Beograd, 1994. godine. Tmurno popodne. Peti dan novembra. Zatvorio je oči i otišao u vječnost Milan Mladenović. Na poluotoku krvi i meda, između Crnog i Jadranskog mora, u gradu koji spava na dvadeset i devet brežuljaka, stoji grob iz kojeg se čini da izviru note koje nemilosrdno raznosi košava. Stari ljudi imali su običaj reći - obični ljudi umiru jednom, veliki umiru dva puta – prvi put kada napuste ovaj svijet, a drugi put kada se zaborave njihova djela. Iako je bio veliki čovjek, Milan Mladenović umro je samo jednom jer će njegovi besmrtni stihovi živjeti još dugo.

Čini se da ništa pa ni ljubav ne mijenja čovjeka tako brzo kao moć i vlast, i ona najmanja. Vlast se najprije lažno uspravlja nad slabijima, a prigiba pred moćnijima. Uz vlast se lijepe novac i bezbrojne druge pohote i potrebe. Uz ljude na vlasti vežu se i mnogi sitni ljudi i moralne ništarije, pletu se intrige, udvaranja i svakovrsna zločestoća. Što je viša vlast, više je udvorica, a to je veća i samoća ljudi na vlasti. Pokazuje se također da nitko kao ljudi na vlasti ne krše i božanske i ljudske zakone, jer nitko kao vlastodršci ne osjeća opijenost moću i sličnost s Bogom.

Ovih dana Vlada se hvali dobrim brojkama što se tiče broja nezaposlenih. Kako li im je to uspjelo? Evo kako nam to tumači jedan savjetnik Zavoda za zapošljavanje s razumljivom željom da ostane anoniman: "Ja sam prije zbog nejavljanja imao, objektivno, tri brisanja mjesečno. Otkad je uveden novi sistem u prosjeku unesem četiri zahtjeva za brisanje dnevno. Dnevno". Upozorava da među obrisanima ima puno onih koji gube pravo na socijalnu pomoć. Na tragu njegove tvrdnje o umjetnom kresanju broja nezaposlenih u Hrvatskoj, zašli smo u 45 statističkih biltena HZZ-a i otkrili na koji se način Vlada, bez da je drastično povećala zapošljavanje, uspjela pohvaliti značajnim smanjenjem broja nezaposlenih. Kakvi majstori!

Vlada Republike Hrvatske okrenula se izvozu jednog od najuspješnijih hrvatskih proizvoda: neisplaćivanja plaća radnicima. Radnicima tvrtke Gredelj Rewom iz Lukavca, poduzeća u vlasništvu Hrvatskih željeznica, poslodavac je ostao dužan ni manje ni više nego 32 plaće. Radnici su zbog toga prije nekoliko dana započeli prosvjed pred zgradom hrvatskog veleposlanstva u Sarajevu. Za prava radnika poduzeća u vlasništvu Hrvatskih željeznica, a time i u vlasništvu Republike Hrvatske, zauzela se Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), koja je o slučaju neisplaćivanja plaća radnicima iz Lukavca izvijestila hrvatsku javnost.

U radničkim odmaralištima u Hrvatskoj 1975. godine zabilježeno je 4,92 milijuna noćenja. Godine 1985. godine u njima je ostvareno 6,19 milijuna noćenja. Posljednji podaci o noćenjima u radničkim odmaralištima tiču se 2005. godine, kad je zabilježeno 552.000 noćenja. Radničkih odmarališta danas više nema. Država ih je naprosto ukinula. Ostale su ruševine ili su na njihovom mjestu napravljeni hoteli i ljetne rezidencije novopečenih poduzetnika. Ostali su i neriješeni imovinsko-pravni odnosi sa susjednim zemljama te, na koncu, sjećanje na brojna radnička prava, koja su podrazumijevala i pravo radnika na jeftin i dostojanstven odmor.

„Ovo su pokrenuli obični ljudi. Uglavnom mlađi, neki od njih su i glasali za vladajuću stranku, neke politika nikad nije zanimala, a većina njih nije nikad sudjelovala u nekom masovnom skupu i prosvjedu. Povijest je pokazala da ako mladi popizde onda je sve moguće. Oni žele europski, zapadni način života, a ne ovaj Orbanov“, govori za Lupigu mađarski aktivist Mathias Torsa. Tema su veliki prosvjedi koji su na ulice Budimpešte ovih dana izvukli 100.000 ljudi, zbog naoko bizarnog razloga - poreza na Internet. Trenutno je prosvjed na čekanju, a ukoliko se uskoro ne ispune zahtjevi prosvjednika, eskalacija novog valja nezadovoljstva zakazana je za 17. studeni.