Svaki rat, rekao bi stari, dobri Krleža, "gasi polagano svjetiljke, i one po ulicama i one u glavama, rat zamračuje pamet podmuklo i postojano". Ovdje slušamo, u briljantnoj interpretaciji, iskaze hrabrih ljudi, ali i mogućih dezertera. Pred nama defiliraju i govore heroji, ali i kukavice, slabići, već rastrojeni ludilom rata. U pozadini nam se projiciraju njihove fotografije, dok još svježi i nasmiješeni poziraju pred odlazak u Veliki rat, ali i njihova unakažena tijela, ogoljene rane, izblijedjele lubanje, njihovi leševi što se raspadaju u blatu rovova, pred nama promiču slike kuća koje gore, tu skapavaju ljudi i životinje - ništa od grozota i strahota ratnih užasa nije zaboravljeno.

U valovitom Sjevernom moru, leži nafta koja podmazuje škotski zahtjev za nezavisnošću. Ovdje izravno od nafte živi 220.000 ljudi, a kada tome pribrojimo i njihove obitelji ovisnost dodatno raste. U Aberdeenu, glavnom naftnom gradu Ujedinjenog kraljevstva, odakle se neprestano kroz gustu sumornu maglu brodovi probijaju prema naftnim platformama, teško je naći nekoga kome nafta ne miriše. Iako je ovdje 59 posto stanovništva glasalo protiv nezavisnosti, pobornici osamostaljenja poručuju: „Na nafti smo doplovili na prag nezavisnosti. Valovi sa Sjevernog mora nastavit će lupati na njena vrata“.

Narod hoće poštenije izbore, s inicijativom Željke Markić ili bez nje. Politika je, dok se ne dokaže suprotno, skrivila gospodarsku i razvojnu stagnaciju. A unutar politike najkrivlji je, dok se ne dokaže suprotno, izborni sustav. Nešto, dakle, treba mijenjati ili, još bolje, vratiti se izbornom sistemu kakav je bio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine. Da, već smo zaokruživali kandidate, a ne liste, što se danas prešućuje ili naprosto ne zna dovoljno. Umjesto stranačkih lista koje u Sabor izručuju na desetine bezličnih partijskih renegata koji sprovode puku volju izvršne vlasti, valja nam birati kandidate, pomoću preferencijalnih glasova ili na neki drugi način.

Mali frizerski salon „Ana“ u zagrebačkoj četvrti Borovje evidentan je primjer uspješnoga zapošljavanja vlastitim snagama i urođenom inteligencijom. Pošto je nakon školovanja usavršila svoju vještinu po tuđim frizerajima, njegova 35-godišnja vlasnica sama se pobrinula za svoje radno mjesto, smješteno u 20-ak četvornih metara poslovnoga prostora u prizemlju jedne od stambenih zgrada. Unajmila je i opremila salon kreditom koji još uvijek vraća, sjedinjujući u svojoj osobi i radnicu i autonomnu poduzetnicu. Nevolja je da njezin slučaj ne korespondira sa službenom percepcijom posla i zaposlenosti, sadržanom u planovima Države koja je hrvatsku krizu javno priznala tek 2009. godine.

Svatko tko je bar jednom zakoračio u pustinju ili makar, buljeći vruće krvi ili posve ravnodušno u sve to ništa, stajao na njezinom rubu, zna da je pustinja kurva. Ponekad i u onom sasvim kolokvijalnom smislu, no što se tiče obraza uvijek. Pustinja je poštena: odnos s njom transparentan je, uvjeti su jasno naznačeni i unaprijed dogovoreni, samo ako pristaneš gledati. I kad djeluje pitomo, zavodljivo, iz nepisanoga je ugovora jasno da ona uzima najmanje koliko daje; nesnosna toplina prirode učas se pretvara u još nesnosniju ljudsku hladnoću. Šepavu je metaforu moguće potrebno podvući: pustinja je do srži ljudska, suviše ljudska.

Centralna izborna komisija objavila je u 14 sati da bi srpski član Predsjedništva BiH ipak mogao biti Mladen Ivandić iz Saveza za promjene, odnosno da Željka Cvijanović, stranačka kolegica Milorada Dodika, zaostaje 977 glasova za protukandidatom. Ovo su sada podaci nakon prebrojenih 90,24 posto glasova, što teoretski daje šanse Cvijanovićki, iako je Dodik već priznao poraz. Nakon prebrojavanja više od 92 posto glasova CIK je potvrdio pobjedu Bakira Izetbegovića (SDA) u utrci za bošnjačkog te nadmoćnu pobjedu kontroverznog Dragana Čovića (HDZ BIH), koji će biti novi hrvatski član u Predsjedništvu. Pogledajte i prikaz glasanja po kantonima.