Ono što je sa stanovišta poetike Dostojevskog kratki roman Zapisi iz podzemlja, to je za Andrićevu poetiku „Pismo iz 1920.“. Bez obzira što je pripovijetka objavljena godinu dana nakon dva velika romana „Na Drini ćuprija“ i „Travnička hronika“, na isti način kako kratki roman Dostojevskog otvara osnove poetike njegovog velikog opusa, tako su i u ovoj pripovijeci sažete osnovne ideje narativnih, poetskih pa i tematskih strategija velikog Andrićevog djela. Pripovjedač i njegov prijatelj Maks Levenfeld su se sreli na željezničkoj stanici Slavonskog Broda. Maks Levenfeld je pripovjedačev prijatelj iz mladosti koga nije vidio nekoliko godina. U kratkom razgovoru, pričaju jedan drugom kako su proveli rat. Maks odlazi zauvijek i govori pripovjedaču da u sebi nosi sjećanje na Bosnu. Iako je mislio da će u njoj provesti život, sada zna da neće. Uzrok se može svesti na jednu riječ - mržnja.

Svi Lupigini čitatelji koji su premladi da bi se sjećali što se točno događalo u mjesecima prije nego su Sjedinjene Države izvršile invaziju na Irak imaju priliku promatrati kako se povijest ponavlja. Američka kratkovidnost tada je do kraja razorila jednu državu, destabilizirala cijelu regiju i omogućila ekstremističkim skupinama da se razmnože - rezultat koji je bio u stopostotnoj suprotnosti deklariranim ciljevima „Globalnog rata protiv terorizma“ u kojem je Irak bio samo jedno od poglavlja. Točno 15 godina kasnije, povijest se ponavlja sa zastrašujućom sličnošću. Ovaj put radi se o Iranu. Mnogo stvari u cijeloj priči, ako se ona promatra površinski, nema smisla. Ako SAD i Izrael zaista misle da se Iran želi dokopati nuklearnog oružja, onda je sporazum poput JCPOA-a zaista najbolji način da se to spriječi. Ako SAD želi zadržati razinu povjerenja ostatka svijeta u svoje diplomatske kapacitete, onda blatantno kršenje sporazuma s Iranom nema smisla.

„Bog iz mog djetinjstva i ovaj danas su dva različita Boga“, kaže književnik i kolumnist Ivo Anić povodom zagrebačkog predstavljanja svoje nove knjige „Bog je netko drugi“. Promocija knjige Lupiginog suradnika i kolumnista portala Tačno održat će se u zagrebačkoj knjižari Rockmark, u Berislavićevoj ulici, u srijedu od 21 sat. „Knjiga je to o odrastanju u Splitu s kraja sedamdesetih na osamdesete, ali i knjiga koja duboko definira Crkvu i Boga moga odrastanja. Od Boga siromašnih, obespravljenih, Boga ubogih, do Boga koji je postao, po njima, Bog jedne vjere, jednog domoljublja i jedne dogme, i u ime kojeg su napravljeni najstrašniji zločini na ovim prostorima. Moj Bog je netko drugi, nešto drugo od ovoga što nam serviraju, moj Bog je i Bog Cigana, i Adnanov Bog, i Bog malog Geševskog. To je poanta knjige“, kaže nam Anić u razgovoru uoči sutrašnjeg predstavljanja, ističući kako je izuzetno ponosan na ovu knjigu.

Možda vi uistinu niste rasist, možda vi i ne biste nikoga linčovali, možda vi i ne znate tragičnu povijest moga naroda koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata gotovo istrijebljen od strane ustaških vlasti i Nezavisne Države Hrvatske. U vašu naobrazbu ne ulazim niti me zanima, možda ste vi uistinu osoba dobrih namjera, ali ste moram vam to priznati, jako loša novinarka, uvreda za struku i vašim tekstom trebalo bi se pozabaviti pravosuđe RH. Ako to ne učini struka, imate moje obećanje da će to učiniti moja Romska zajednica. Skupit ćemo ono malo što imamo od prodaje „đinđa“ i muško-ženske konfekcije, ljetne odjeće i igračaka te podignuti, ako skupimo dovoljno, naravno, građansku parnicu protiv vas, uvažena Gordana Dragan, jer ste svojim huškačkim pamfletom izravno uvrijedili moj narod, mene kao poštenog Roma koji je građanin Republike Hrvatske i koji se nakon vašeg sramotnog članka ne osjeća sigurno u gradu Trogiru