Danska je basnoslovno skupa zemlja. Prosječna najamnina, samo za sobu, u Kopenhagenu je oko 6500 kruna ili 870 eura mjesečno. Kino, kazalište i koncerti su mnogo skuplji nego kod nas. Ništa bolje nije niti u kafićima gdje će vas užitak ispijanja obične kave nerijetko koštati i više od pet eura. Iako im se falafel na nekom kiosku potkrade i za četiri eura, pravi restorani rezervirani su samo za odabrano društvo ili priliku. Međutim, ukoliko u Dansku ne dolazite dangubiti već studirati, ova sjevernoeuropska destinacija će vas iznenaditi raznim povlasticama koje itekako olakšavaju preživljavanje. Ako niste samo vrijedni student već uz to i radite, država će vas nagraditi stipendijom kao i pravom na puno jeftiniji smještaj… 

Studentsko naselje u Albertslundu, predgrađu Kopenhagena, na glasu je kao jedan od manje poželjnih kvartova. Možda čak i jedan od najopasnijih... Uglavnom neopravdano. Osim toga, teško da ćete naći jeftiniji smještaj u cijelom gradu. Naime, u ovoj četvrti posve nalik selu s prizemnicama i vrtovima između kuća, jednosobni stan možete naći već za oko 400 eura mjesečno. 

LUPIGA U AFGANISTANU: Pod talibanskom zastavom

REPORTAŽA: Kapitalistički uspon s petokrakom na čelu

KRATKE CRTICE: Iz kraljevstva Aleksandrovog

Danska studentska naselja imaju mnoštvo specijaliziranih grupa ili udruženja. Jedna od najdojmljivijih je 'freeshop grupa'. Nije marketinški trik već uistinu besplatni dućan u kojem se možete opskrbiti odjećom, kućnim potrepštinama poput bešteka ili suđa, dekicama, namještajem i kojekakvim biljkama… Prostor u koji će vaši susjedi donijeti stvari što im ne trebaju jer je šteta da se bace. 

Taj je mentalitet izrazito specifičan za Dansku i Dance. Posvuda, a pogotovo po studentskim naseljima, ostavljaju stvari koje im ne trebaju, a za koje pretpostavljaju da bi nekome mogle dobro doći. Tako ćete u čitavom naselju naići na ostavljeni namještaj, vreće s odjećom... Slobodno se možete useliti u posve nenamješten stan, prošetati po kvartu i, nakon što obiđete nekoliko ulica, pronaći dovoljno stvari da opremite dom! 

Besplatna samoposluga u anarhističko-turističkoj enklavi Christianiji (FOTO: Dora Pavković/Lupiga)

Osim uličnih samoposluga, u ovoj zemlji od čokolade, postoje i brojne grupe na društvenim mrežama u kojima ljudi nude besplatne stvari. I nije tu riječ o kram, to su uistinu kvalitetne i upotrebljive stvari o kojima se netko očito brinuo. Dakako, ni u Danskoj prozori nisu od marmelade. Međutim, ukoliko prošetate do društvenog centra Folkshuset u živopisnom kvartu Norrebrou, naći ćete i javni frižider! Nije posve nemoguće da u njemu nađete i besplatnog pekmeza! Naime, kako Danci ne vole bacati, to vrijedi i za hranu.  Na raspolaganju vam je i izvorno danska mobilna aplikacija 'Too Good to Go' koja omogućava korisnicima da za par eura iz pekara, dućana i restorana preuzmu kvalitetnu hranu koja bi se inače bacila. Dakle, Danska jest skupa, ali postoji 'kultura recikliranja' koja uvelike olakšava život i studentima i nezaposlenima.  

Jednom kada ste namirili osnovne životne potrebe u studentskom naselju se možete posvetiti različitim aktivnostima u okviru već spomenutih grupa. Gejmeri će se tako naći u prostorima s najmodernijim računalima na kojima mogu igrati igre sami ili u društvu, naravno, besplatno. Ukoliko ste manje tehnološki geek, a ipak se volite igrati,  za vas će biti idealna grupa za društvene igre s impresivnom kolekcijom. Biciklistička grupa funkcionira slično kao i zagrebačka Biciklopopravljaona, a kada vam na um padne da malo zaprljate ruke možete pogledati što se događa u grupi za lončarstvo. Zanima vas fotografija? Pogodili ste, postoji i za to grupa. Volite saunu, glazbu, vježbanje… Nema problema. Grupe su financirane iz stanarina od kojih mali postotak odlazi na društvene aktivnosti ovih grupa.

Superkilen park u četvrti Nørrebro. Stupanj društvenog razvoja, između ostaloga, mjeri se i kvalitetom javnog prostora (FOTO: Dora Pavković/Lupiga)

Već nakon mjesec dana provedenih 'gore', fantastičnu biciklističku infrastrukturu počet ćete uzimati zdravo za gotovo. Ukoliko nemate problema s ravnotežom, od bilo koje točke, bilo gdje u gradu, možete doći po biciklističkim stazama koje su u 95 posto slučajeva potpuno odvojene od automobilskog prometa. Tako dobro uređena infrastruktura nevjerojatno utječe i na kvalitetu života – bicikliranje postaje gušt i uživancija koja donosi osjećaj slobode posve nepoznat u 'našim' uvjetima. U tako uređenom gradu doživljaj na dva kotača potpuno je drugačiji. Bicikliranje je idealan način  gradskog prijevoza. Kroz lijepe i zanimljive dijelove vozite polako ili siđete s bicikla da ih bolje doživite, a one monotone dijelove brzo i lako izbjegnete… 

Posebno je impresivno što je, za razliku od nekih velikih gradova poput Londona ili New Yorka gdje je biciklistička infrastruktura uglavnom rezervirana za buržujske, gentrificirane, hipsterske kvartove, ovdje posvuda. Za sve i svakoga. 

Albertslund je skromno predgrađe usporedivo sa Sesvetskim Kraljevcem ili Dugim Selom. Unatoč tome, potpuno je pokriveno biciklističkim stazama koje su odvojene i udaljene od prometnica. Zapravo postoji cijela paralelna mreža isključivo biciklističkih i pješačkih puteva i staza, tako da se po cijelom kvartu možete voziti bez da uopće čujete ili, nedajbože, vidite automobil.

Danski hygge nije samo 'kuruza' koncept za koji ste možda čuli u nekom površnom tekstu na internetu. Pod tim pojmom Danci ne podrazumijevaju, kako se to obično predstavlja, uživanje pod dekicom uz toplu čokoladu, svijetlost svijeće i knjigu. U svojoj suštini to je daleko opsežniji pojam koji se, prije svega, odnosi na -  zajedništvo i međusobno pomaganje. Napokon, hygge zvuči puno bolje od nekakve solidarnosti.

Kad se pridružite grupi u studentskom naselju i pitate za pomoć pri zapošljavanju, nekom birokratskom problemu ili nečem sličnom, Danci će vam strpljivo, sat vremena ako treba, objasniti što da radite. Ako im se pokušate ispričati što im oduzimate toliko vremena, reći će 'Tu smo da pomognemo, zajedništvo je važno, to je hygge!' 

Superkilen iz drugog ugla. Biciklističke staze svuda (FOTO: Dora Pavković/Lupiga)

Međusobno povjerenje među Dancima je prisutno u nama nezamislivoj mjeri. Primjerice, u selima, uz ceste i u rezidencijalnim četvrtima u gradovima, stanovnici na stol ispred kuće znaju ostaviti domaće proizvode poput pekmeza, meda, alkohola, kolača... Uz njih će na ceduljici napisati cijenu i mirno se vratiti kući ili nastaviti svojim poslom, potpuno uvjereni kako su kupci toliko pošteni da će sami platiti. Bez ikakvog nadzora! Hygge!

Što se tiče standarda, za najniže rangirane 'šljakerske' poslove možete očekivati plaću od oko 120 kruna ili 16 eura po satu. Kopenhagen vapi za radnicima u uslužnom sektoru, pogotovo za konobarima u kafićima i restoranima. Strancima koji ne govore danski najlakše je naći upravo takve poslove. Ako baš i niste za fizičke ili uslužne poslove, neće vam biti lako. U svakom slučaju, ako ste iz EU, studirate u Danskoj i radite uz studij, imate pravo na državnu stipendiju (SU) od oko 5000 kruna, odnosno 670 eura mjesečno što će vam omogućiti da lakše zaobiđete stresne i nezahvalne poslove koje Danci uglavnom izbjegavaju. 

Danci plijene opuštenosti i srećom. Onom vrstom sreće koja, čini se, izvire iz smirenosti i zadovoljstva vlastitom situacijom koja proizlazi iz života u državi u kojoj se u 99 posto slučajeva, kao građanin, ne morate brinuti oko bankrota, neimaštine, gladi ili nedostatka krova nad glavom. Bez obzira na djelomični neoliberalni zaokret, danska država blagostanja opstaje. Danci ne samo da ne plaćaju studij već ih država plaća da studiraju! Zdravstvo je kvalitetno i besplatno za sve, uključujući i  strance, a potrebna je samo (besplatna) registracija.

Mala Tilde napravljena je od drvenog otpada nađenog u šumi Vallensbaek Mose pored Kopenhagena gdje se i nalazi. U njoj je 28 kućica za ptice, a prolaznike poziva da otkriju tajne šume (FOTO: Dora Pavković/Lupiga)

Socijaldemokratska stranka, koja je trenutno na vlasti, zaokrenula je oštro nadesno što se tiče odnosa prema migrantima. Premijerka Mette Frederiksen čak je podržala ono što Dansk Folkeparti (Danska narodna stranka - ekstremno desni populisti) naziva 'promjenom paradigme' - pokušaj da repatrijacija, a ne integracija, postane cilj politike azila, koja je i inače izrazito stroga. Da u tom carstvu ne caruje samo drugarstvo ukazuje i zloglasni 'geto zakon' po kojemu država kvartove s velikim udjelom nezaposlenih, onih s niskim primanjima, i etničkih manjina, službeno definira kao 'geta' (taj termin u međuvremenu je zamijenjen eufemizmom 'paralelna društva') s ciljem da, između ostalog, udio tamošnjih stanovnika koji podrijetlom nisu sa zapada (!) smanji na manje od 30 posto. 

Tekst o Danskoj ne moguće je završiti a da ne spomenemo i omiljenu destinaciju influencera, jutjubera i sličnih pojava - Christianiju. Taj slavni hipi-anarhistički legalni skvot zaprvavo je autonomni entitet na području bivših vojarni u neposrednoj blizini centra Kopenhagena.  Sve odluke koje se tiču cijele Christianije donose se na 'zajedničkom sastanku', na kojemu se prakticira direktna demokracija temeljena na konsenzusu. Kolektivno izglasani zakoni uključuju, primjerice, zabranu osobnih automobila, teških droga, oružja, nasilja... Svi plaćaju istu 'najamninu' u zajedničku kasu, a kuće ne mogu posjedovati niti prodati. Christiania je, nažalost, jednim dijelom gotovo potpuno devastirana turistifikacijom. Službeno se svrstava među tri najveće turističke atrakcije u zemlji. Središnji dio pohode horde turista koje uglavnom zanima marihuana, trendy skvoterska estetika i što bolji kadar za  selfi ispred nekog, bilo kakvog, 'kul' grafita.

Društvo je poput kupaonice. Ako funkcionira ni ne obraćamo pažnju. Kada se pokvari... kanalizacija vam se može izliti u kadu dok se kupate. Baš kao i junaku ove skulpture postavljene u Albertslundu (FOTO: Dora Pavković/Lupiga)

Stanovnici Christianije već se dugo pokušavaju uhvatiti u koštac sa turistifkacijom, a u pokušaju da se riješe kriminalnih skupina u tom dijelu skvota, u travnju su zatvorili notornu 'tržnicu' marihuane, takozvani Pusher Street.  Ono što turisti vulgaris ni nakon desetljeća naslikavanja i obilaženja Christianije nisu pronašli jest njen rezidencijalni dio. Nalazi se sjeverno od 'komercijalnog', a riječ je o pravoj zelenoj, gotovo ruralnoj oazi sa šumicama i simpatičnim 'uradi sam' vrtovima i kućicama. Idilu upotpunjavaju bosa djeca koja trče po livadama, stvarajući dojam zemlje hobita iz Gospodara prstenova. 

Zapravo, cijela Danska je kao jedan veliki Shire. Zelena, sigurna, pitoma, mirna, s izrazito visokim stupnjem društvene kohezije i osjećajem zajedništva. Ispod površine, naravno, kao i u svakoj zemlji, tinjaju problemi - ksenofobija, desni populizam i 'ljevičari' koji skreću udesno… Međutim, zbog infrastrukture, načina života, tolerancije prema nekonvencionalnom i ekscentričnom, te sistema koji prilično dobro funkcionira, Danska osvaja i poziva na povratak, ovaj put na duže, zauvijek…

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Dora Pavković/Lupiga

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.