Graditi novi stadion ili održavati postojeće? U Splitu već 39 godina stoji stadion, ne nacionalni nego internacionalni, Magašev i Hajdukov, priznat u cijelom svijetu, ali ne i u domaćoj vrhuški koja odlučuje. Uz dolično održavanje splitskog stadiona, spomenika kulture, nije nam potreban ni noviji niti ljepši. Dinamov pogon i stadion u Maksimiru, groblje diletantskih ambicija i najskuplji investicijski promašaj, velik je potencijal, ali i izazov Vladi i Gradu Zagrebu. Treba odgovornosti, a ne floskula, praznih obećanja, nabacivanja lokacijama i servilnog nuđenja usluga. Motive naših političara i plahovitih vizionara može se razumjeti. Lansirani uspjehom Vatrenih u finalni VIP salon, kako odoljeti slatkom snu o sebi kao domaćinu? Obećanje novog Nacionalnog stadiona u izbornoj kampanji bit će aklamirano kao domoljubni čin, a zahvalnost biračkoga tijela zajamčena.

Ako dobro čitamo, Sjedinjene Države i dalje uporno sugeriraju Hrvatskoj i ostatku EU da se distancira od uvoza energenata iz Rusije, prvenstveno plina. To je naravno već godinama poznato, pri čemu ključni faktor igra činjenica da je ruski plin još uvijek daleko najjeftiniji na europskom tržištu, pa željena diversifikacija uveliko zapinje. I dok većina ostalih članica EU uviđa kako američka strategija u perspektivi lagano posustaje, osobito nakon negativne reakcije Kine na pritisak Washingtona oko iranskog plina, Hrvatska je i dalje impresionirana silničkim držanjem najvećeg svjetskog reketara, budući da to i nije ništa doli providno iznuđivanje danka. Izgubljena u tržištu, i robnom i političkom, ona iskazuje kroničnu paraliziranost, toliko da bismo se već mogli pitati nije li riječ i o fiziološkim razlozima, a ne samo psihološkim.

Jesu li ljudi ovih prostora zaboravili da su i oni sami, tako nedavno, bili izbjeglice? Kako je moguće da se održavaju neprijateljstva stara četvrt stoljeća uzrokovana ratom u bivšoj Jugoslaviji, a tako se lako smeće s uma humanost koja je pratila taj isti rat i blažila bol njenih ranjenih, protjeranih i poniženih? Bosna i Hercegovina je podnijela najveći teret i najbrojnije žrtve tog rata. Danas, dio bosanskohercegovačkih izbjeglica iz tog perioda, koji promatra što se na tlu njihove domovine događa kada onamo stižu ljudi koji bježe od rata i bijede, odlučio je reagirati i uputiti vlastima u Bosni i Hercegovini - Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, ministru sigurnosti, Draganu Mektiću te članovima vlada Federacije BiH, Republike Srpske i kantonâ - otvoreno pismo protesta.

Kampaneli su ka i ljudi. Nisu sazdani od jednog kamena. Nego od kamena koji se lipi, veže, jedan na drugi. Takvi su i ljudi. Svi smo u ovi mali grad povezani, a da to i ne znamo. Ne ćutimo. Dok se koji kamen ne odvoji. A kad se oni zaglavni odvajadu, tada se i kampanel počne ljuljat. Nema ga šta držat. Pa se ovi grad uvati za glavu i u onu prazninu šta ostaje svi mislu da će se srušit grad. Da će ga ta praznina progutat. Ma grad ka grad, sutradan ga umiju njegovi škovacini, škrape od raketi začepe tići, a škovace šta su ostale od ljudi izmete bura, maeštral ili tramuntana, ovisi šta krene s Marjana, oli s juga, s pravca Brača. Iznenadija san se kad san ga vidija. Stari morski vuk bija je uplašen ka i ja. Taj san straj vidija u njegovin očima. Straj koji je ljudski, pa je on zaboravija da san ja obični bovan, a ja san zaboravija da je on kamen, kamen koji drži grad.

Gomila plastičnog otpada skupljena u uvali Tarej na otoku Cresu proteklog je vikenda udruzi Terra Hub poslužila kako bi se od nje napravila instalaciju dupina, inače rado viđenog stanovnika cresko-lošinjskog akvatorija kojem ovakav otpad predstavlja smrtnu prijetnju. Akcija Terra Huba kojoj su se pridružili i predstavnici Greenpeacea održana je u subotu, uz potporu Grada Cresa i inicijative Zero Waste Croatia. Volonteri su se dali u akciju češljajući uvalu prepunu nautičara i u dva dana skupili ogromnu količinu plastičnog otpada, kakvom treba i 500 godina da se razgradi u moru. Na koncu je akcija rezultirala prikupljanjem otpada za tri velika kontejnera. Porazni su podaci da je devet od deset ptica koje žive uz more unijelo plastiku u svoj probavni sustav. Jednako kao i jedna od tri morske kornjače te više od polovice jedinki kitova i dupina.

Na Bijenale industrijske umjetnosti, koji se održava u Labinu i Rijeci, sjenu je bacio incident u kojem je umjetnica Selma Selman izvrijeđana na najružniji način. Nekoliko svjedoka tog incidenta ispričalo nam je da je Selma Selman verbalno napadnuta na najprimitivniji način, da ju je vozač istjerao iz minibusa zbog čaše crnog vina, nakon čega je sasuo salvu uvreda. Između ostalog, potvrdili su nam svjedoci događaja, vozač je tvrdio da ne želi voziti Cigane, jer oni nose zlu sreću. Tragom dvije oprečne verzije incidenta, jedne vozačeve, a druge Selme Selman, suradnici Lupige kontaktirali su više svjedoka tog događaja, želeći otkriti tko ne govori istinu. Jedan od svjedoka incidenta bio je pisac Goran Ferčec. "Bio je izuzetno vulgaran i bezobrazan. Nisam znao na što se njegove uvrede odnose pa sam upitno rekao: oprostite? On je digao ruku u smjeru dvije djevojke koje su izišle i rekao da mu je puna ona stvar idiota i debila, nakon čega je počeo vrijeđati. Sasuo je salve uvreda, jednu za drugom, u potpuno iziritiranom stanju", prepričava nam.