.000 danskih kruna moraju, na primjer, platiti zdravstvene usluge ili posjet psihoterapeutu, ali danski građani koji primaju socijalnu skrb te usluge imaju besplatno, primjećuje drugi Lupigin sugovornik Niels Ivar Larsen, urednik u dnevnom listu Information. Larsen ističe kako danska vlada uz sav trud nije uspjela objasniti da je zakon u skladu s poveljama Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, pravima djece i izbjeglica, te da je uradila sve moguće kako bi dokazala upravo suprotno, i da stoga njen zakon nije krivo interpretiran u inozemstvu na što se žali premijer i njegova vlada.

“Cijela stvar je postala takoreći ridikulozna kad su počeli objašnjavati da nećemo ustvari oduzimati dragocjenosti, kako to doduše stoji u zakonu, ali samo ako dragocjenosti vrijede više od 10.000 danskih kruna i ako nemaju sentimentalnu vrijednost, što naravno svaki nakit ili vrijedni predmet može imati. To je bila totalna PR katastrofa. Retorika oko nakita je bila usmjerena na to da zastraši izbjeglice, da ih zadrži van zemlje koja je neprijateljski raspoložena prema njima. I sad je svijet uvjeren da se mi neprijateljski ponašamo prema izbjeglicama, ali zapravo to nije tako. O azilantima se jako dobro brinemo, samo je Švedska darežljivija od nas”, ističe Larsen.

Pored prošlogodišnjih oglasa u libanonskim novinama gdje se izbjeglice obavještavalo kako je Danska snizila potporu izbjeglicama za 50 posto te kako će ekspresno deportirati one koji ne dobiju azil bilo je još pokušaja da se zastraše izbjeglice od dolaska u Dansku; organiziranje kampova sa smještajem pod šatorima čime se slala poruka kako više nema mjesta u zgradama, izbjegličkim centrima. Većina tih šatorskih kampova zjape prazni.

Usporedbe s nacističkom Njemačkom

Danska kao simbol uređenog i bogatog društva, slobode i liberalizma u svjetskim je medijima zbog zakonske odredbe o oduzimanju dragocjenosti azilantima uspoređena s nacističkom Njemačkom, posebno u američkim i britanskim medijima. U Guardianu je objavljena karikatura na kojoj je danski premijer Rasmussen prikazan kao nacist. Neki Danci su se uvrijedili i podsjećali kako je u njihovoj zemlji za vrijeme drugog svjetskog rata i njemačke okupacije u organizaciji domaćeg pokreta otpora i uz pomoć običnih građana spašeno, odnosno evakuirano u neutralnu Švedsku 7.220 od 7.880 danskih Židova.

"Cijela stvar je totalna PR katastrofa" - Niels Ivar Larsen (FOTO: Jakob Dall)

“Usporedba s nacističkom Njemačkom nije uvredljiva, to je samo jedna nepovijesna analogija koja ničemu ne služi i ne pomaže. Izvlačeći kartu nacizma preusmjerava se debata s pravog problema na karikature. Problem je previše ozbiljan, a s ovim se samo odvraća pažnja”, tvrdi profesor Holm.

Urednik Informationa Larsen kaže da ga te karikature osobno ne vrijeđaju, da su jednostavno trivijalne i glupave. Išlo se i tako daleko da se govorilo kako će se izbjeglicama vaditi i zlatni zubi.

“Danska je svjetski prvak u slobodi govora i nama ne smeta kad nam se rugaju. Tako i treba biti u slobodnoj javnoj sferi”, ističe Larsen i podsjeća kako su karikature u svjetskim medijima najviše zasmetale predsjednici parlamenta Pii Kjaersgaard koja je čak tražila od Guardiana da povuče karikaturu s premijerom. Larsen to naziva licemjernim podsjećajući kako je Kjaersgaard 2006. godine zdušno branila karikature danskog lista Jyllands Posten o proroku Muhamedu pozivajući se na slobodu izražavanja.

Sličan zakon o oduzimanju novca i vrijednih predmeta, osim vjenčanog prstenja i ostalih stvari koje imaju sentimentalnu vrijednost, postoji i u Švicarskoj i u nekim njemačkim saveznim državama. I u Češkoj izbjeglice plaćaju troškove izdržavanja u centrima gdje su smješteni. Mnogi smatraju da se pitanju oduzimanja nakita u danskom zakonu dao preveliki značaj jer se to neće moći ni provoditi, a da se zapostavila jedna od najproblematičnijih odredbi zakona, onaj o spajanju obitelji. Umjesto dosadašnjih godinu dana izbjeglice koji dobiju azil morat će čekati tri godine da podnesu zahtjev za spajanjem s ostalim članovima obitelji. U zakonu stoji i da se sirijskim izbjeglicama neće moći pružiti utočište duže od godinu dana ukoliko ne dokažu da su u Siriji u životnoj opasnosti.

Zemlja jakog civilnog društva i političke nekorektnosti

Poput susjedne Švedske, i u Danskoj je javnost polarizirana oko pitanja izbjeglica. Mjesecima je to top tema. Profesor Holm kaže kako se mnogi danski građani organiziraju u dočeku i pomaganju izbjeglica, dok drugi upozoravaju na ekonomske posljedice ne vjerujući u rješenje na razini Europske unije. Larson ističe kako je debata burna, beskompromisna, ponekad i vrlo ružna, ali da treba pozdraviti to što je slobodna i iskrena.

“U Švedskoj je tako nešto nemoguće, ili vrlo teško. Tamo se svi plaše da ih se ne stigmatizira da su rasisti. Švedski multikulturalizam je državna ideologija i samo se nekolicina u mainstream medijima to usudi dovoditi u pitanje. Polarizacija u njihovoj zemlji ima i ružniju stranu: ekstremni desničari su daleko brojniji i militantniji. Imaju čak i skupine koje su preuzele zakon u svoje ruke, što je nezamislivo u mojoj zemlji. Nameće se zaključak da je oštra debata dobar ventil za oslobađanje frustracija. Utišavanje debate i potpuno ignoriranje stranke koja je kritična prema švedskoj politici otvorenih vrata i okretanje glave od problema s imigrantima koji se nisu integrirali i od postojanja paralelnih društava nije donijelo ništa dobrog službenoj Švedskoj, a anitiimigracijska stranka Sverigedemokraterna (SD, Švedski demokrati) prema najnovijim istraživanjima je najpopularnija u Švedskoj”, kaže Larson.

Za razliku od švedske SD koja je izolirana u parlamentu i s kojom nitko ne surađuje, antiimigracijska Danska narodna stranka je (DF, Dansk Folkeparti), podsjeća profesor Holm, podrška vladajućoj liberalnoj stranci Venstre u parlamentu i bez nje ne bi mogla vladati.

Danska je poslije Švedske zemlja EU koja je primila najveći broj izbjeglica s Bliskog istoka u odnosu na broj stanovnika (FOTO: Hina)

„Nikad do sada nisu imali toliki utjecaj“, upozorava Holms dok Larsen ističe kako bi, da se sada održe izbori, i u Švedskoj i Danskoj najviše glasova dobile antiimigracijske stranke.

“Smatram da se DF boji preuzimanja odgovornosti. To je antielitistička, populistička stranka koja se u slučaju obnašanja vlasti ne bi više mogla predstavljati kao stranka razočaranih građana. Postala bi nova vrsta elite u nemogućnosti da ispuni svoja obećanja. U trenutnoj poziciji su, međutim, u nekim aspektima vrlo utjecajni, a posebno su utjecali na novi zakon o azilu”, naglašava Larsen. Nemali broj danskih građana i javne ličnosti smatraju da je novi zakon o azilantima uništio reputaciju države koja je već desetljećima uzor mnogima.

“Mislim da je to o uništenom ugledu preuveličano. Ovakav zakon bi u mnogim evropskim državama trenutno dobio ogromnu podršku. I druge evropske države, suočene s izbjegličkom krizom donose problematične poteze. Austrija je smanjila broj izbjeglica koji mogu zatražiti azil na 1,5 posto populacije što je u suprotnosti s konvencijama o izbjeglicama. U gradu Middlesbrough u Britaniji azilanti su prisiljeni živjeti u kućama s crveno obojenim vratima zbog čega postaju laka meta rasističkih nasilnika. Ne treba zaboraviti da Danska ima jako civilno društvo, dobrovoljci ulažu iznimne napore pomažući izbjeglicama koji su stigli u našu zemlju”, zaključuje urednik lista Information.

“Danska je u posljednjih deset godina postupno mijenjala svoj profil. Od zemlje koja je protiv svoje volje uvučena u hladnoratovsku konfrontaciju postala je aktivna pristalica i sudionica međunarodnih vojnih intervencija. Sve je uvećano unutarnjim raspravama povodom objavljivanja karikatura proroka Muhameda i frakcijskom političkom kulturom. Istodobno, Danska je i dalje država blagostanja. Američki predsjednički kandidat Bernie Sanders nas je uzeo kao model u svojoj predizbornoj kampanji. Nekada je slika Danske bila vrlo jednostavna, trenutno je daleko složenija”, za kraj će razgovora profesor Holm.

Uz sve opravdane kritike novog zakona o azilantima treba imati na umu da je Danska poslije Švedske zemlja EU koja je primila najveći broj izbjeglica s Bliskog istoka u odnosu na broj stanovnika. Prošle je godine u Danskoj zatražilo azil oko 20.000 izbjeglica, a procjenjuje se da će ove godine to učiniti njih 25.000. New York Times je u svom uvodniku početkom veljače podsjetio da su moćne i velike Sjedinjene Države primile samo 2.647 sirijskih izbjeglica od njih četiri i pol milijuna raseljenih i da bi sve zapadne zemlje trebale djelovati zajedno, a zemlje poput Danske predvoditi napore za rješenje izbjegličke krize.

“Danska je prva zemlja koja je ratificirala stup međunarodnog prava - Povelju UN-a o izbjeglicama iz 1951. godine. I stoga države poput Danske svakim činom sebičnosti čine zavjete iz Povelje o izbjeglicama šupljim”, zaključuje New York Times.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: pixabay