Na mjestima gdje su nekad bile tvornice, u zadnjih dvadesetak godina izrasli su blještavi trgovački centri i tzv. stambeno-poslovni kompleksi. Profesor Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kaže kako nam ništa od robe s polica trgovačkih centara neće nedostajati ako ne proizvodimo u Hrvatskoj, jer sve dolazi iz inozemstva, ali će nam nedostajati dohodak. "Perilica rublja, usisavač, treba li nam to? Naravno da nam treba, a to su proizvodi industrije", kaže Jurčić. A te perilice, usisavače, glačala, kalorifere, tostere, friteze i druge kućanske aparate proizvodio je Končar. Zadnja hrvatska perilica rublja u Končaru na Žitnjaku proizvedena je 1992. godine. "Končar - Kućanski aparati" postoji i danas, ali ne proizvodi više ništa. Spalo je na 74 radnika, koji trguju inozemnim hladnjacima i perilicama na koje je nalijepljen Končarov logotip. No, iz cijele priče iznikla je nova tvrtka koja pokušava spasiti proizvodnju i radna mjesta.

Faceboook stranica otvorena u znak podrške Zlatku Hasanbegoviću skupila je do današnjeg dana 16,5 tisuća simpatizera, a njezini administratori najavljuju i skori skup potpore ministru kulture, koji bi trebao biti održan u Zagrebu. "Što ga više lome, to ga volim jače", poručuju administratori uz Hasanbegovićevu sliku, a zapjenjeni simpatizeri u komentarima proklinju komuniste, udbaše, jugoslavene, crvene kmere, mračne sile... i pozdravljaju ustaškim pokličem: Za dom spremni. Zlatko, Hrvatino, svi Hrvati su uz tebe, klikče jedan od simpatizera. Drugi izražava spremnost: "Zlatko ja već držim kolac u ruci. Pozovi me tu sam blizu." Treći daje na uvid analizu: "Na gospodinu Hasanbegoviću sada praktično leži država. Ako popusti, vraćamo se u region, tj. novu Yugu."

„Idemo u oluju za bolju Hrvatsku. Pripremili smo akciju i plan. Sad je povijesni trenutak, za bolju Hrvatsku. Hrvatskoj će uzor biti Izrael“, najavio je HDZ-ov Josip Vidović, vjerojatno, nemajući u vidu samo sustave navodnjavanja i razvoj poljoprivredne proizvodnje. U čemu to, dakle, želimo biti slični Izraelu? Možda u stigmatiziranju nepodobnih i uspostavljanju ideoloških kriterija za političko vrednovanje i etničko legitimiranje? U Izraelu se pokušava nasilno konstruirati istina, revidirati povijest i zadržati nacionalistički diskurs kao jamac stabilnosti političke vlasti uz ubijanje konstruktivne kritike. S jedne strane se osobe koje se usude otvoriti raspravu o konkretnim politikama vlasti optužuje za antisemitizam, manjak nacionalnog osjećaja, mržnju prema naciji, a s druge se uspješno manipulira ideologijom naroda-žrtve. Sve to, naravno, brižno umotano u apsolutizirani identitet vjere i nacije. Zvuči poznato?

Epizoda stara više od dva desetljeća – kada je državna vlast pokušala likvidirati Feral, zato da bi „traženi kriteriji“ mogli živjeti kroz Hrvatski vjesnik – ukazuje na metodologiju kojom Ministarstvo kulture postaje operativni organ diktature, zadužen za kontrolu i modeliranje medijskih prilika u zemlji. Ministar Hasanbegović, Karamarkov džepni Goebbels, ima ambiciju obnoviti tu slavnu egzekutivnu tradiciju i ne može se reći da počinje od nule. Priča je poučna i za one liberalne kritičare koji olako optužuju današnju hrvatsku vlast da svojim neofašističkim apetitima iznevjerava Franju Tuđmana i njegovu legendarnu ideju „pomirbe“. Takve vrijedi podsjetiti da je u doba vladavine izumitelja „pomirbe“ – koja je služila kao krinka za reafirmaciju ustaštva – u režiji Ministarstva kulture iz hrvatskih biblioteka uklonjeno i uništeno više stotina tisuća „tuđih“ knjiga, ne bi li se esencijalne vrijednosti nacionalne uljudbe sačuvale od zagađenja.