Hrvatska demokratska zajednica organizirano i planski napala je medijsku scenu, s ciljem da ograniči slobodu javne riječi i sebi otvori prostor za djelovanje bez ozbiljnije kontrole javnosti. Ovakav napad na medije u Hrvatskoj nije zabilježen od prvih ratnih godina, kad su s radnih mjesta protjerani novinari i urednici koje je državni vrh na čelu sa Franjom Tuđmanom smatrao nepodobnima, bilo zbog njihove nacionalnosti ili zbog stavova koje su zastupali. Aktualni napad na medijsku scenu započeo je hajkom na neprofitne medije, koju je otvorio ministar kulture Zlatko Hasanbegović, a nastavlja se napadima na Hrvatsku radio-televiziju i Hrvatsku novinsku izvještajnu agenciju.

Jedan od zloćudnijih napada predvodi ni manje ni više nego predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, koja u skandaloznom pismu upućenom predstavniku srpske manjine Miloradu Pupovcu odriče pravo srpskom tjedniku Novosti na satiru i kritiku društvenih pojava kao što su militarizacija i ekstremni nacionalizam. Kako bi se otupila oštrica otpora, paralelno s ovom akcijom odvijaju se nasrtaji na Hrvatsko novinarsko društvo, također u režiji Hrvatske demokratske zajednice, potpomognute medijskim ološem što ga simbolizira osuđivani kokainski diler Velimir Bujanec. Sudeći prema dosad viđenom, potonji je zadužen za medijsku pripremu napada, raspirujući mržnju i netrpeljivost prema adresama koje Hrvatska demokratska zajednica smatra interesantnim za provođenje strategije gušenja medijske scene.

Velimir Bujanec (FOTO: Arhiva)

Kao primjer može se uzeti Bujančev napad na Mirjanu Rakić i Agenciju za elektroničke medije, koju stranka Tomislava Karamarka u svom pohodu također nema namjeru poštedjeti, kao uostalom niti jednu ustanovu vezanu za medijsku scenu, koju je moguće napasti i preuzeti s pozicija vlasti. Zahuktali Karamarkov stroj za slamanje medijske scene ne osvrće se na reakcije koje stižu iz inozemstva, a u kojima međunarodna novinarska udruženja staju u zaštitu hrvatskim medijima, novinarima i novinarkama. U pitanju je od početka devedesetih neviđen pohod, koji bi mogao ostaviti ozbiljne posljedice na slobodu govora i izražavanja u Hrvatskoj.

Napad je počeo nasrtajem ministra kulture na neprofitne medije, koji je pratilo divljanje minornih internet portala sklonih HDZ-u, odnosno elektronskih medija čija je zadaća društvenu atmosferu dovesti do usijanja širenjem mržnje i laži, odnosno manipuliranjem činjenicama. Neprofitni mediji u javnosti su pribijeni na stup srama zbog državnih potpora, iako je riječ o dijelu medijske scene koji je država podupirala minimalnim iznosima. Novinari koji rade u neprofitnim medijima dobili su etiketu uhljeba i SDP-ovih sljedbenika, iako niti jedan neprofitni medij nije podupirao SDP i vladu Zorana Milanovića; iako su neprofitni mediji - za razliku od komercijalnih medija, koje država podupire desecima i stotinama milijuna kuna - za svoj rad dobili financijsku podršku jedva dostatnu za preživljavanje. 

Kad je Hasanbegović uspio u svom naumu valjalo je preći na ozbiljnije mete. Hrvatska radio televizija nametnula se kao logičan izbor, a obzirom da je riječ o "krupnoj divljači", Hrvatska demokratska zajednica u lov nije pripustila ustaškog apologetu. Lov je na sebe preuzeo glavom i bradom predsjednik stranke i prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko. 

"Neka me jasno čuju da ta Hrvatska televizija jedne političke opcije, jedne stranke - nije javni servis, ona nije ono što bi trebala biti jer živi upravo na tome što je vi plaćate - 1,3 milijarde kuna godišnje da nam lažu i da nas čine luđacima zato što smo domoljubi. Da karikiraju sve ono što govorimo i da nas sotoniziraju? Bit će promjena na Hrvatskoj televiziji! To neka znaju", rekao je Karamarko na stranačkom skupu u Orebiću. 

"Možete misliti što hoćete, ali u svoja četiri zida" (FOTO: Wikimedia)

Njegovu najavu prati artiljerijska priprema medijskog ološa: laži i insinuacije, prvenstveno na račun ravnatelja nacionalne televizijske kuće Gorana Radmana. Za ravnateljem HRT-a nitko neće zaplakati, jer riječ je o čovjeku kojeg je na čelo HRT-a doveo utjecaj i zagovor bivšeg predsjednika Ive Josipovića, odnosno o politički delegiranom kadru koji javnoj televiziji nije donio ništa dobro. Međutim, namjera Hrvatske demokratske zajednice nije delegiranje sposobnijeg kadra, nego ideološka profilacija Hrvatske radio-televizije koja bi išla u korak s Karamarkovom idejom sažetom u rečenici: tko govori protiv HDZ-a, taj radi protiv naroda i države. Sličnu ideju medijskih sloboda, odnosno slobode govora imao je i prvi predsjednik Franjo Tuđman, u čijem mandatu je, rekosmo, nacionalna televizijska i radijska kuća temeljito očišćena od nepodobnih kadrova.

Na širokom frontu koji HDZ otvara nastojeći ostvariti potpunu kontrolu nad medijskom produkcijom otvorena je neselektivna paljba, pod kojom se nalazi i Hrvatska izvještajna novinska agencija. Prosječnom konzumentu medijskog sadržaja moglo bi se činiti da je riječ o drugorazrednoj meti, ali takav u obzir ne uzima činjenicu da Hinin sadržaj čini barem polovinu ozbiljnog sadržaja koji se objavljuje na sve utjecajnijim internet portalima. Iako se čini da će Hina biti lagana meta, Hrvatska demokratska zajednica imat će prilično muke da javnosti objasni zbog  čega smjenjuje uspješnu Hininu ravnateljicu Gabrijelu Branku Valentić. Pod njezinim vodstvom Hina je od dugogodišnjeg gubitaša dospjela u poziciju tvrtke koja posluje u plusu, a sadržaj objavljen na nacionalnoj agenciji čine uglavnom agencijske vijesti, lišene komentara koji bi ovu  medijsku kuću mogle okvalificirati kao sklonu SDP-u ili kojoj drugoj političkoj opciji. Dakako, HDZ i za ovu situaciju nalazi rješenje pa u borbu šalje jednog od svojih drugorazrednika Andriju Mikulića, predsjednika saborskog Odbora za medije, koji putem javne televizije tvrdi da Hina ima problem s objektivnošću, dajući tako na znanje da izvještaj o radu Hine na Saboru po svemu sudeći neće biti prihvaćen. 

Autorica najdegutantnijeg napada na slobodu govora (FOTO: Lupiga.Com)

Najdegutantniji napad na medije svakako je onaj kojeg s Pantovčaka vodi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. U svom odgovoru na pismo Milorada Pupovca, koje bi se moglo sažeti u četiri riječi – dobili ste što zaslužujete, predsjednica kaže ovako: "Isto tako gledam i na uvredljiv tekst u 'Novostima', tjedniku koji izdaje Srpsko narodno vijeće, a financiraju ga hrvatski porezni obveznici, u kojemu se izruguje hrvatska himna. Zar je to, kako njegovo izlaženje opravdava glavni urednik lista, doista 'satira'? Podsjetit ću još samo na istovrsnu 'satiričku' zluradost u spomenutom tjedniku zbog pada dvaju Migova HRZ-a, a sve bez reakcije izdavača i nadležnih državnih tijela unatoč evidentnom vrijeđanju osjećaja hrvatskoga naroda."

Na ovom mjestu valja napomenuti da Kolinda Grabar Kitarović nema nikakvog znanja na temelju kojeg bi mogla ocjenjivati što jest, a što nije satira, odnosno upozoriti da njezino pismo zaziva gušenje medijskih sloboda i slobode govora. Naime, u državi gdje uistinu postoji sloboda govore od satire ne može biti izuzeto baš ništa, pa tako niti zastava, grb, himna ili padajuća krama ratnog zrakoplovstva. Osim vrlo opasne bešćutnosti koju pismom otkriva kad je u pitanju pritisak na srpsku nacionalnu manjinu, Kolinda Grabar Kitarović pokazuje da je upregnuta u kola Tomislava Karamarka i njegove bezumne ideje o kontroli javne riječi.  

Na koncu, na udaru se našlo i samo Hrvatsko novinarsko društvo, kojeg u jednom valu napada medijski ološ, a u drugom Hrvatska demokratska zajednica. Kad se novinarsko društvo izjasnilo protiv hajke na neprofitne medije, koju predvodi ministar pod čijom kapom se poraz ustaške države pričinja kao nacionalna tragedija, Tomislav Karamarko optužio je HND i njegovog predsjednika Sašu Lekovića za podmetanje. Ostatak posla, rekosmo, odrađuje svakovrsna ološ pa na adresu Hrvatskog novinarskog društva u posljednjih nekoliko dana stižu poruke ovakvog i sličnog sadržaja: "Vaš današnji napad na Predsjednicu republike Hrvatske samo je još jedno u nizu laprdanja četnicko-komunističke kamarile! Ako Vam se u Hrvatskoj ne svidja, ostavite nas na miru bar su danas granice otvorene.  Najoštrije osuđujem is s gnušanjem odbacujem napade na Predsjednicu Republike Hrvatske gospođu Kolindu Grabar Kitarović! Idite svom četniku Nikoliću! Pljuc stoko sitnog zuba!" Poruka je potpisana imenom i prezimenom stanovitog Christiana Solde, kojem pripadaju i navedene pravopisne greške.

Predsjednik HND-a Saša Leković (FOTO: Lupiga.Com)

Druga poruka, također s pripadajućim pravopisnim greškama i ludilom koje iz nje izvire, upućena je predsjedniku HND-a Lekoviću, a u njoj se kaže: "Upravo te viđoh na radmanoviziji đubre ljudsko. Srbendo. Kolko je usrana i banditska ova zemlja Hrvatska govori ono što si upravo izjavio na dnevniku radmanovizije a đubre je imanentno sa vama serbima kada su vam elita kao ona ludi peder Boro Deržalić. Eto u kaki drek dođe ta bratija HND koje se u tvojoj svetoj a zločinačkoj yugi zvaše DNH..." Takvih poruka Hrvatsko novinarsko društvo dobiva na desetke i stotine. One su rezultat otvorenog lova na medije, novinare i novinarke, u režiji Hrvatske demokratske zajednice, MOST-a i sitnih stranaka ekstremno desne provenijencije, koji sačinjavaju takozvanu Domoljubnu koaliciju. Na koncu, da ne bi bilo zabune o čemu se ovdje radi, tekst zaključujemo citatom iz govora Tomislava Karamarka sa stranačkog skupa u Imotskom. 

"Lustracija nije lov na pojedine ljude, nego je lustracija promjena društvene klime i zauzimanje za istinu. Lustracija je borba za suvremenu hrvatsku državu s pravilnim i čistim definicijama, lustracija je naša odluka da ne želimo imati posla s vrijednostima prije 90-ih godina prošlog stoljeća", rekao je Karamarko. Njegova "istina" i nakana da hrvatskom društvu nametne zaborav svega što nije vezano uz "plemenita pregnuća Hrvatske demokratske zajednice" opasan je posao, koji bi mogao rezultirati šutnjom kad na red opet dođu grabež i pljačka u režiji "najvećih domoljuba". 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".