BUDUĆNOST ZAKOVANA U PROŠLOSTI: Grad koji postaje muzej

BUDUĆNOST ZAKOVANA U PROŠLOSTI: Grad koji postaje muzej

Diskriminacija je prisutna i na ulici. Ona nepodnošljiva, prešutna. Neshvatljivo je gledati one koji sjede po lokalnim ugostiteljskim objektima dok pored njih prolazi kolona u tišini. Majke, očevi, braća, sestre... Kod njih čak ni najmanji znak neprijatnosti nije prisutan. Tako je i ove godine u Prijedoru obilježena godišnjica početka stradanja nesrpskog stanovništva. U sjećanje na ubijenu djecu 102 trake omotane su oko stupova gradskog mosta. "Grad je danas potpuno drukčiji, došli su ljudi čija sjećanja niti ne dosežu užase koje su pohodile Prijedor prije četvrt stoljeća. Teško je govoriti o otvorenosti u momentu kada se odavde masovno odlazi, Prijedor je grad odlazećih, sve stariji, sve zagušeniji ... Čak mi se čini da mladim ljudima koji odlaze nije više važna interpretacija dogođenog, nego bijeg od nje", kaže nam Darko Cvijetić, glumac, pjesnika i režiser lokalnog kazališta, čovjek na čijoj se antiratnoj poeziji čak i magistriralo.
SLUČAJ KOJI MOŽE PROMIJENITI STVARI: Ustavni sud održao lekciju DSV-u, tijelu koje imenuju hrvatske suce

SLUČAJ KOJI MOŽE PROMIJENITI STVARI: Ustavni sud održao lekciju DSV-u, tijelu koje imenuju hrvatske suce

Sporni natječaj Državnog sudbenog vijeća (DSV) koji je prošle godine, zbog niza nelogičnosti, u pravosudnim krugovima podigao veliku prašinu, dobio je i svoj epilog u vidu dvije odluke Ustavnog suda, u kojima je Ustavni sud održao lekciju DSV-u, tijelu koje odlučuje o imenovanjima i razrješenjima sudaca, a koje je već niz godina poprište raznih skandala. Cijela saga počela je nakon što je DSV prošle godine sutkinju Anu Jeleč Pecirep imenovao na Kazneni odjel Županijskog suda u zagrebu, suda na koji redovno stižu najzahtjevniji sudski slučajevi u Hrvatskoj, iako se ona na natječaju uopće nije prijavila za Kazneni nego za Građanski odjel. Nakon niza primjedbi sudaca koji su se kandidirali na tu poziciju, DSV je odbio poništiti to imenovanje već je kandidata uputio da „pravnu pomoć“ potraže na Ustavnom sudu. Suci su poslušali ovaj „savjet“ te je Ustavni sud zaprimio niz tužbi, i to ne samo zbog jednog imenovanja.
KAKO SAM SPRJEČAVAO PROGON PEDOFILA: Dječja guza ne smije stajati na putu u hrvatski raj

KAKO SAM SPRJEČAVAO PROGON PEDOFILA: Dječja guza ne smije stajati na putu u hrvatski raj

Malobrojne tvrdokorno sumnjičave sam torpedirao izjavama da kampanja o svećeničkoj pedofiliji nalikuje onima kroz koje su prošle Amerika i Irska, i kroz koju upravo prolazi Čile, a sve te kampanje završile su gubljenjem utjecaja koju je Katolička crkva imala u društvu. Želimo li zaista Hrvatsku u kojoj Crkva neće biti slušana, u kojoj će biti marginalizirana kao neka sekta? Na mogućnost da se "Crkva" tretira kao "sekta" mislio sam da "dobar katolik" mora reagirati užasom. I doista, manji broj onih koji se jesu probili i do "za pedofiliju" bio je brzo poražen mojom argumentacijom pa bi potpisali još sretniji jer su njihove dvojbe razriješene – za viši cilj mora se podnijeti i neka žrtva. A u čemu je sama srž katoličanstva ako ne u "žrtvi"?! Dječja guza ne smije nam stajati na putu u hrvatski raj!
VEĆI OD ŽIVOTA: „Vratio sam se da ne umrem u Americi k'o kuhar, nego ovdje kao pisac“

VEĆI OD ŽIVOTA: „Vratio sam se da ne umrem u Americi k'o kuhar, nego ovdje kao pisac“

Dario Daco Džamonja. Nekoć smo na ovim stranicama nedjeljom objavljivali njegove priče, kako bismo velikog sarajevskog majstora kratke priče približili novim generacijama čitatelja. Naravno da Džamonji takva pomoć nije bila potrebna, njegove priče putovale bi i bez nas, kako su putovale i do sada, vlakovima, autobusima, avionima, elektroničkom i običnom poštom. Dario Džamonja bio je veći od života, iako ga je ovaj tukao svih dvanaest rundi, dugo i monotono. Pisac je na koncu iz ringa izašao kao pobjednik, njegove priče nadživjele su život, nove generacije čitatelja o njemu govore s ushićenjem, jer, kako je to svojedobno napisao Miljenko Jergović, nitko bolje od Džamonje nije znao opisati svoje muke. Ako se tako može reći, na koncu se isplatilo: Dario Džamonja upisao se u panteon (ne)moćnih sarajevskih bogova. Pred vama je kratka priča o njemu.
SAMO KURBIN SIN: Grad kojeg je Smoje napravija velikin danas ne želi njegove knjige

SAMO KURBIN SIN: Grad kojeg je Smoje napravija velikin danas ne želi njegove knjige

Uvik san se pita šta je to Smoje toliko grubo učinija ton svitu? Čime je uvridija svoj Split? Jer je pisa ono šta misli? A kako se drugačije more pisat? Taj nesritni grad nikad ustvari i nije bija velik, baš po ničemu, a velikin ga je napravija Smoje. Toliko velikin, da i dan danas ljudi misle kako smo mi iz Splita nešto posebno. Kako se uvik bunimo, dižemo revolucije, kako se ne more ubit dišpet u nama i kako smo mi Splićani u svemu posebni. Danas je Split svome Smoji da zadnju uvridu. Knjigu koja krasi izloge knjižara odbili su stavit u knjižnice. Smoje nije za neku novu dicu koja stasaju u mom gradu. Smoje i mrtav im smeta. Ka šta smeta svom Splitu. Jer mu je jedini zna istinu kazat u lice. Jer mu se jedini zna „narugat“, jer mu je jedini bija toliko velik i toliko ga zadužija, da su ga morali živoga maknit iz svoga života. Smoje je kurbin sin, a Feral šaka u oko.
UZ ZAVRŠETAK ZAGREBAČKE SEZONE: Od klasike do suvremenog pisma

UZ ZAVRŠETAK ZAGREBAČKE SEZONE: Od klasike do suvremenog pisma

U osam-devet minuta publika će saznati da je u predstavi riječ o ženi, zove se Branka, doputovala je iz Bosne u Zagreb, u potrazi za poslom, kojeg tamo nije uspjela naći, jer je „krive“ nacionalnosti, nije naime pripadnica većinskog naroda i prepreke da se zaposli gotovo su nepremostive… Preostalo vrijeme predstave što se igra oko 80 minuta, na pozornici svjedočimo njenom bezuspješnom pokušaju da taj naum ostvari ovdje, u Hrvatskoj, ali i brojnim gorkim, smiješnim, trpkim i nevjerojatnim epizodama, anegdotama, pojavama i scenama iz hrvatske svakodnevice, tu, pokraj nas, koje često ne vidimo ili se pravimo da ih nismo opazili: govoru mržnje, zastranjenjima kada je u pitanju „kriva“ nacionalnost, konkretno Srbi, ili netko tko je drugačiji, recimo gay, malim zluradostima i pakostima koje svakodnevno činimo jedni drugima…
DAN ODLUKE: Hoće li katolička Irska još jednom okrenuti leđa Crkvi?

DAN ODLUKE: Hoće li katolička Irska još jednom okrenuti leđa Crkvi?

Pitanje abortusa u Irskoj je stvar oko koje donedavno ljudi uopšte nisu hteli da govore. Još prošle godine, kada sam za Lupigu počeo da pravim pripremu za ovaj tekst trebalo mi je nekoliko nedelja samo da shvatim da ću jako teško naći sagovornicu na tu temu. „Ovde je to jedna velika, 'no-no' stvar. Užasna dogma o kojoj se ne govori“ - rečeno mi je. Da bi se razumela dubina problema treba se za trenutak vratiti u prošlost. Naime, od kada je 1983. godine Irska uvela osmi amandman u svoj Ustav, irske žene su ostavljene bez ikakve mogućnost da prekinu trudnoću. Slučaj koji je to promenio je slučaj četrnaestogodišnja devojčica zatrudnela posle brutalnog silovanja i nije imala pravo na abortus. Prema postojećem zakonu, žena koja izvrši pobačaj, isključujući situacije u kojima je to dozvoljeno, može biti kažnjena i do 14 godina zatvora.
„TEKSAŠKA STUDIJA“: Raskrinkavanje američkog gosta kojeg dovodi udruga U ime obitelji Željke Markić

„TEKSAŠKA STUDIJA“: Raskrinkavanje američkog gosta kojeg dovodi udruga U ime obitelji Željke Markić

Djeca koju podižu homoseksualni parovi lošija su u odnosu na drugu djecu – tako se otprilike u jednoj rečenici može sažeti „životno djelo“ Marka Regnerusa kojeg U ime obitelji Željke Markić sutra dovodi na zagrebačko Hrvatsko katoličko sveučilište. Regnerus je profesor sociologije na Sveučilištu Texas u američkom Austinu, a naslov njegovog predavanja kojeg će održati u Zagrebu glasi - “Što znanstvena istraživanja otkrivaju o djeci koju podižu homoseksualni parovi?”. To bi zapravo bilo benignije tumačenje, jer neki ultrakonzervativni mediji u Hrvatskoj iz Regnerusova rada zaključuju da će „djeca homoseksualnih parova vjerojatnije biti kriminalci“. Uoči gostovanja Marka Regnerusa, njegovim se radom pozabavilo i Zagrebačko psihološko društvo u kratkom tekstu pod naslovom "Znanošću protiv homofobije" gdje se raskrinkavaju ključne manjkavosti njegovog „longitudalnog istraživanja“ iz 2012. godine, takozvane „Teksaške studije“.
TELOHRANITELJ NACIONALNOG IDENTITETA: Gde je srpska kultura, tu su srpske zemlje

TELOHRANITELJ NACIONALNOG IDENTITETA: Gde je srpska kultura, tu su srpske zemlje

Kultura je osnova, jezgro, temelj i čuvar nacionalnog identiteta – tako glasi jedna od neupitnih dogmi političke religije koja nam je sela za vrat pre tridesetak godina i nema nameru da se pomeri s tog udobnog položaja. Nacionalisti svih boja nam probiše uši brigom o tom famoznom nacionalnom identitetu o kome se ne zna mnogo, osim da je uvek ugrožen i na granici nestajanja, budući da je okružen neprijateljima sa svih strana. Ministar naprednjačke kulture u Vladi Srbije, Vladan Vukosavljević, tipičan je izdanak te škole ugroženog mišljenja, pa je sve dostupne mu resurse upregao u očuvanje kolektivnog identiteta, iz prostog razloga što je srpskom narodu opstanak pod velikim znakom pitanja. Za početak, posvetio se odbrani i zaštiti ćirilice na svim frontovima, a tu je i "herojska" dimenzija kulture, dakle dimenzija "Kosovskog zaveta", guslanje te dovođenje ratnih zločinac u institucije kulture.
RAT ZA PORTUN: Potresne priče o kojima se šutjelo

RAT ZA PORTUN: Potresne priče o kojima se šutjelo

Dogodi se tako, s vremena na vrijeme, da se i na HRT-u prikaže dobar sadržaj iz domaće produkcije. No, kako se dogodilo da je prošle godine emitiran i serijal „Stambeno pitanje“, autorice Silvane Menđušić kojoj se javna televizija godinu ranije „zahvalila na suradnji“, ostat će nepoznanica. Posebno može čuditi kako prisavski cenzori nisu primijetili jednu od osam epizoda iz ovog serijala, onu koja je nazvana „Rat za portun“, a progovara o temi o kojoj se u Hrvatskoj uglavnom šutjelo dvadeset i kusur godina. Radi se o otimačini stanova u Splitu početkom rata. Na meti su se našli vojni stanovi „nehrvata“, a taj „problemčić“ nikoga nije zanimao. Ljudi su prepušteni razularenim otimačima. U potresnom dokumentarcu svoju sudbinu, među ostalima, iznijela je i Anka Zjačić, Hrvatica udana za oficira JNA. Tu je i Svetozar Jovanović koji se zbog svog „nepodobnog imena“ također našao na meti nasilnika, iako je bio hrvatski branitelj.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Najčišća prljava mladost

    26.11.2024.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Najčišća prljava mladost

  2. ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

    20.11.2024.

    Sofija Kordić

    ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

    18.11.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije