Je li „skupo ko đava i nemoš živit“ ili „živimo ko bog, a ništa ne radimo“?

ritn by: J. Kovačević | 11.03.2016.

Godina je 1978. Mjesto radnje: splitski pazar. Sve je skupo, barem prema riječima kupaca. „Skupo ko đava sve. Nemoš živit,“ kaže jedna umirovljenica. Kadrovi uhvaćeni dokumentarističkim okom slavnog Branka Lentića, u filmu "Splitske usputne priče: na tržnici", pokazuju kako gotovo 40 godina nakon snimanja, ljude i dalje, na jednak način kao i danas, muče vječne teme skupoće života. I baš se ništa nije promijenilo, sudeći po izjavama splitskih kupaca i prodavača. I dok jedni tvrde kako jedva spajaju kraj s krajem, a televizijska pretplata je preskupa s obzirom na to da na televiziji nema ništa za vidjeti, drugi kontriraju kako nikad nije bilo bolje. „Evo, došli su Talijani, Nijemci, svi najest se kod nas, al nije, gospeti. Ol nije? Mi živimo ko bog, a ništa ne radimo“, čuje se u jednoj spontanoj raspravi usred vreve.

Godina je 1978.

Mjesto radnje: splitski pazar.

Sve je skupo, barem prema riječima kupaca.

„Skupo ko đava sve. Nemoš živit“, kaže jedna umirovljenica.

Kadrovi uhvaćeni dokumentarističkim okom slavnog Branka Lentića, u filmu "Splitske usputne priče: na tržnici", pokazuju kako gotovo 40 godina nakon snimanja, ljude i dalje, na jednak način kao i danas, muče vječne teme skupoće života. I baš se ništa nije promijenilo, sudeći po izjavama splitskih kupaca i prodavača.

Smještena u srcu Splita, na istočnim zidinama Dioklecijanove palače, glavna gradska tržnica nezaobilazan je dio života stanovnika najvećeg dalmatinskog grada. "Splitski đir" i nije se previše promijenio od tada, a ni problemi koje muče građane.

Vrtićka djeca koja uče o povrću, muževi koji obavljaju kupnju umjesto svojih supruga, šverceri traperica, scene su s kraja sedamdesetih godina, a koliko je tržnica i danas univerzalno mjesto susreta pokazuju kadrovi ovog odličnog dokumentarca.

Branko Lentić, poznati je novinar i dokumentarist i autor preko 200 dokumentaraca te prvi ravnatelj Hrvatske televizije. Lentić je bio poznat po svom specifičnom stilu snimanja, gdje kao svjedok, bez uplitanja i komentiranja, tek kamerom bilježi anonimne junake svojih filmskih priča.

I dok jedni tvrde kako jedva spajaju kraj s krajem, a televizijska pretplata je preskupa s obzirom na to da na televiziji nema ništa za vidjeti, drugi kontriraju kako nikad nije bilo bolje.

„Evo, došli su Talijani, Nijemci, svi najest se kod nas, al nije, gospeti. Ol nije? Mi živimo ko bog, a ništa ne radimo“, čuje se u jednoj spontanoj raspravi usred vreve.

Mijenjaju li se ikada stvari ili nam se tako naizgled čini, jedno je od pitanja koje ostaju nakon ovog malog remek djela dokumentaristike.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot

Do sada komentara: 3

Komentiraj

Alex Vojvodina prije više od 8 godina

E, Tomo Vinkoviću, svaku ti reč potpisujem!
Jugoslavija prije više od 8 godina

link
tomo_vinkovic prije više od 8 godina

Ovaj dokumentarac sa trznice u Splitu pobija sve lazi kojih smo se naslusali od 1990 godine na ovamo .
1.Ljudi su opusteni te kriticki i slodobno govore o zivotnim problemima .Da li je to bila DIKTATURA o kojoj nam pricaju svijetlonose iz 90 tih?
2.Izrazi lica i govor tijela govori da vecina ljudi ne poznaje zurbu ili stres .Da li je to bio STRAH od egzistencije ili gubitka radnog mjesta ?
3.Trznica je puna naroda a tezge su pune domacih proizvoda koje je proizveo domaci poljoprivrednik .Da li je to bilo zanemarivanje sela i podrzavanje UVOZNIH LOBIJA.
4.Milicajac trazi vlasnika izgubljene zivotinje uz pomoc jednom djecaka .Dali je to mozda bila REPRESIJA ILI TOTALITARIZAM ?
5.Kumice na placu prodaju razlicite vjerske simbole , izmedju ostalih i razno razne gospe .Dali je to bila zabrana vjerskih simbola ili upraznjavanje VJERE kao slobodnog odabira svakog pojedinca ponaosob.
6.Djeca obilaze sa tetama (drugaricama ) pazar te u praksi uce sto je to poljoprivrednik i sto proizvodi, te kako izgeda produkt njihova rada. Akcent je na prepoznavanju prirode tj onoga sto dobivamo iz prirode a sto je bioloski gledano naj bitnije za opstanak svakog covjeka i civilizacije u cijelini .Dali je to ispiranje mozga i los ODGOJNI I OBRAZOVNI sustav ?
7. Javno se kritiziraju anomalije u sportu , slobodno na ulici i pred sirokim auditorijem pune trznice .Dali je to strah od REZIMA ili od kriminalnih skupina te razno raznih lokalnih serifa ?
8.Ljudi se bune na skupocu i male penzije , gotovo svi su solidno obuceni , dame imaju svijeze frizure , suncane naocale i koliko vidim jedino sto ih muci je dokolica .U istom tom trenutku u jednoj Njemackoj ljudi su u tvornicama i rade po 10 sati na dan i to u tri smjene , sve sto imaju od toga je jedan mali stancic u jednom od nebodera Berlina , voze WV bubu , iskljucivo od kuce do posla i ono sto uspiju usparati potrose upravo u Splitu , dakle rade godinu dana da bi proveli 10 dana na moru .Dali je to usporediva KVALITETA ZIVOTA ?

Da ne duljim, ovaj obicni dokumentarni film nam kazuje ako smo naravno pri zdravoj pameti , da smo 1978 g zivili u jednoj solidnoj socijalistickoj zajednici , da smo bili apsolutno slobodni , da smo itekako dobro zivjeli sa obzirom koliko smo radili , te u konacnici demistificira sve lazi koje smo se naslusali od nacionalista , sovinista i politicara od 1990 g na ovamo .