Mog oca su zvali Sukonja. Vozio je teške kamione četrdeset godina svog života. Kamione raznih boja, nosivosti i raznih marki. I na njima razne terete. Prvi kojeg se ja sjećam je bio talijanski OM, sa „trambus“ kabinom i volanom na desnoj strani. Prvi kojeg sam upamtio na svojoj koži bio je FAP 1314 sandučar, sa mehaničkim volanom promjera skoro metar, kojeg sam, po očevoj direktivi, imao naučiti voziti na ljetnom raspustu kad sam bio osmi razred osnovne. Još mjesecima poslije toga bilo me sramota pokazati dlanove jer su bili prekriveni debelim žutim žuljevima. Vlada isto vozi FAP. Model 1620 sa produženom kabinom. Vlada nije bio profesionalni vozač. Samo ga je jednom otac nagovorio da položi vozački ispit za kamione, a u beznađu, kad se ostane bez ikakvog posla, za vozače kamiona se uvijek nešto nađe. Tako i za Vladu.

Poslije predstavljanja na Interliberu, sajmu knjige koji se održava na Zagrebačkom velesajmu, autor Viktor Ivančić - kojeg javnosti nije potrebno posebno predstavljati - od 18 do 19 sati potpisivat će knjige na štandu Ex Librisa, nakon čega će, zajedno s izdavačem, biti priveden na informativni razgovor na adresu Nova cesta 88, gdje će domoljubnoj javnosti odgovarati na pitanja o brojnim uvredama & podmetanjima u režiji njegovog maloljetnog junaka. Organi privođenja, doznajemo, Ivančiću i Grozdanovu spremili su i cijeli set nevezanih, trik pitanja, koja imaju za cilj rasvijetliti misterij i pokazati koje se mračne sile kriju iza više od tri desetljeća rovarenja Robija K. protiv najmanje dvije domovine, odnosno protiv cijelog niza nositelja i nositeljica društveno-političkog života, najprije Jugoslavije, a potom i Hrvatske.

Organizatori ovogodišnjeg Sajma knjiga u Beogradu ubiše se da pokažu kako je srpska kultura retrogradna, provincijalna, autoviktimizirajuća, zagledana u sopstveni pravoslavni pupak, nacionalistička, nazadnjačka, irelevantna i propala. Patriote koji se ubiše od ljubavi prema Srbiji, dobro plaćenoj dakako, daju sve od sebe ne bi li stvorili sliku da srpski izdavači ništa drugo ne rade osim što glorifikuju i falsifikuju ratničku prošlost, grade nacionalne mitove, kukaju nad zlehudom srpskom sudbinom, čuvaju izmišljene tradicije, brane Kosovo u paketu s Metohijom i objavljuju dela koja ispunjavaju sve kriterijume nacionalističkog kiča. Međutim, svaki posetilac Sajma knjiga mogao je da se uveri da je slika koju emituju organizatori i članovi žirija Sajma – potpuno lažna.

Daleko od televizijskih kamera koje su u Parizu snimale svjetske čelnike na obilježavanju stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, za čiji se povod uzima atentat Gavrila Principa na austrijskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda, u austrijskom Grazu se odigrao kratak susret koji bi se trebao naći u povijesnim udžbenicima budućih generacija. Tamo su se susreli Anita Hohenberg, prapraunuka austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda i Branislav Princip pranećak Gavrila Principa. Njih dvoje su se u Grazu rukovali i pustili u svijet izuzetno jaku simboličnu poruku. „Iznenadio me efekt koji je rukovanje izazvalo. U publici je bilo ljudi koji su plakali, toliko im je rukovanje značilo. Nisam to očekivao“, kaže Branislav Princip, inače antropolog koji se bavi i snimanjem dokumentaraca.

Zlata je vrijedan svaki nautičarski vez i svako parkirališno mjesto koje u jeku turističke sezone pronađete na jadranskoj obali. Ništa drugačije nije ni na Korčuli, u Veloj Luci. U tom se mjestu netko dosjetio, izgraditi i luku za nautičare i parkiralište uz samo more, što je neugodno iznenadilo mještane najpoznatije korčulanske luke. Građani su se organizirali te pokrenuli peticiju za obustavljanje investicije na lokaciji na kojoj su radovi već počeli. Za nedjelju, u 11 sati, na rivi su najavili i prosvjed kako bi jasno i glasno pokazali svoje protivljenje ovakvom odabiru lokacije. Smatraju da projekt nije u skladu s konceptom održivog razvoja i da će umanjiti vrijednost prirodnih i kulturnih resursa Vele Luke, a korist donijeti tek malom dijelu mještana. Drugim riječima on će trajno devastirati i unakaziti mjesto i ugroziti ekosustav uvale.

Ministarstvo unutarnjih poslova onemogućilo je Centru za mirovne studije ulazak u prihvatilišta za tražitelje azila, odbivši produžiti sporazum o suradnji organizaciji koja pruža podršku izbjeglicama već 15 godina, upozorili su predstavnici Centra za mirovne studije i Kuće ljudskih prava na konferenciji za medije održanoj u ponedjeljak ispred Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu. Naveli su kako je neuvjerljivo objašnjenje MUP-a za takvu odluku navodni nedostatak fizičkog prostora u kojem bi se aktivnosti mogle odvijati te tvrdnja da postoji dovoljno drugih angažiranih organizacija u prihvatilištima. Izbacivanjem, poručuju, MUP pokušava ugušiti kontakt tražitelja azila s organizacijama civilnoga društva koje će zagovarati prava koja im se ugrožavaju, ali CMS, rečeno je, neće prestati prozivati odgovorne za kršenje ljudskih prava.