Minulog vikenda u Zagrebu, na terenima Sportskog centra Utrine, igrao se pravi nogomet. Ne onaj u kojem se golobradi mladići prodaju kao meso, nego onaj nogomet na koji smo već zaboravili, gdje se igramo radi igre i, dakako, druženja. Dvanaest ekipa haklalo je s jednim ciljem: borba protiv rasizma i drugih oblika mržnje. Turnir su organizirali navijači Zagreba Bijeli anđeli i Centar za mirovne studije, a njegovi učesnici pristigli su iz niza afričkih i europskih država. Naime, neke od ekipa koje su se u subotu družile na Utrinama napravili su tražitelji azila, emigranti s ruba našeg grada i naših srca. Pogledajte foto-priču.

Posle srede, 15. oktobra 2014. godine, i prekinute utakmice Srbija - Albanija nastaje knjiga pod radnim naslovom “Rat je počeo na JNA”. Još jedna antologija medijskog beščašća. Doduše, taj je rat (zasad?) ograničenih razmera, jer “nepoznati počinioci” sa besnom penom na ustima kidišu “samo” na ono malo preostalih pekara u Vojvodini čiji su vlasnici Albanci. Ponekad i pogreše pa razbiju i pekaru ponekog Goranca. Ponekad se toliko zanesu da razbiju i “srpsku” pekaru ili poslatičarnicu. Ali, jebeš ga, te pekare i sladoledi su svakako “šiptarska posla”, ko im kriv…

Dokumentarac "Who is Kyla" nastao je pukim slučajem. Larrya, glavnog lika, upoznala sam na razgovoru za posao u Barceloni. Tamo sam studirala režiju dokumentarnog filma. Naišla sam na internetu na oglas u kojem se traži vodič koji priča nekoliko stranih jezika. U toj malenoj firmi od troje zaposlenih Larry je bio izvršni menadžer. Nakon što me neformalno intervjuirao za posao i ponudio mi radno mjesto u njegovoj šarenoj ekipi svjetskih lutalica, primijetila sam na njegovim rukama neobične tetovaže. Ne bi' ih, zapravo, niti nazvala tetovažama u pravom smislu riječi. Prije su to - črčkarije. Zaintrigirale su me pa sam ga pitala o njihovom značenju. Kad mi je rekao - ma to je samo zafrkancija, znala sam da iza toga stoji priča.

Ako su socijalne mreže najbolji reprezent mišljenja javnosti, moramo primijetiti da su uhićenje Milana Bandića, njegovih najbližih suradnika te prijatelja (i partnera?) iz poslovnog svijeta građani Zagreba i Hrvatske dočekali u veselju, smijehu i (zlu)radosti. Gotov je - vrište statusi na zidovima, otvaraju se šampanjci i čaše se dižu u zdravice. Lajkaju se i šeraju šale i pošalice na Milanov račun, sa svih strana pritrčavaju "fajteri" da oborenog političara barem jednom šutnu nogom pod rebra. Pao je zagrebački gradonačelnik s cijelim buljukom svojih bliskih suradnika. Sve će se u glavnom gradu Hrvatske promijeniti, da bi sve ostalo isto.

Sedamdeset je godina prošlo od bitke za oslobođenje Beograda od nacističke okupacije koja je trajala dugih 1.287 dana. Povodom obljetnice jedne od strateški najznačajnijih bitaka na Balkanu u Drugom svjetskom ratu donosimo vam ulomak iz knjige "Oslobođenje. Beograd, oktobar 1944." povjesničara Milana Radanovića, u kojemu autor opisuje žestoke ulične borbe u Beogradu, točnije akcijski triler zauzimanja najviše beogradske zgrade, palače „Albanija“. Predstavljanje ovog friškog izdanja održat će se danas u 17 sati u Kulturnom centru Beograda, a uskoro će knjiga biti dostupna i u digitalnom obliku na web stranicama izdavača, Fondacije Rosa Luxemburg.

Početkom 80-ih godina, zbog njihovog imena, scenskog nastupa i avangardnog post-punk zvuka netipičnog za svoje podneblje, poput zlotvora po kojem su se prozvali, mnogima su se slijevali žmarci iskrene nelagode niz kičmu. Među prvima, u svojim rafalnim lirskim komentarima, još davnih osamdesetih, Trobecove krušne peći spominju banke u kontekstu nadzora i terora. Njihov materijal navodno se tada nitko nije usudio objaviti i kultni se bend ugasio 1987. godine. Četvrt stoljeća i kusur kasnije, Lupiga je pronašla Trobecove krušne peći i s njima zapodjenula opsežan razgovor.