Je li „skupo ko đava i nemoš živit“ ili „živimo ko bog, a ništa ne radimo“?
Godina je 1978.
Mjesto radnje: splitski pazar.
Sve je skupo, barem prema riječima kupaca.
„Skupo ko đava sve. Nemoš živit“, kaže jedna umirovljenica.
Kadrovi uhvaćeni dokumentarističkim okom slavnog Branka Lentića, u filmu "Splitske usputne priče: na tržnici", pokazuju kako gotovo 40 godina nakon snimanja, ljude i dalje, na jednak način kao i danas, muče vječne teme skupoće života. I baš se ništa nije promijenilo, sudeći po izjavama splitskih kupaca i prodavača.
Smještena u srcu Splita, na istočnim zidinama Dioklecijanove palače, glavna gradska tržnica nezaobilazan je dio života stanovnika najvećeg dalmatinskog grada. "Splitski đir" i nije se previše promijenio od tada, a ni problemi koje muče građane.
Vrtićka djeca koja uče o povrću, muževi koji obavljaju kupnju umjesto svojih supruga, šverceri traperica, scene su s kraja sedamdesetih godina, a koliko je tržnica i danas univerzalno mjesto susreta pokazuju kadrovi ovog odličnog dokumentarca.
Branko Lentić, poznati je novinar i dokumentarist i autor preko 200 dokumentaraca te prvi ravnatelj Hrvatske televizije. Lentić je bio poznat po svom specifičnom stilu snimanja, gdje kao svjedok, bez uplitanja i komentiranja, tek kamerom bilježi anonimne junake svojih filmskih priča.
I dok jedni tvrde kako jedva spajaju kraj s krajem, a televizijska pretplata je preskupa s obzirom na to da na televiziji nema ništa za vidjeti, drugi kontriraju kako nikad nije bilo bolje.
„Evo, došli su Talijani, Nijemci, svi najest se kod nas, al nije, gospeti. Ol nije? Mi živimo ko bog, a ništa ne radimo“, čuje se u jednoj spontanoj raspravi usred vreve.
Mijenjaju li se ikada stvari ili nam se tako naizgled čini, jedno je od pitanja koje ostaju nakon ovog malog remek djela dokumentaristike.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot
E, Tomo Vinkoviću, svaku ti reč potpisujem!