Nakon divljanja dijela riječkih maturanata koji su izlazak iz školskih klupa jučer „proslavili“ skandiranjem „Ajmo ustaše“ i „Za dom spremni“, i to, između ostalog, baš ispred antifašističkog Spomenika oslobođenja na riječkoj Delti, reagirao je i gradonačelnik Rijeke, Vojko Obersnel, pitajući se kakva nas budućnost čeka s mladima koji zazivaju poraženi zločinački sistem. „Kao gradonačelnik Rijeke sramim se onih riječkih maturanata koji su jučer kod Spomenika slobodi i duž riječkog Korza izvikivali sramotne ustaške parole. Sramim se i pitam se što su u proteklih 18 godina radili njihovi roditelji i što su radili svi ljudi uključeni u sustav odgoja i obrazovanja. Ti su mladi ljudi najveći dio svojeg života proveli u ta dva miljea", reagira Obersnel koji je zbog ovog incidenta danas uputio dopis načelniku policije sa zamolbom da se uz pomoć dostupnih snimki izgrednici pronađu i kazne.

Hrvatsku je nedavno posjetila ekipa švedske javne TV kuće, a prilog koji su, 13. svibnja emitirali na SVT-u, Hrvatsku je prikazao kao zemlju u kojoj vlada siromaštvo, iz koje ljudi, posebno mladi, masovno bježe, zbog čega gradovi, s pustim ulicama, praznim kućama i lokalima, zastrašujuće sliče gradu duhova. Novinar SVT-a, Samir Abu Eid, posjetio je gradić Ilok, na samom istoku Hrvatske i ostao zaprepašten tužnim prizorom praznih ulica i napuštenih kuća. Prilog možete pogledati na službenoj web stranici SVT-a. U prilogu je istaknuo kako je pitanje migracija za mnoge zemlje jedno od najvažnijih pitanja na predstojećim izborima za Europski parlament te je zaključio kako u Europi raste zabrinutost zbog imigracije, dok je u Hrvatskoj realan problem emigracija stanovništva.

Nesvakidašnja je, mada ne i neuobičajena, a svakako znakovita, historija ovog dramskog teksta, njegov dva desetljeća dugi put do neke zagrebačke pozornice. „Ciglu“, naime, Filip Šovagović (Zagreb, 1966.), glumac, redatelj, scenarist, producent, ali i vrlo osebujan i vrstan dramatičar piše koncem devedesetih godina prošlog stoljeća. Šovagović je jasan i nedvosmislen u detekciji nas i svijeta koji nas okružuje, sve uz svojstveni mu humor, a redatelj Krešimir Dolenčić to vrlo domišljato pretače u scenske slike i prizore. U dramu je snažno utisnut pečat ratnih devedesetih u Hrvatskoj, Cigla, glavni lik, mobiliziran je, odlazi na front, misli da je to u redu jer „netko treba obraniti nas Hrvate“, kaže, no tamo je uhvaćen, zarobljen, mučen, silovan, prošao torturu logora, opisuje to ne bez tihe rezignacije i cinizma: „U godinama kada sam trebao postati gospodar svog vremena, nevrijeme se nije smirilo danima. Mjesecima. Godinama.“

„Žena je ta koja odlučuje o nastavku ili prekidu trudnoće i svatko tko pokušava postaviti drugačiji zakon ili princip, postavlja svoju autonomiju nad autonomijom žene i granicama njezina tijela i života. Zbog toga se protivnici prava na prekid trudnoće, nikad ne bi trebali nazivati 'pro-life' jer se ne radi o 'pro-life' poziciji nego o poziciji preuzimanja moći nad drugim ljudskim bićem koje ima neotuđivo pravo na svoju samoopstojnost. Takva pozicija bi se prije mogla nazvati 'pro-power'“, stoji u otvorenom pismu grupe građana kao reakcija na „Hod za život“ koji se već održao u Osijeku i Rijeci, a u Zagrebu, Splitu i Zadru održat će se baš dan uoči održavanja europskih izbora, na dan izborne šutnje. Pismo je upućeno vladajućim političkim strukturama, ali i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti.