
WISLAWA SZYMBORSKA (1923. – 2012.): O magiji ljubavi i neopozivosti zla
U njezinoj poeziji stanuje autorsko ja koje je prije svega blagonaklono promatračko, ljubopitljivo prema svijetu i ljudima. Njezino kritičko oko blago je prema malim ljudskim nedostacima, a njezin je duh naklonjen ljudskoj nesavršenosti. No pogled joj točno detektira velike čovjekove mane, a potom ih njezin pjesnički jezik nedvosmisleno markira i ispraća prezirom. Szymborska pjeva o nježnosti, o magiji ljubavi i njezinoj obnovljivosti, ali i o neopozivosti jednom počinjenog zla. Nadasve, njezina poezija govori o odgovornosti prema sebi i prema drugima, koju nam nameće neosporna činjenica da živimo samo jednom, sada i ovdje.Szymborska kaže i: „Nema veće raskalašenosti od mišljenja!“, a njezin pomni čitatelj od nje uči kako ispravno misliti. Čitajmo Szymborsku i činimo onako kako nam kaže.