U Bijeljini se o tome malo govori, a mnogo ćuti, svi znaju šta se dogodilo tog najpoznatijeg i najzloglasnijeg aprila. Zna Evropa, zna Amerika, zna Hag, zna ceo svet, još su onda saznali. Bile su vesti, bile su slike, onaj Amerikanac, Haviv se prezivao. Onaj čovek, i ona žena, onaj Albanac u zelenoj trenerci. Uniforme, ljudi, puške, krv, asfalt. Nigde april ne izgleda jadnije kao na bledim snimcima novosadske televizije koji prikazuju bijeljinske ulice kobnog aprila ’92. Dok su medijske fanfare brujale o žestokim okršajima između “srpskih dobrovoljaca” i “muslimanskih ekstremista”, ulice grada bile su potpuno prazne. Jedini koji su imali oružje bili su ljudi u šarenim uniformama i sa crnim kapama na glavama. To su bili pripadnici Srpske dobrovoljačke garde, agenti srbijanske Državne bezbednosti poznatiji kao “arkanovci”, a navodne borbe bile su eufemizam za njihov prljavi posao.

Jana Prević Finderle - arhitektica i pjesnikinja rođena u Zagrebu, odrasla u Daruvaru i nastanjena u Pazinu - književnoj javnosti prvi put se predstavila 1997. godine, zbirkom poezije "Šum mladosti". Prostor između korica te zbirke podijelila je s pjesnikinjom Marijom Bogeljić. Do druge njezine zbirke, pod naslovom "Ti još pričaš o nogometu", proći će 16 godina; objavila ju je 2013. godine, u izdanju Gradske knjižnice Pazin i pazinskog ogranka Matice hrvatske. Svoje pjesme objavljivala je i u lokalnim časopisima, kao i u Zarezu te u časopisu Forum. Recenzirajući njezinu poeziju, književna kritičarka Darija Žilić za pjesme Jane Prević Finderle napisat će da je riječ o "vješto ispisanoj pohvali običnom životu". Urednik njezine zbirke Dinko Telećan, pak, kao temeljnu notu autoričinih pjesama naznačit će vedrinu. Najtoplije vam preporučujemo ove pjesme i unaprijed se radujemo onima koje slijede.

"Da sam normalan, poludio bih, kada sam ljeta gospodnjeg 1986. dobio poziv od Splićana. Tada je Prvi maj još bio ozbiljan praznik... Da sam normalan, poludio bih, kad sam stigao na aerodrom osjetio sam u nosu stare mirise mora, smreke, borovine, palmi i nečega magičnog što samo bog zna i ljubomorno čuva kao i stari pariški majstori parfema svoju recepturu; 80 kilometara odatle, u Vodicama sam odrastao, ali taj čarobni miris nikada nisam osjetio...", piše legendarni košarkaški trener Božidar Maljković u tekstu koji je od njega naručio Košarkaški klub Split, nekadašnja Jugoplastika s kojom se Maljković proslavio vodeći je do dvije titule europskog prvaka. Povod? Trideset godina otkako je Jugoplastika predvođena Tonijem Kukočem, Dinom Rađom, Velimirom Perasovićem i Goranom Sobinom u Münchenu osvojila titulu europskog prvaka.

Trebat će još dugo da donekle shvatim pogubnost fotografije, užasan porok kadra. Trebat će poprilično vremena da razumijem kako se fotografija može preobraziti u porok, natjerati čovjeka na rub litice, ili iza kamionske prikolice pred kojom masovni ubojica umlaćuje leš. Trebat će mi određena vrsta iskustva, da shvatim kako fotografija može postati euforija od koje je nemoguće odustati, i zbog koje čovjek gubi iz vida smrtnost, a osobito vlastiti život, ili vlastitu smrt. Nisam vjerovala da će te uspjeti potrošiti. Mislila sa da ćeš im prkositi očima, tim našim gotovo zajedničkim očima iz rodilišta, pogledom koji nije ozbiljno sposoban prikloniti se, odrasti. Vjerovala sam da ćeš ih poraziti, sve te bombe, klanja, oštrice i batine, snajperske metke, svojom čistom košuljom, svojom slabošću koja je bila iznimnija od bilo čije snage, svojom tugom u kojoj je za svakog bilo mjesta.

„Najgora vijest koja mi je stigla iz Sarajeva je kad su mi javili da je ubijen Sulejman Kulović koji je igrao u Željezničaru. Suljo je bio duša od čovjeka, ne bi nikog pipnuo, a ubili ga. Ali eto, takav je rat. Dovoljno je kad saznaš da su ubili dijete u majčinom naručju. I to snajperista koji vidi sve. Znači ciljano gađa i ubije dijete. To je vrhunac. Kad to doživiš pitaš se ko su ljudi s te strane koji mogu tako nešto učiniti. Tu obično poludiš. Ako je još neko koga poznaješ, onda ti bude još teže…Jedino što me spašavalo u to vrijeme je kad smo igrali utakmicu. Posvetiš se tome, misliš o utakmici“, piše slavni nogometni trener i jedna od jugoslavenskih nogometnih ikona Ivica Osim Švabo - trener koji je raspad Jugoslavije dočekao na kormilu njezine nogometne reprezentacije. Ovaj tekst napisao je kao predgovor knjizi "Djetinjstvo u ratu", Jasminka Halilovića, iznoseći svoja sjećanja na ratove s početka devedesetih, točnije na razdoblje opsade Sarajeva.

Sinoć je u zagrebačkom Studentskom domu Stjepan Radić, popularnoj Savi, osuđeni ratni zločinac Dario Kordić održao predavanje. Kino Forum bilo je ispunjeno uglavnom mladim ljudima, a uz Kordića je na pozornici bio i kontroverzni svećenik don Damir Stojić koji je osuđenog ratnog zločinca usporedio sa Svetim Pavlom. Na ugošćavanje osuđenog ratnog zločinca u prostorijama Studentskog doma, reagirala je danas Inicijativa mladih za ljudska prava, uputivši otvoreno pismo Boženku Ćosiću, upravitelju Studentskog doma Stjepan Radić. U otvorenom pismu Ćosića su iz Inicijative pozvali da na skorašnju obljetnicu masakra u Ahmićima na istom mjestu prikažu film „Zločini pred Tribunalom – Srednja Bosna“ u produkciji Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju koji se bavi upravo zločinima zbog kojih je Kordić osuđen. Evo i što su sve napisali upravitelju.