„Klince se truje nacionalizmom, kao što se i mene nekoć trovalo, pa sam mislio da je Pavelić zapravo Che Guevara. Zakazao je i obrazovni sustav, favorizira se neznanje, pa na televiziji imamo kvizove gdje dobiješ lovu ako ne pogodiš neko pitanje. Treba malo i obići škole po Hrvatskoj, na fasadama puno toga piše“, kaže u razgovoru za Lupigu Damir Karakaš. Svojim novim romanom "Blue Moon", Karakaš, kojeg je javnost djelomice upoznala kao autora romana po kojem je naknadno snimljen i istoimeni film, "Kino Lika". Njegov novi uradak govori o suprotstavljanju zombijima koji se bore za svoje pravo građanstva, kroz emancipaciju jednog mladalačkog identiteta u vrtlogu povijesti s velikim 'P'.

Nigdje kao u Hrvatskoj nije se ispostavilo da su u početnoj rečenici Komunističkog manifesta, njegovi autori bili toliko u pravu. Što komunizma ovdje manje ima, njegovi idejni neprijatelji uočavaju ga češće od bijelih miševa. Nijednom zemljom, kao Hrvatskom ne kruži bauk komunizma. I kao avet se uvlači u sve pore društva, a nikako da se ukaže i u fizičkom obliku. Vjerojatno čeka da se Crkva u Hrvata konačno suoči s njegovim nasljeđem. Već od 1945. godine, s naglaskom na razdoblje nakon 1990. godine, ta tzv. Crkva u Hrvata ništa drugo i ne radi, osim što se suočava s komunističkim nasljeđem. Što nas dovodi do pitanja kako se, niti nakon toliko godina nije do kraja suočila s time.

"Iz aviona se vidi šta smo i to nas jedino - crna boja - ubija. Nacija", kaže nam mladi Rom Slađan Oršuš. Oni su naša "crna nacija". Ako se nisu asimilirali u gradovima, žive u seoskim getima; 90 posto ih je bez posla, a pola ih u domovima nema pitku vodu, kanalizaciju, kupaonicu. Po oskudici, nezaposlenosti, segregaciji, lošoj infrastrukturi, pa i visokoj stopi kriminaliteta te diskriminaciji, ta geta nalikuju izgubljenom ruralnom "bratu" njujorškog Bronxa iz doba rađanja tvrde hip-hop muzike. Zato smo zamolili hip-hop bend Euro Black Nation iz Darde da nam ljubazno ustupi svoju glazbu za ovaj video prilog. I oni su, dakako, nezaposleni.

Koliko je rasna diskriminacija globalna i neiscrpna tema, ovih su dana najbolje pokazali Adam Saleh i Sheikh Akbar. Dvojac je snimio reakciju američkog policajca u dvije gotovo identične situacije. Glumeći žestoku raspravu i naguravanje koje opasno prijeti da će eskalirati u fizički sukob, odjeveni u „zapadnjačku“ odjeću, vidjeli su da policajac koji stoji samo nekoliko metara od njih i promatra ih, uopće ne reagira. Ponovili su istu scenu, čak znatno blažu, bez fizičkih kontakata, odjeveni u tradicionalnu arapsku nošnju i dočekali reakciju policajca. Ne sumnjajte, nije bila nimalo ugodna. A potom došlo je do zanimljivog obrata...

Ova se ustanova očigledno reklamira kao medicinska. Naziv joj je "klinika", barata se izrazima kao što je "rezervacija termina", nude se (dez)informacije o posljedicama poput "averzije prema seksu i/ili općenito prema muškarcima ili razvijanje promiskuitetnog stila života", a žene se plaše i smrću: "...žene koje abortiraju imaju 4 puta veću vjerojatnost da umru u narednoj godini od žena koje su imale normalnu trudnoću" te suicidom: "Kod otprilike 60% žena ... javljaju se suicidalne misli, i od toga njih 28% stvarno pokuša izvršiti samoubojstvo, polovica čak dva ili više puta". "Klinike" za pobačaje postoje u devet hrvatskih gradova.

Nije rijetkost da stariji jadikuju nad mlađima, spominju prošla vremena kao daleko bolja od sadašnjih. Ima tu istine, ali nije sve prije bilo bolje. Najčešće je razlog u tome što su stariji prije bili mlađi i ljepši, zdraviji i moćniji, i što su to bila „njihova“ vremena. Nije rijetkost da i mlađi smatraju da nikada nije bilo teže kao njima. Kritiziraju pritom starije kako su neuviđavni za njihove probleme i teškoće. Ima i tu istine, ali nije ni sve teže danas od prijašnjih vremena. Razlog jadikovke mladih izgleda da leži u činjenici što se mlađi niti mogu niti hoće stvarno uživjeti u prošla vremena, ili što ih nove okolnosti, a i stariji, „priječe“ da rade samo po svojim naumima.