Kao što “Gazda” nije bio film o Ivici Todoriću, tako niti “Gazda početak” nije film o Miroslavu Kutli već o hrvatskoj tranziciji. Kao što “Gazda” nije bio film o Ivici Todoriću, tako niti “Gazda početak” nije film o Miroslavu Kutli već o hrvatskoj tranziciji. Redatelj Dario Juričan tvrdi kako je ovim filmom završio s devedesetima, a otvara ga prizorima s Poljuda 1980. godine gdje je vijest o Titovoj smrti prekinula derbi Hajduka i Crvene zvezde i kada je krcati splitski stadion pjevao „Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo…“.

Miroslav Kutle bio je tajkun prije Ivice Todorića. Do 2000. godine privatizirao je gotovo 200 hrvatskih tvrtki i redom ih upropastio izvlačenjem novca kojem se zameo svaki trag. Početkom 2000. godine uhićen je zbog slučaja „Tisak“ u kojem još nije donesena presuda. Do 2010. godine vodilo se protiv njega preko 20 sudskih postupaka, a iste je godine pravomoćno osuđen na manje od dvije godine uvjetno zbog malverzacija u privatizaciji Gradskog podruma.

FILM O DINASTIJI TODORIĆ: Kako se u Hrvatskoj postaje gazda

SPOMENIK MAJSTORIMA: Neka i vaše ime bude ispisano zlatnim vezom na špici novog „Gazde“

INTERVJU – REDATELJ „GAZDE“: „Godinu dana su nas ignorirali, a onda su se jučer sjetili da bi prikazali film“

Na dan kad mu je izricana presuda Kutle je preselio u Bosnu i Hercegovinu. Tamo ga je pronašla i ekipa ovoga filma, ali za dokumentarac je odbio dati intervju. Kažu u filmu da je bio srdačan i pristupačan.

Kutle u nekim sretnijim vremenima, prije negom li je "preselio" u Bosnu i Hercegovinu (FOTO: Gazda početak)

Hrvatska se s njim i dalje tuži. Lani je optužen da je fiktivnim ugovorima na ime pozajmica izvukao više od 120 milijuna kuna iz nekada moćne tvrtke Diona. Kako se to događalo u razdoblju od 1994. do 1998. godine za vrijeme rata i reintegracije Podunavlja, optužnica ga osim za zlouporabe u gospodarskom poslovanju tereti i zbog ratnog profiterstva i nedjela iz pretvorbe i privatizacije.

Miroslav Kutle jedan je od osnivača HDZ-a. S prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom upoznao ga je Ćiro Grubišić, zagrebački mesar u čijoj su se radnji skrivali prvi bilteni i dokumenti Hrvatske demokratske zajednice u osnivanju. Grubišić i Kutle tada su, krajem osamdesetih, osiguravali prostor za nesmetano okupljanje stranke. Kutle je bio i prvi veći financijer stranke. Tuđman ga je cijenio kao mladog i obrazovanog poduzetnika – prisjećaju se i drugi osnivači HDZ-a intervjuirani u filmu.

S obzirom na vremena kada je Kutle "operirao", doba kada je narod volio da se volovi okreću, tereti ga se i zbog ratnog profiterstva i nedjela iz pretvorbe i privatizacije (FOTO: Gazda početak)

„Nije Kutle ništa napravio, drugi su to, a on je kao odgovorna osoba sve to prihvatio na sebe“, govori danas u kameru Ćiro Grubišić, čovjek koji je od mesara napredovao do hrvatskog konzula i s kojim je hrvatsko pravosuđe također imalpo određenih „poslova“. On uvjereno tvrdi da je Kutle privatizirao više od stotinu tvrtki samo kako bi ih "spasio od sigurne propasti".

„Iz socijalizma se stvorila sintagma da je država loš gospodar i sve je trebalo privatizirati“, kaže Mate Babić, potpredsjednik Vlade za gospodarstvo u prve dvije hrvatske vlade koji nije bio među pobornicima brze privatizacije.

Zatim govori akademik Jakša Barbić, kojeg zovu i „ocem privatizacije“ jer je jedan od autora zakona koji je omogućio pljačku i grabež, o tome kako su Zakon o privatizaciji na koncu po svojoj mjeri krojili političari i upropastili ga brojnim izmjenama i dopunama. Dionice koje su kupili po povlaštenoj cijeni radnici su uskoro prodavali „torbarima“ i prije nego bi ih isplatili. Fond za privatizaciju – prema riječima Emilije Rajić koja je tada bila njegova predsjednica – tako nije znao niti tko su vlasnici tvrtki. Radnicima koji bi se pobunili – primjerice Kutlinima je plaća kasnila ili bila isplaćivana u gotovini – govorili su da nije ovo komunizam. Dolazi demokracija i kapitalizam.

Juričan se ovim filmom "pozdravlja" s devedesetima i "majstorima" tog vremena (FOTO: Franjo Tot/Lupiga.Com)

„Notorni kriminalitet oblačio se u domoljubne boje, a policiju koja taj kriminal istražuje prozivalo se da podriva ideju hrvatske države“, prisjeća se Vladimir Faber, zamjenik načelnika Policijske uprave zagrebačke do 1998. godine, kako su za vrijeme obrade slučaja Gradski podrum bili izloženi brojnim pritiscima. Tvrdi da ju ne bi uspjeli ni provesti do kraja da tadašnji njegov šef, Tomislav Karamarko, nije s tim predmetom otišao kod Tuđmana. Pojavljuje se u filmu i taj bivši predsjednik HDZ-a, ali da nećemo otkrivati baš sve.

Na filmu čija je novinarska projekcija održana u minijaturnom lokalu udruge Blank radila je ista ekipa koja je snimila „Gazdu“, s tim da joj se sada pridružila i splitska novinarka Mašenjka Bačić. Filmu predstoji još finalna montaža, snimanje naracije i mix zvuka, koloriranje slike i izrada DCP-a, zbog čega se i prikupljaju potrebna sredstva putem crowdfunding kampanje. Razgovaralo se s preko stotinjak sugovornika, a u filmu ih je tridesetak našlo svoje mjesto. Kopalo se po brojnim dokumentima, pa tako skinulo prašinu i sa slučaja „Grupo“ – povezivanja brojnih tiskanih i elektroničkih medija u monopol kojim bi drmali tajni ortaci.

Na koji način, o tome svjedoči Milivoj Špika: „Najprije su mi prijetili da ću završiti na naslovnici Slobodne Dalmacije, pa kad to nije upalilo dobio sam prijetnju da će ubiti najmlađeg člana moje obitelji, moje dijete“, prisjeća se Špika kako je na koncu odustao od kupnje Jadrantekstila.

Jedan od onih koji je drmao Hrvatskom devedesetih (FOTO: Gazda početak)

„Slobodna Dalmacija više nikada neće biti protuhrvatska“, slavodobitno je nad osvojenim plijenom likovao Miroslav Kutle. Malo potom izručen mu je i Tisak, zahvaljujući udruzi HVIDRA koja je Kutli dala na upravljanje dionice ovog poduzeća iz Braniteljskog fonda. Koju godinu kasnije Tisak, tiskara gotovog novca, 1998. godine zaključuje s gubitkom većim od pola milijarde kuna.

Gdje je ulupan sav taj novac trag je koji je gotovo nemoguće slijediti. Kutle je izvlačio novac iz zdravih tvrtki na ime pozajmica za druge svoje tvrtke, koristio ortačke ugovore kako bi prikrio svoje stvarne udjele u drugim tvrtkama i sve to prodavao kao domoljubno spašavanje posrnule ekonomije. Takav je „poslovni model“ devedesetih bio moguć i zbog tektonskih promjena u pravosuđu o čemu u filmu „Gazda – početak“ svjedoči Čedo Prodanović.

„Notorni kriminalitet oblačio se u domoljubne boje, a policiju koja taj kriminal istražuje prozivalo se da podriva ideju hrvatske države“ - Vladimir Faber (FOTO: Gazda početak)

„Devedesetih je u pravosuđu došlo do sječe kadrova, o čemu je u svojem istraživanju pisao i profesor Alan Uzelac. Što prisilno, a što pod pritiskom gotovo 2.000 ljudi otišlo je iz pravosuđa što je za malu zemlju poput Hrvatske značajan broj. Nove suce biralo se prema političkoj podobnosti, a repovi su prisutni i danas“, tvrdi ovaj zagrebački odvjetnik.

Kad je Miroslav Kutle pokupovao splitske tvrtke Dalmu, Jadrantekstil, Koteks, cijela je splitska privreda bila u njegovim rukama, objašnjava Mate Buljubašić.

„Split je izgubio preko 40.000 radnih mjesta. Barem je 18.000 ljudi od toga poslano u prijevremenu mirovinu“, kaže Buljubašić.

Defilira tu cijela galerija likova iz devedesetih za koje neki mlađi naraštaji možda nikada nisu niti čuli, a nekad su upravljali svime što se događalo u Hrvatskoj. Poput pokojnog ministra obrane Gojka Šuška ili Tuđmanovog savjetnika Ivića Pašalića koji su, prema tvrdnji Slavka Degoricije, jednog od osnivača HDZ-a, najviše gurali Miroslava Kutlu. Tako je ovaj, od spretnog ugostitelja, preko noći postao i medijski mogul pa propao sa svojim političkim sponzorima, u krizi građevinskog sektora nakon 2008. godine.

Paparella već priprema knjigu u kojoj će i ovaj put iskoristiti puno više skupljenog materijala (FOTO: Franjo Tot/Lupiga.Com)

„Zašto smo snimili ovaj film? Činilo se da smo dužni obilježiti, napraviti neku vrstu spomenika – da se ne zaboravi. Konačno, i Kutlini su odvjetnici tvrdili da njihov klijent ne bježi od hrvatskog pravosuđa. I Kutle je tvrdio da je žrtva političkog progona. I kad su ga pitali zašto je išao u preuzimanje Gradskog podruma odgovorio je da je to učinio iz altruizma“, zaključio je Dario Juričan koji će ovime zaključiti i svoju sagu o državotvornim junacima devedesetih – naravno, ukoliko skupi potrebnih 20.000 dolara u Indiegogo kampanji.

Novinar Saša Paparella već priprema knjigu u kojoj će i ovaj put iskoristiti puno više skupljenog materijala. Sve u film nije moglo stati jer i ovako je u njemu niz dokumentarističkih bisera zbog kojih je vrijedan višekratnog gledanja. Znamo kako je to išlo posljednji put, kad je trebalo prikazati film „Gazda“. Cinestar ga je odbio prikazivati u svojim kinima, niti jedna nacionalna televizija, pa ni HRT, nisu ga željeli emitirati u svojem programu. No, ipak je došao do publike zahvaljujući upravo onima koji su ga podržali, koji žele znati kako je sve počelo ili ne žele zaboraviti kako su se nekad okretali volovi.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Gazda početak

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"