Niti Državno odvjetništvo, ni županijski sudovi, ni Državna revizija, nisu odgovorili na prvi upit koji smo im postavili, pa smo svima ponovno poslali dopis u kojem smo ovaj put specificirali kaznena djela za koja tražimo statistiku. Obzirom da su najčešća kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća navedena u Zakonu o nezastarijevanju ratnog profiterstva, zamolili smo sudove i DORH da nam dostave statistiku za te predmete. 

Tražili smo podatke o suđenjima od 1995. godine, kad su već bili vidljivi prvi rezultati kriminalne pretvorbe, za devet kaznenih djela iz starog Krivičnog zakona Republike Hrvatske iz 1977. godine, koji je, s raznim izmjenama i dopunama, vrijedio sve do 1997. godine, poput nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz članka 103., prouzročenja stečaja iz članka 104., zloupotrebe ovlaštenja u gospodarskom poslovanju iz članka 106., zaključenja štetnog ugovora iz članka 107. itd., te 13 kaznenih djela iz Kaznenog zakona iz 1997. godine, poput utaje poreza i drugih davanja iz članka 286., prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293., sklapanja štetnog ugovora iz članka 294., krivotvorenja službene isprave iz članka 312. i zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. i drugih. 

ISTRAŽUJEMO POSLJEDICE PRIVATIZACIJE: Pljačka stoljeća prošla je nekažnjeno

POVIJESNA OBMANA NARODA: Što nam je to dala velebna privatizacija?

Na ponovljeni dopis javilo se još nekoliko sudova koji nisu reagirali na prvi upit. Tako su nam iz Županijskog suda u Varaždinu poslali najopširniji ispis predmeta od svih sudova, pa se ovim putem zahvaljujemo glasnogovorniku suda Igoru Pavlicu i službenici za informiranje Jasmini Šagi na pomoći. 

Najviše suđenja u Varaždinu su imali za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti čl. 337. KZ/97. Doneseno je sedam oslobađajućih i dvije nepravomoćno oslobađajuće presude, te čak 34 osuđujuće i jedna nepravomoćno osuđujuća presuda. Pet je predmeta ustupljeno nižem sudu, tri su postupka obustavljena. Za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. KZ/97. vođena su dva postupka, od toga jedan spis je ustupljen, a u drugom predmetu donesena je osuđujuća presuda.

Iz Županijskog suda u Varaždinu poslali su nam najopširniji ispis predmeta od svih sudova (SCREENSHOT: GoogleMaps)

Za kazneno djelo prikrivanja protuzakonito dobivenog novca odnosno pranja novca iz čl. 279. KZ/97 vođena su dva postupka. Za kazneno djelo zlouporaba stečaja iz čl. 282. KZ/97 vođena su četiri postupka, kao i za kazneno djelo nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz čl. 291. KZ/97. Za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ/97 donesene su dvije oslobađajuće i dvije nepravomoćno oslobađajuće presude, te četiri osuđujuće presude. Za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. KZ/97 donesena je jedna nepravomoćna osuđujuća presuda. Za kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. KZ/97 vođen je jedan postupak, dok je za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. KZ/97 spis ustupljen, kao i za jedan predmet krivotvorenja isprave iz čl. 311. KZ/97.

Za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. KZ/97 donesene su tri oslobađajuće i dvije nepravomoćno oslobađajuće presude, te pet osuđujućih presuda, javili su nam iz Županijskog suda u Varaždinu. Nije jasno jesu li u Varaždinu bolje informatički opremljeni nego drugi sudovi, ili su naprosto radišniji i odgovorniji prema javnosti, ali njihov odgovor je bio najkompletniji i najdragocjeniji.

Iz Županijskog suda u Dubrovniku od glasnogovornika Pere Miloglava dobili smo nakon ponovljenog upita odgovor da su od 1995. do 2016. godine imali 30 presuda zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. KZ/97, od čega su 24 osuđujuće (od toga sedam nepravomoćnih), a pet je oslobađajućih (od toga jedna nepravomoćna presuda), dok je donesena jedna odbijajuća presuda zbog zastare kaznenog progona. 

Sud u Dubrovniku donio je i jednu osuđujuću presudu zbog kaznenog djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz čl.29l. KZ/97, kao i jednu osuđujuću presudu zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. KZ/97, te dvije osuđujuće presude zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. KZ/97. Pred Županijskim sudom u Dubrovniku nije vođen niti jedan postupak prema Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.

Gotovo mjesec dana nakon prvog upita i desetak dana nakon drugog, Dajana Barberić-Valentić, glasnogovornica Županijskog suda u Bjelovaru javila nam je kako su u vremenu od 1995. do 2016. godine za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. KZ/97 osuđene 44 osobe, deset je oslobođenih i u devet slučajeva donesene su odbijajuće presude. Za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ/97 donesene su četiri osuđujuće presude i jedna oslobađajuća, a za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. KZ/97 dvije osuđujuće presude. Glasnogovornica suda u Bjelovaru napomenula je kako se predmeti ne odnose samo na privatizaciju, već se radi općenito o gospodarskim kaznenim djelima.

"Tu i tamo imali ste nekog policijskog službenika koji bi se prihvatio posla i htio nešto riješiti, ali nije imao šanse. Sustav je na višoj razini to sprječavao", kaže sindikalist Mario Iveković (FOTO: Lupiga.Com)

Upadljivo je kako je na svim sudovima koji su nam poslali odgovore na upit o suđenjima za 22 kaznena djela najveći broj presuda i osuda izrečen za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. KZ/97.

Osim sa županijskih sudova u Karlovcu, Puli, Varaždinu, Dubrovniku i Bjelovaru koji su bar djelomično odgovorili na našu molbu za dostavu podataka o suđenjima za pretvorbeno-privatizacijske malverzacije, dobili smo još i odbijenice sa županijskih sudova u Osijeku, Splitu i Zagrebu. Obzirom da se, uz riječki, radi o županijskim sudovima koji su zasigurno imali najviše predmeta općenito, pa tako i u vezi pretvorbe i privatizacije, ostali smo uskraćeni za važne podatke. 

Iz Osijeka nam je službenica za informiranje Vlasta Laušin telefonski, više od mjesec dana nakon prvog, i više od dva tjedna nakon drugog upita javila da oni nemaju mogućnosti izvući te podatke na računalu, nego bi morali kopati po pisanom arhivu, tako da nam nisu poslali ništa. Valja primijetiti da nekim drugim sudovima to nije bio problem.

Iz Županijskog suda u Splitu nakon ponovljenog upita poslali su nam dopis u kojem nas obavještavaju kako se, "u skladu sa čl. 23. st. 1. t. 6. Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI)" naš zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, "s obzirom da isti podrazumijeva stvaranje nove informacije, sve u skladu sa odredbom čl. 18. st. 5. ZPPI-a", stoji u priopćenju, te su nas uputili da podatke tražimo od Državnog zavoda za statistiku. Razlog odbijanja nije utemeljen, jer se ne traže nikakve nove informacije, nego zbroj suđenja za određena kaznena djela kroz posljednjih 20 godina, pa je pet županijskih sudova i poslalo te statističke podatke. Druga je, pak, stvar što na nekim sudovima očito vode evidencije kao u kamenom dobu, ili nemaju dovoljno stručnih službenika. 

Odgovor Županijskog suda u Zagrebu, kojim nas odbijaju, bio je najopširniji. 

"Možemo vas obavijestiti kako kao ustanova, ne vodimo statistiku predmeta, pa tako ni po vrstama kaznenih djela koja navodite u svom ponovljenom zahtjevu. Knjige i upisnici vode se prema Sudskom poslovniku (Narodne novine 37/14, 49/14, 8/15 i 35/15) dio treći, Upisnici i pomoćne knjige (članak 172-282). Svi podaci vezano za pravomoćne presude dostavljaju se Državnom zavodu za statistiku, pa bi eventualno sa vašim zahtjevom mogli se uputiti njima", napisali su nam u odgovoru, prebacujući nas dalje.

Sud kojim predsjeda Ivan Turudić u svojoj je odbijenici bio najopširniji (FOTO: Lupiga.Com)

"Inače, vaš zahtjev proslijeđen je odjelima ovoga suda koji bi eventualno mogli potražiti takove podatke, međutim radi se o veoma obimnom poslu, koji bi djelatnicima oduzeo puno vremena od redovnog posla. Zatražili ste podatke za dugačko vremensko razdoblje, kada se još nije koristio e-spis, koji podaci nisu selektirani. Nismo vam stoga u mogućnosti dostaviti podatke koje tražite, već vas eventualno možemo uputiti Državnom zavodu za statistiku kako smo već ranije naveli", stoji u dopisu zagrebačkog županijskog suda. 

Ukratko: ne da nam se! Apsurdno je da nas sudovi upućuju na Državni zavod za statistiku, jer i taj zavod mora dobiti podatke od sudova samih, pa zašto onda sudovi ne bi te podatke proslijedili izravno onome tko ih traži? 

No, bar su si u sudovima u Splitu i Zagrebu dali truda da izmisle razlog zbog kojega nam neće poslati tražene podatke, tako da su pobjednici igre ignoriranja novinara županijski sudovi u Rijeci, Zadru, Slavonskom Brodu i Vukovaru, koji nam ni nakon ponovljenog upita nisu odgovorili baš ništa. 

Ni u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske nisu reagirali na prvi dopis, pa smo im poslali novi upit nakon više od dva tjedna, kako i propisuje Zakon o pravu na pristup informacijama. Glasnogovornica DORH-a Martina Mihordin odgovorila je na ponovljeni upit, ali nas je samo uputila na prijašnja priopćenja i godišnje izvještaje DORH-a Saboru.

Pregledali smo sva izvješća DORH-a od 2005. godine do posljednjeg iz 2015. godine i utvrdili da se podaci o suđenjima koje smo dobili od pet županijskih sudova, iz kojih je vidljivo da se preko dvije trećine predmeta odnosilo na kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti, poklapa s izvješćem Državnog odvjetništva RH iz srpnja 2005. godine. U tom izvješću stoji da je DORH od 1991. do lipnja 2005. godine zaprimio kaznene prijave protiv ukupno 1.048 osoba u vezi s kriminalom u pretvorbi i privatizaciji, od kojih se čak 650, ili 65 posto odnosilo upravo na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. Kaznenog zakona, a takav omjer u suđenjima iz gospodarskog kriminala imaju i županijski sudovi. To izvješće DORH-a iz 2005. godine jedini je sustavan i koristan izvor informacija bilo kojeg javnog tijela o procesuiranju kriminala u pretvorbi i privatizaciji. Poslali smo, primjerice, upit i Ministarstvu pravosuđa, ali dobili smo samo telefonski poziv službenice koja nam je rekla da nemaju ništa.

Prema analizi DORH-a iz srpnja 2005. godine, od 1.048 sumnjivih pretvorbenjaka i privatizatora, osim ovih 650 koji su sumnjičeni za zloporabu položaja i ovlasti, njih 233 ili 23 posto sumnjičilo se zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ/97, njih 38 ili 3,6 posto za kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. KZ/97, njih 26 ili 2,5 posto zbog prijevare iz članka 224., te njih 26 ili 2,5 posto zbog nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz članka 291. KZ/97. Preostalih 53 ili 5,1 posto prijava odnosi se na kaznena djela krivotvorenja ispava i krivotvorenja službenih ispava iz članka 311. i 312., utaje poreza i drugih davanja iz članka 286., zlouporabe stečaja iz članka 282. KZ/97, te kaznena djela iz Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o vrijednosnim papirima.

Stječe se dojam da je devedesetih najviše uhićenih bilo tijekom pokaznih vježbi (FOTO: Lupiga.Com)

Treba istaknuti kako je od svih tih 1.048 prijavljenih potencijalnih privatizacijskih kriminalaca u razdoblju od 14 godina od 1991. do 2005. godine samo njih 339, ili tek svaki treći, uopće završio na sudu. Pravomoćna presuda bila je donesena za 141 optuženika, dakle niti polovice od optuženih. Od tih pravomoćnih presuda bilo je 57 oslobađajućih, ili 40 posto, šest odbijajućih, uglavnom zbog zastare, te 78 osuđujućih presuda, ili 55 posto. Od 78 osuđujućih presuda, svega je devet osoba osuđeno na bezuvjetnu kaznu zatvora, u rasponu od jedne do 4,5 godine. Tih devet osuđenih na zatvor osuđeni su zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona. 

Rezime rada sudova i državnog odvjetništva u razdoblju od 1991. do 2005. godine bio bi da je od kazneno sumnjivih 1.048 privatizacijskih „stručnjaka“ tek svaki treći završio na sudu. Od te trećine optuženih, za manje od polovice je suđenje okončano pravomoćnom presudom. Dakle, sada smo na otprilike jednoj šestini osumnjičenih. Od te jedne šestine, njih gotovo pola je oslobođeno, a nešto preko pola je osuđeno. Eto nas sada na jednoj dvanaestini, a idemo dalje. Uvjetnom ili novčanom kaznom kažnjeno je gotovo 90 posto od te jedne dvanaestine. To je dakle konačni učinak hrvatskog pravosuđa u privatizaciji i pretvorbi. 

Primjećujemo i kako gotovo da nema prijava podnesenih prema Krivičnom zakonu iz 1977. godine koji je, s brojnim izmjenama i dopunama, vrijedio do 1997. godine, što znači da se prije 1997. godine gotovo uopće nije sudilo za pljačku u pretvorbi i privatizaciji. Samo nam je Županijski sud u Karlovcu poslao podatak o jednom suđenju za kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja, koje još uvijek traje. Također, nema nikakvih podataka o oduzetoj imovinskoj koristi od privatizacijskih lopova. 

Dakle, samo je 11,5 posto od onih koji su uopće osuđeni dobilo zatvorske kazne, a to je manje od jedan posto od ukupno 1.048 sumnjivih. Podsjetimo, prema nekim izračunima, ukupne, što izravne, što neizravne štete zbog kriminalne pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj iznose preko 300 milijardi kuna, uz uništeno najmanje pola industrije i blizu 400.000 izgubljenih radnih mjesta, a zbog tih je šteta na kaznu zatvora do 2005. godine osuđeno tek devet "najglupljih kriminalaca", kako se izrazio profesor Ljubo Jurčić.

Profesor Ljubo Jurčić će se slikovito izraziti i primijetit da je do 2005. godine na kaznu zatvora osuđeno tek devet "najglupljih kriminalaca" (FOTO: Lupiga.Com)

Novinar Saša Paparella, suautor filma i knjige "Gazda" o Ivici Todoriću, koji ima bogato iskustvo u praćenju privatizacijskih malverzacija, kaže kako u nekim slučajevima i nije bilo političkih pritisaka da se neka afera zataška, no tada se pojavljuje drugi problem, a to su rupe u lancu koji bi trebao dovesti do istrage, eventualnog suđenja i osuđujuće presude, te vraćanja opljačkanog novca.

"Često se stane usred obavljenog posla, a država je, na žalost, pokazala da ne funkcionira – kad neka institucija obavi svoj dio zadatka i slučaj proslijedi narednoj instanci, nitko ne kontrolira što se s tim predmetom dalje događa", kaže Paparella. 

"Ako nema političke volje države da procesuira kriminal, ili ako policajac i državni odvjetnik kažu 'ja to neću istraživati', nema te pravne norme koja to može zamijeniti i nadomjestiti", rekao nam je u razgovoru profesor Ivo Josipović, inicijator donošenja zakona o nezastarijevanju privatizacijskog kriminala, komentirajući taj zanemarivo mali broj suđenja i osuda. 

Josipovićev zaključak potvrđuje i sindikalist Mario Iveković. 

"Sjećam se, jer sam dosta surađivao s Državnim odvjetništvom na podnošenju kaznenih prijava zbog malverzacija u raznim poduzećima, bio im je problem pokrenuti neke postupke zbog visokih troškova. Znači, treba pokrenuti postupak kojim se državi može vratiti 100 milijuna, ali je problem uložiti milijun da bi se pokrenuo, jer nema novaca. Ispalo je da što više ukradeš, to će te teže uhvatiti, jer Državno odvjetništvo i sudovi nemaju kapacitete za kazneno gonjenje", zaključuje Iveković i dodaje da iz osobnog iskustva zna kako se ti postupci vezani uz kriminal u privatizaciji nikad nisu vodili korektno, ni na jednoj razini. 

"Tu i tamo imali ste nekog policijskog službenika koji bi se prihvatio posla i htio nešto riješiti, ali nije imao šanse. Sustav je na višoj razini to sprječavao", zaključuje Iveković.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta "Gospodarski zločin bez kazne: koliko su se hrvatski sudovi bavili revizijom pretvorbe i privatizacijskom pljačkom?" koji je podržalo Ministarstvo kulture temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima.