Hrpa djece, ističe psihologinja Iskra Pejić, ima više od tisuću prijatelja na Facebooku iako poznaju možda stotinu, a ljudi su vrlo hrabri kad tipkaju i znaju svašta napisati, biti bezobzirni i nemilosrdni. Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić navodi kako smo se do pojave novih medija kretali u dosta uskim krugovima, no danas vas potpuni stranac, osoba koja vam je nedostupna za neposredni kontakt, može izvrijeđati. "Moramo djecu naučiti kako se nositi s tim pritiscima i što to zapravo znači. Zato smatram da je medijska pismenost nužna u sustavu obrazovanja, kroz građanski odgoj ili neki drugi predmet. Zaprimali smo prijave o različitim oblicima nasilja na internetu i njih je sve više. Problem je u tome što su takva maltretiranja anonimna, provideri i pojedinci koji su uključeni u to su u inozemstvu pa je i policiji posao otežan“, kaže pravobraniteljica.

Došlo je do onoga što se zove društvo spektakla i mi danas više pravimo spektakl koji se dobro naplati nego što razumemo umetničko delo. To delo nema onoga što je bilo u radovima velikih umetnika. Umetnost je postala dekorativna što je fazon neoliberalnog kapitalizma. Još davno je Bertol Breht rekao da postoje razne vrste nepismenosti, ali da je najgora ona politička. A politički nepismen čovek je poput ovce. Ovo nije rekao Breht. Živko Grozdanić, Gera je čovek koji je to davno shvatio. Kao umetnik, gotovo se u potpunosti predao kritici društva u kom živi. Bio je jedan od najglasnijih protivnika režima Slobodana Miloševića, zbog radova koji su ukazivali na pedofiliju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, poput vladike Pahomija koji optužen za seksualno iskorištavanje dečaka, pa je Gera napravio rad na kom se vladika seksualno zadovoljava sa krstom na kom je skenirana dečja kožica.

Iako je većina stranih i domaćih medija najnoviji mural britanskog uličnog umjetnika Banksya na kojem se nalazi lik Stevea Jobsa, osnivača Applea, a koji je napravljen na zidu izbjegličkog kampa u francuskom Calaisu, dočekala s oduševljenjem, ne misle svi ni približno tako. „Zar nije Banksy veliki protivnik korporacija?“, pita se Jordan Freiman na stranicama američkog portala Death and Taxes povodom murala na kojem je Jobs prikazan u prepoznatljivom stilu, s nezaobilaznom dolčevitom i starim Macintosh računalom u ruci, ali s vrećom na leđima i pokraj šatora s izbjeglicama. Freiman potom i ironično zaključuje: „Izgleda da su velike korporacije iznenada postale dobre, stoga vas sve molim da dopunite svoja mišljenja na ovu temu". Upravo zbog činjenice da se crtež nalazi u stvarnom izbjegličkom kampu, Freiman tvrdi da Banksy izbjeglicama zapravo poručuje: "Hej, vi, bolje vam je da zaslužite ovo gostoprimstvo".

Riječki planinari poslali su "poziv slovenskim planinarima s druge strane žice" da javno protestiraju protiv odluke slovenske vlade o postavljanju bodljikave žice duž granice s Hrvatskom. Pritom su najavili da otkazuju sve posjete Sloveniji organizirane za iduću, 2016. godinu. Možda smo u Rijeci, pišu planinari, "posebno osjetljivi na bodljikavu žicu koju je slovenska vlada postavila na svega nekoliko minuta vožnje od našega grada, jer svojevremeno su okupatori bodljikavom žicom prepolovili naš grad na Rječini". Bodiljkavu žilet žicu nazivaju "povijesnom sramotom slovenskog naroda"! Kako istraživanja javnog mnijenja u Slovgeniji pokazuju da postavljanje bodljikave žice odobrava čak 80 posto ispitanika, riječki planinari izražavaju nadu da istog mišljenja nije i 80 posto slovenskih planinara. Evo pisma riječkih planinara u cijelosti.

Unaprijed osiguranom i ograničenom trasom, uz jake policijske snage, Podgoricom se u nedjeljnoj Povorci ponosa prošetalo oko 200 osoba uz poruku da "žele slobodu na svakom mjestu i u svako vrijeme u Crnoj Gori". Okupljeni/e nosili/e su zastave duginih boja, transparente s natpisima poput "Sloboda svuda", "Homofobiju u četiri zida", "Soba nam je mala, ali je Crna Gora velika" ili "Pitaće te starost đe bi na prajdu". Danijel Kalezić iz Queerr Montenegra, nositeljice organizacije ovogodišnjeg Montenegro Pridea, upozorio je da na tisuće LGBTIQ osoba u Crnoj Gori živi u strahu, skriveno i potpuno nevidljivo: "LGBTIQ osobe kod nas su nezadovoljne svojim životima, nemaju nadu da će na ovom prostoru ikada moći da žive srećno i slobodno. Mnogi od nas kriju svoj seksualni identitet od svojih roditelja, braće i sestara, prijatelja, kolega, jer se plaše da će im biti uskraćeno dostojanstvo. Uprkos svemu tome, mi koji smo dovoljno ohrabreni da ustanemo i dignemo glas za naša osnovna ljudska prava, ne odustajemo".

Oko 16 posto mladih u Hrvatskoj, koji nisu u nekoj vrsti sustava obrazovanja ili stručnog osposobljavanja, spada u posebno ugroženu skupinu nezaposlenih. Na njihovom putu prema prvom zaposlenju od prošle godine pomaže im svojim pionirskim projektom zagrebačka udruga Ambidekster. Riječ je o Klubu zapošljavanja gdje mladi koji su "ispali" iz sustava školovanja i traže prvo zaposlenje mogu naučiti kako napisati životopis i predstaviti se poslodavcu. Svaka osoba koja se priključi klubu dobije i svog mentora, zaposlenu osobu koja je već prošla kroz čitav proces i može im na ovaj način pružiti pomoć. Ovakva vrsta podrške jako je važna jer se obično radi o mladima koji nemaju pozitivnu sliku o sebi, ali koji žele nešto postići, a okolina ih često u tome ne podržava. I nakon što pronađu posao, udruga im pomaže u odnosu s poslodavcima, prilagodbi promjenama i kako uopće postati odgovornim pojedincima i pojedinkama društva.