TKO JE UGASIO SVJETLO (II)

Mi navodno "nismo" mogli konkurirati, a Mađarska još uvijek itekako može

ritn by: Miroslav Pavičević | 05.03.2016.
TKO JE UGASIO SVJETLO (II): Mi navodno "nismo" mogli konkurirati, a Mađarska još uvijek itekako može
Država nije postupila mudro i spasila TEŽ, kad je imala priliku. Naime, Fond za privatizaciju prebacio je 1997. godine svoje dionice Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), pa je HZMO koncem 1998. oglasio prodaju 59,8 posto dionica TEŽ-a. Javile su se dvije američke kompanije, General Electrics i Charles Dunn Company, ali HZMO na koncu nije prodao TEŽ nikome, a dugovi su već tada gotovo pojeli temeljni kapital tvornice od 103 milijuna kuna. Koliki je to promašaj bio, govori podatak da General Electrics, koji je još 1989. kupio mađarski Tungsram, sada u Mađarskoj ima šest tvornica rasvjetnih tijela i opreme u pet gradova, od Budimpešte do Zalaegerszega. Mnogi "stručnjaci", pa i vlasnik propalog TEŽ-a Milan Lončarić tvrdili su kako Hrvatska ne može konkurirati jeftinoj kineskoj proizvodnji žarulja. Međutim, Tungsram pod General Electricsom u Mađarskoj posluje i danas, proizvodi halogene, fluorescentne, LED i sve druge žarulje i izvozi svoje proizvode, među ostalim, i u Hrvatsku.

Zašto je Milan Lončarić uložio gotovo sedam milijuna kuna u kupnju propalog poduzeća koje je bilo opterećeno desetinama milijuna kuna dugova? Odgovor se možda može pronaći u činjenici da je TEŽ imao još vrijednih nekretnina, a osim toga Lončarić je nastavio politiku prethodnog direktora Zvonka Puljčana i sve obveze i zaduženja natovarivao na TEŽ d.d., a prihode izvlačio preko TEŽ Trgovine. Odmah po preuzimanju, u prosincu 2001. godine Lončarić je uredio da TEŽ d.d. i TEŽ Trgovina d.o.o. zaključe ugovor o unosu stvari kojim je TEŽ d.d. kao jedini osnivač unosom nekretnina, transportnih sredstava, opreme i alata povećao temeljni kapital TEŽ Trgovine sa 20.000 na 39,5 milijuna kuna. Istodobno, jedan od prvih poteza novog vlasnika bio je smanjenje temeljnog kapitala društva TEŽ d.d., pa je na skupštini društva u siječnju 2002. smanjen temeljni kapital s iznosa od 103,1 milijun kuna na iznos od 27,2 milijuna kuna, "radi izravnavanja vrijednosti i pokrića gubitka". Odmah je na taj način nestalo deset milijuna eura iz temeljnog kapitala, a TEŽ d.d. prijenosom nekretnina i opreme na TEŽ Trgovinu ostao je bez ikakve supstance iz koje bi se nešto moglo naplatiti.

TKO JE UGASIO SVJETLO: Nekad smo žarulje prodavali Zapadu, a sad ih uvozimo godišnje za preko 30 mil. eura

U travnju 2002. godine Lončarićev TEŽ je njegovom Pogrebnom poduzeću prodao 1.920 četvornih metara zemljišta na Bolu na Braču, koje je Pogrebno poduzeće platilo 385.000 kuna, ili oko 200 kuna po metru četvornom, što je najjeftinija prodaja zemljišta koju je TEŽ d.d. ikad obavio. Zbog te transakcije nikad nisu pokrenuti izvidi pravosudnih tijela, međutim zbog malverzacija oko TEŽ-ovog zemljišta u sjedištu tvornice u Folnegovićevoj ulici, Državno odvjetništvo podnijelo je u ožujku 2007. godine optužni prijedlog protiv Zlate Lončarić, koja je od veljače 2002. godine bila predsjednica Uprave TEŽ-a.

Suprugu Milana Lončarića sumnjičilo se da je 2002. godine, davanjem u zalog nekretnina tvornice Zagrebačkoj banci, omogućila Pogrebnom poduzeću da podigne kredit od 6,5 milijuna kuna. Nakon što je Pogrebno poduzeće dobilo novce, Zlata Lončarić kao direktorica TEŽ-a je s Pogrebnim poduzećem sklopila sporazum o prijenosu vlasništva tvornice i tako dala suglasnost da se Pogrebno poduzeće uknjiži kao vlasnik na nekretnine tvornice, čime je izigrana Zagrebačka banka, jer se više nije imala kako naplatiti. Također, Zlata Lončarić bila je 2008. godine jedna od 12 suokrivljenih na suđenju zbog malverzacija s nezakonitim uknjižbama vlasništva nad zemljištem koje je na Braču provodila predsjednica Općinskog suda u Supetru, Ivana Domić. Domić, Lončarić i ostali oslobođeni su optužbi na Županijskom sudu u Šibeniku 2010. godine, a potom i na ponovljenom suđenju 2013. godine. Zlati Lončarić to je bilo samo jedno u nizu suđenja za prijevare i zloporabe položaja u kojima je na koncu oslobođena: u Zagrebu joj se do 2006. sudilo zbog sumnje da je kao direktorica Pogrebnog poduzeća 1998. godine izdavanjem lažnih putnih naloga tu tvrtku oštetila za oko 54.000 kuna, a državu za 19.000 kuna, proknjižavanjem lažnih putnih naloga kao troška Pogrebnog poduzeća.

Pogrebno poduzeće Milan Lončarić
Lončarić je s Precizne mehanike vlasništvo nad TEŽ Trgovinom prebacio na Pogrebno poduzeće koje je na koncu TEŽ-ovu opremu iznajmljivalo TEŽ Trgovini (SCREENSHOT: GoogleMaps)

Te 2002. godine Lončarići nisu gubili vrijeme: u travnju je Precizna mehanika, u kojoj je Milan Lončarić dvotrećinski vlasnik, preuzelo od TEŽ d.d. vlasništvo nad TEŽ Trgovinom. Obzirom da su nekretnine na kojima je temeljena vrijednost TEŽ Trgovine od 39,5 milijuna kuna bile opterećene založnim pravom raznih vjerovnika, među ostalim i Pogrebnog poduzeća u visini preko osam milijuna kuna, Precizna mehanika obvezala se, umjesto uplate novca za preuzimanje tvrtke, preuzeti i riješiti potraživanja vjerovnika. Poslije je Lončarić s Precizne mehanike vlasništvo nad TEŽ Trgovinom prebacio na Pogrebno poduzeće.

Jedino što je TEŽ dioničkom društvu tada još bilo preostalo, a da nije prebačeno na TEŽ Trgovinu, bila je osnovna oprema, to jest namještaj i pogonski inventar. No, i to je TEŽ d.d. u listopadu 2002. godine prodao Pogrebnom poduzeću Zagreb za pola milijuna kuna, koje opet nisu uplaćene, nego su riješene "prijebojem obveza i potraživanja". Tu istu opremu Pogrebno poduzeće iznajmljivalo je poslije TEŽ Trgovini za 22.250 kuna mjesečno, što znači da je već nakon dvije godine zaradilo istih onih pola milijuna kuna. TEŽ, odnosno ono što je ostalo od njega je, zapravo, unajmljivao svoj vlastiti namještaj.

Nije poduzetnik Milan Lončarić u svojim akvizicijama i transakcijama ostao bez smisla za biznis: nakon što je 1997. godine dokapitalizacijom od četiri milijuna maraka preuzeo Preciznu mehaniku, osnovao je tvrtku Zeleni val d.o.o.. Precizna mehanika bila je jedini osnivač Zelenog vala, unosom svojih nekretnina u vrijednosti 8,5 milijuna kuna. U Sudskom registru ubilježeno je kako su djelatnosti Zelenog vala poslovanje nekretninama, obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu, zastupanje inozemnih tvrtki, ali i, vrijedi primijetiti, popravak obuće i ostalih kožnih predmeta, zatim krpanje, manji popravci odjeće i presvlačenje gumba, te popravak roleta i stolarski radovi.

Žarulje
Sve iz Narodne Republike Kine (FOTO: Lupiga.Com)

Milan Lončarić u Sudskom je registru upisan kao osnivač ili direktor tridesetak trgovačkih društava. Osim zanimljivog spoja djelatnosti u Zelenom valu, također je osnovao neka poduzeća znakovitog imena, poput Trnovita ruža d.o.o. za uvoz i izvoz, koje, na žalost, nije preživjelo trnoviti put uspjeha na tržištu, pa je brisano iz registra 2012. godine, dok je poduzeće Pomrčina d.o.o. za trgovinu, osnovano 2005. godine, smješteno u propaloj Tvornici električnih žarulja, u Folnegovićevoj 10 u Zagrebu. Pomrčina d.o.o. osnovana je baš kad je likvidirana proizvodnja u jedinoj hrvatskoj tvornici rasvjetnih tijela. Prema financijskim izvještajima posljednjih nekoliko godina, Pomrčina d.o.o., uopće ne posluje, nema nikakvih prihoda, ali ima temeljni kapital od preko 18 milijuna kuna, koji je u "Pomrčini" osvanuo 2008. godine, "unosom stvari", i to onih nekad TEŽ-ovih, od strane osnivača, Pogrebnog društva. Osnovao je Lončarić 2001. godine i Dom za starije i nemoćne osobe Vila Dubravka, a vlasnik je i Benkamena, poduzeća za eksploataciju benkovačkog kamena. Nevjerojatno je raznovrstan i širok dijapazon djelovanja ovog 69-godišnjeg poduzetnika.

A TEŽ je nastavio propadati, proizvodnja i broj radnika neprestano su se smanjivali, pa je sredinom 2005. godine u TEŽ-u bilo zaposleno 105 radnika, a 2006. tek njih pedesetak, koji su primali ponižavajućih 1.800 kuna plaće. S 2006. godinom definitivno je ugašena proizvodnja, ali Lončarić je preko TEŽ Trgovine, s desetak zaposlenih, nastavio uvoziti i prodavati žarulje iz Kine, prigodno upakirane u kutije s crveno-bijelim uzorkom, nalik dresu hrvatske nogometne reprezentacije. Tako su mnogi kupci, misleći da kupuju hrvatsko, tek pomnijim pregledom utvrdili da je žarulja iz domoljubne ambalaže proizvedena u P.R.C. - Narodnoj Republici Kini. Nisu daleko od Kine završili TEŽ-ovi strojevi za proizvodnju žarulja: kompletna proizvodna postrojenja otpremljena su 2007. kontejnerima u Iran. Lončarić je tako i na propasti i likvidaciji TEŽ-a dobro prošao, a država nakon stečaja nije mogla naplatiti ni lipe od 73 milijuna kuna dugova.

Toranj TEŽ
Stanica za ispitivanje kvalitete žarulja u sklopu TEŽ-a zaštićena je kao kulturno dobro, spomenik industrijske arhitekture (FOTO: pogledaj.to)

"Danas je TEŽ trgovina d.o.o. snažan distributer raznih izvora svjetlosti: obične žarulje (žarulje za kućanstva), svijeća žarulje, žarulje oblika kugle, reflekta žarulje, signalne, rezista (žarulje za posebne uvjete), semaforske, niskonaponske, visokovatne, halogene, štedne žarulje, infracrvene, fluorescentne cijevi, starteri za FC cijevi", stoji na web-stranicama TEŽ Trgovine. Većinu toga TEŽ je nekada proizvodio, a uz mudro vodstvo ili pronalazak jakog stranog partnera, poput Osrama ili General Electricsa, mogao je i danas proizvoditi sve to i zapošljavati stotine radnika. No, i taj uvozni san pomućen je financijskim izvještajem TEŽ Trgovine za 2014. godinu: pojavio se gubitak od 11,2 milijuna kuna! Pitanje je sprema li se i TEŽ Trgovini stečaj po istom obrascu kao i u slučaju TEŽ d.d. i je li imovina prebačena u neka druga Lončarićeva poduzeća i hoće li se vjerovnici moći naplatiti.

No, kao ni Uprava tvornice 1993. godine, ni država nekoliko godina kasnije nije postupila mudro i spasila TEŽ, kad je imala priliku. Naime, Fond za privatizaciju prebacio je 1997. godine svoje dionice Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), pa je HZMO koncem 1998. oglasio prodaju 59,8 posto dionica TEŽ-a. Javile su se dvije američke kompanije, General Electrics i Charles Dunn Company, ali HZMO na koncu nije prodao TEŽ nikome, a dugovi su već tada gotovo pojeli temeljni kapital tvornice od 103 milijuna kuna. 

Koliki je to promašaj hrvatske države bio, govori podatak da General Electrics, koji je još 1989. kupio mađarski Tungsram, sada u Mađarskoj ima šest tvornica rasvjetnih tijela i opreme u pet gradova, od Budimpešte do Zalaegerszega. Mnogi "stručnjaci", pa i vlasnik propalog TEŽ-a Milan Lončarić tvrdili su kako Hrvatska ne može konkurirati jeftinoj kineskoj proizvodnji žarulja. Međutim, Tungsram pod General Electricsom u Mađarskoj posluje i danas, proizvodi halogene, fluorescentne, LED i sve druge žarulje i izvozi svoje proizvode, među ostalim, i u Hrvatsku. General Electrics uložio je u Mađarsku u 25 godina preko milijardu i pol dolara, u svojih šest mađarskih tvornica rasvjete zapošljava preko 5.000 ljudi i izvozi 98 posto proizvodnje. Hrvatska nije 1998. godine htjela takvog partnera, nego je dopustila da se upropaštenog TEŽ-a koju godinu kasnije dokopa Pogrebno poduzeće Milana Lončarića. Dokopa i pokopa. I nitko nikad nije odgovarao za uništenje Tvornice električnih žarulja.

Sada nam samo ostaje sačuvati barem kulturnu baštinu. Stanica za ispitivanje kvalitete žarulja u sklopu TEŽ-a, poznati svijetleći toranj čuvenog arhitekta Lavoslava Horvata, izgrađen između 1963. i 1965. godine u sklopu tvornice u Folnegovićevom naselju, zaštićen je od 2010. godine odlukom Grada Zagreba kao kulturno dobro, spomenik industrijske arhitekture. Tako bar taj spomen na ugaslu proizvodnju žarulja poduzetnik Lončarić, čini se, neće moći, primjerice, prodati u Iran.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: pixabay

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta "Potpuna propast hrvatske industrije: proizvodili lokomotive, sad uvozimo i igle!" koji je podržalo Ministarstvo kulture temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BAGATELIZIRANJE SEKSUALNOG NASILJA: Mnoge žrtve ne progovore nikad

    29.11.2021.

    Sofija Kordić

    BAGATELIZIRANJE SEKSUALNOG NASILJA: Mnoge žrtve ne progovore nikad

  2. MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Jeste li doručkovali?

    24.11.2021.

    Ivica Prtenjača

    MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Jeste li doručkovali?

  3. CARSTVO BAŠIBOZUKA: Uvijek ima ko ratovati i to za one koji su davno trebali biti zatvoreni

    14.11.2021.

    Ahmed Burić

    CARSTVO BAŠIBOZUKA: Uvijek ima ko ratovati i to za one koji su davno trebali biti zatvoreni

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije