Kad bi aktualna referendumska inicijativa prošla i kad bi se Ustavom onemogućilo sklapanje predizbornih koalicija i izborni prag snizilo na tri posto po izbornoj jedinici, jer preferencijalno glasovanje u ovoj je priči zapravo razmjerno nebitno, u hrvatskoj politici došlo bi do ponovnog miješanja karata. Takvim razvojem situacije, smatraju u SDP-u, oni bi pretrpjeli ipak manju političku štetu nego konkurencija s Trga žrtava fašizma. Naravno, Kukuriku koalicija postala bi stvar prošlosti, međutim, ta je lijevo-liberalna kombinacija već ionako praktično potrošena. Situacija je takva da je i jedan SDP-ov dužnosnik priznao: "Dođe mi da i sam odem staviti svoj potpis na referendumsku peticiju".

Jedan olimpijski ciklus. Tačno toliko je vremena prošlo između dve Parade ponosa u Beogradu. Šta je to drugačije bilo ove godine? Prije svega promena vlasti i potez "Biroa za koordinaciju bezbednosnih službi“ koji je zasedao noć uoči Parade. Ne odlučivši ništa, Biro je dozvolio održavanje parade ostavivši prosvednike u nedoumici. Mnogi od onih koji su čekali odluku nisu znali da nikakva odluka zapravo znači odobrenje. Tenzije su smanjene, Parada održana, ali za prave promene potrebno je šetati svaki dan u godini. Većina, u koju se svrstao i Aleksandar Vučić, nakon Parade nije promenila svoj stav i odnos prema LGBT zajednici ni milimetar. Za njih je i dalje sve ovo teror manjine.

„Europski bi građani mogli jesti genetski modificiranu hranu bez da uopće znaju što im se nalazi na tanjuru, a poljoprivrednici bi mogli nesvjesno saditi GMO-e po svojim poljima“, glasi upozorenje najveće europske mreže okolišnih udruga, Friends of the Earth Europe. Ova mreža je u gotovo svakoj europskoj zemlji odabrala samo jedan medij kojem je dostavila opširan dokument u kojem se objašnjava zašto su zabrinuti transatlantskim trgovinskim sporazumom između Sjedinjenih Država i Europske unije, gdje Amerikanci silno žele Europljanima „uvaliti“ još GMO-a. Ovu detaljnu analizu u Hrvatskoj je dobila tek Lupiga, a ovdje vam donosimo najvažnije dijelove.

„Ne odlučuje se ovdje o sudbini svijeta, nego se samo ispisuju nova poglavlja jugoslavenske katastrofe u zabačenom kutiću Balkana, koja više ne zanima skoro nikog osim njenih žrtava“, sukus je to reportaže koju za Lupigu iz Kosovske Mitrovice donosi Jerko Bakotin. Ovaj odličan materijal, nastao u gradu gdje su dva kraja mosta počeci dva radikalno suprotstavljena svijeta te u obližnjim rudnicima Trepče, najpoznatijim po velikom štrajku rudara 1989. godine, Lupiga će u narednim danima objaviti u tri nastavka. Lupigini rezignirani sugovornici, uništenih života, posve pomireni sa sudbinom, u ovom će dijelu za sve kriviti Zapad, Ameriku i Njemačku, sasvim nesvjesni pravih uzroka katastrofe u koju su gurnuti.

Andersenova bajka počinje ovako: "Bio jednom neki zao duh, hud do zla boga, pravi đavo. Jednog dana bijaše osobito dobre volje, jer je načinio neobično ogledalo: sve dobro i lijepo, što se u njem ogledalo, rasplinjavalo se i gubilo, a sve, što ne valja i što je ružno, isticalo se i još ružnije bivalo..." E sad, pripovijeda dalje Andersen, to zloguko ogledalo se razbilo i njegove krhotine još uvijek lebde, tu negdje oko nas, a ako nas pogode, zariju nam se u oko ili srce i zlo tada uskoro prevlada dobro u nama pa i sami postajemo poput njegova hudog tvorca - zli, sebični, gramzljivi, surovi, bezdušni, stvorenja bez osjećaja, srca i duše.

I ovdje su "strukturne reforme" ne samo dio svakodnevnog rječnika voditelja TV dnevnika već i strogi naputci Trojke kojih se treba držati ovdašnja socijaldemokratska vlada. I ovdje, unatoč neusporedivo jačoj ekonomiji, strukturne reforme znače isto što i kod nas. "Iluminator interijera" uljepšani je naziv za perača prozora baš kao što su i "strukturalne reforme" lijepo upakirane loše vijesti. Uljepšani naziv za intenzivno privatiziranje državne imovine, smanjenje poreza i izdataka države te fleksibilizacija tržišta rada. Ne radi se samo o problemima "malih" Hrvata koji se suočavaju s neefikasnom državom, uhljebima, tranzicijskim bolestima, već je riječ o sveprisutnom trendu.