Inicijativa “Ne damo naše autoceste!“ ovih je dana objavila da je prikupila 160.000 potpisa. Potpise su počeli prikupljati odmah u ponoć 11. listopada, a namjeravaju ih prestati prikupljati također u ponoć 25. listopada. Potpuno su uvjereni u konačni uspjeh inicijative koju su pokrenula dva cestarska sindikata, sedam organizacija civilnog društva i pet sindikalnih središnjica. Tim povodom razgovarali smo s iskusnim sindikalcem, Mijatom Stanićem, koji sustav vrlo dobro poznaje iznutra s obzirom da u HAC-u radi već 25 godina, o cilju referenduma, mogućim rješenjima za probleme u kojima se nalaze Hrvatske autoceste, ali i o nekim drugim temama.

Zašto ne bi trebalo autoceste dati u koncesiju?

- U javnosti se brkaju pojmovi monetizacije i koncesije. Ovdje, dakle, govorimo o koncesiji, a monetizacija je zapravo nešto što je samo celofan u koji se trebala zapakirati prvotna namjera da se autoceste odmah daju u koncesiju. Dakle, Vlada je naručila izradu svih modela monetizacije, uz objašnjenje da će se potom izabrati najpovoljniji model. Znamo da nije uvijek najpovoljnije ono što je i najjeftinije...

A oni su izabrali najnepovoljnije rješenje?

- Da, izabrali smo najnepovoljnije i najskuplje rješenje. Naime, na koncu su Vladini savjetnici izradili samo jedan model, a to je koncesija. Ovo Vam sada govorim kao čovjek iznutra jer sam bio član Stručnog savjeta za monetizaciju javnog duga vezano za društva HAC i ARZ, i već na prvoj sjednici sam tražio i druge modele, a to je sekuratizacija i rješavanje preko obveznica te reprograma duga. Dobio sam odgovor da oni jesu provjeravali i to, ali ne baš toliko, jer se nije pokazao neki interes. Podsjećam i da je u nacrtu rješenja jasno stajalo da će se koncesionaru dati garancija prometa. To nije ništa drugo nego prikrivena financijska garancija. Dakle, njih ne zanima koliko će biti vozila nego koliko će zaraditi. Naručena je koncesija, koja nam se htjela podvaliti pod monetizaciju, dok modeli obveznica i reprograma nisu ni ispitivani. Uloga savjetnika nije bila samo da oni odaberu model, nego i da ga provedu. Oni tu dolaze kao oni koji preprodaju autoceste u korist vlade. I onaj novac od 50,8 milijuna će moći naplatiti samo ukoliko tu transakciju i dovedu do kraja.

"Uvijek sam govorio da sam za monetizaciju" - Mijat Stanić (FOTO: Lupiga.Com)

Vladi nije bilo sporno to što se nisu izradili svi modeli?

- Vršio sam pritisak dva mjeseca, govoreći da će netko odgovarati, jer je napravljen propust u nečemu što je zakonska odluka i jer u ugovoru postoji jasna obaveza da se urade svi modeli. Nastao je tajac od dva dana i onda je krenula „tarapana“ prema savjetnicima. Ministar Siniša Hajdaš Dončić sastavio je i potpisao pismo u kojem od savjetnika traži da mu u roku sedam dana dostave dinamički plan u kojem će periodu izraditi i druge modele, sve pod prijetnjom raskida ugovora. Ipak, ništa se nije dogodilo, pa sam se ja malo i narugao poručivši da koja je važnost ministra ako na njegovo pismo reakcije nema.

Vi ste, dakle, za monetizaciju, ali ne koncesiju? Da je ponuđena bolja solucija ne biste imali ništa protiv?

- Ne bih. Uvijek sam govorio da sam za monetizaciju. Problemi se moraju riješiti, jer ovo je neizdrživo. Proračun jednostavno ne može prihvatiti ovu dinamiku vraćanja kredita. Iduće godine će nam, recimo, nedostajati 2,8 milijardi kuna. Nitko normalan ne bi trebao imati ništa protiv monetizacije, ali koncesija je sasvim druga stvar. Svako rješavanje duga je novo zaduživanje, samo je pitanje hoćemo li se zadužiti kod koncesionara, kod banaka ili kod građana i mirovinskih fondova putem obveznica. Ukoliko izaberemo reprogram to je vjerojatno najjeftinije rješenje, jer danas su kamate puno manje nego nekada i kreću se od tri do četiri posto. Ukoliko bismo išli na izdavanje obveznica morali bismo pristati na pet do šest posto, s tim da se vjerojatno cijeli dug ne može riješiti obveznicama, nego kombinacijom obveznica i reprograma. No, u slučaju obveznica ta zarada ipak ostaje u Hrvatskoj i taj se novac troši ovdje, a ukoliko dobijemo kredit s nižim kamatama sve kamate će završiti negdje izvan Hrvatske. Ako bismo gledali ukupnu korist obveznice su najbolje rješenje, a reprogram najjeftinije. Protiv toga ne bismo imali ništa. Ali kod koncesije predajemo upravljačka prava u privatne ruke i to se ne smije dogoditi. Čak i da nam daju 15 milijardi eura to ne bismo smjeli prihvatiti.

U Vladi računaju na tri, ali mislite li da nisu spremni prihvatiti i neki manji iznos?

- Da, rekli su ako ne dobiju toliko onda ni neće ići na taj model. Osobno nisam siguran da će dobiti onoliko koliko su zamislili, a da dobiju i milijardu i pol oni bi to prodali. Danas pričaju jedno, a sutra drugo.

Njihova argumentacije je vrlo jednostavna i u dijelu javnosti dobro prihvaćena – „novaca nema, a krediti se moraju vraćati“.

- Slažem se, novaca nema, a krediti se moraju vraćati. Međutim, krediti bi se trebali vratiti na neki povoljniji način.

Javnost se uvjerava i da autoceste nisu naše, čak se protivnike koncesije poziva da sami skupe novce i kupe dionice pa da onda autoceste budu uistinu njihove.

- Svi hrvatski građani imaju jednaka prava na autoceste. Mi koji tamo radimo nemamo ništa veća prava od ostalih građana. To je društvena imovina, dioničko društvo gdje su dioničari svi građani Republike Hrvatske.

"Svi građani imaju jednaka prava na autoceste" (FOTO: referendum-autoceste.hr)

Ideja zapravo nije nova, o njoj se već govorilo i za ranije HDZ-ove vlade. Je li Vas iznenadilo što ovaj potez dolazi od nominalno lijeve Vlade?

- Normalno je da čovjek ima pravo biti naivan i vjerovati. Ja nisam vjerovao da će biti ovako. Pogotovo jer sam, na kraju krajeva, vjerojatno i sam na određen način doprinio promjeni vlasti. Krenuvši od organizacije svih mogućih prosvjeda, do kaznenih prijava za lopovluke kada je u pitanju bivša HDZ-ova vlast koja je bila lopovska, nesposobna i vodila nas je u ponor.

Tko je zapravo inicirao ideju o referendumu?

- Osobno sam referendum najavio još koncem 2011. godine kada je bivši ministar gospodarstva Radomir Čačić izjavio da se razmišlja o davanju autocesta u koncesiju. Da je ostao na toj poziciji, a ne u zatvoru, taj referendum bi se dogodio puno ranije, jer bi Čačić brže gurao tu priču. Znao sam da neće biti drugog načina, nego referendum, ali tada nisam imao potvrdu ni sindikalnih središnjica ni udruga civilnog društva da će tu ideju i podržati. Onda smo počeli pregovarati i praviti koaliciju. I napravili smo je. Ova akcija je drugačija od svih ranijih po puno elemenata. Prvo, što ovdje imamo dosta široku platformu, a drugo da unutar nje imamo paritet što je bilo jako važno pitanje - da tu nitko nikoga ne pojede, nego da se radi na ravnopravnim osnovama. Nitko nema prevlast.

Je li bilo teško ujediniti sindikate?

- Oko ovog pitanja uistinu nije. Još prošlog smo se ljeta dogovorili na zajedničkom prosvjedu, tjedan dana nakon što je vlada donijela odluku o koncesiji. Od tada počinje konkretna suradnja. I koalicija je izvrsna. Njome jasno pokazujemo da ovo nije partikularni sindikalni interes, jer i udruge civilnog društva podjednako sudjeluju u organizaciji.

Odakle sredstva za organiziranje cijele akcije?

- Novci su isključivo sindikalni i od udruga civilnog društva.

Imamo li i neki konkretan iznos? Koliko ste do sada potrošili i koliko planirate potrošiti do kraja?

- Do sada smo potrošili preko 500.000 kuna, a vjerujem da ćemo se na koncu ugurati ispod milijun kuna, eventualno nešto malo više od toga.

"Ova akcija je drugačija od svih ranijih" (FOTO: referendum-autoceste.hr)

U prva četiri dana skupili ste 160.000 potpisa, a potrebno Vam je točno 452.705. Otprilike u istom roku prethodna inicijativa Željke Markić o preferencijalnom glasovanju skupila je samo nešto manje, oko 150.000 potpisa, i na kraju nisu uspjeli dosegnuti potrebnu brojku. Jeste li zabrinuti?

- Mi smo to skupili za četiri dana, a oni za gotovo tjedan dana. Tako da nismo nimalo zabrinuti. Osim toga razlika je u tome što su oni potpise skupljali pred crkvama, a protiv sebe su imali i HDZ i SDP.

Kad smo već kod Crvke. U javnosti se kritiziralo „U ime obitelji“ jer potpise skupljaju upravo ispred crkvi i onda i Vi od Kaptola zatražite isto.

- Ne vidim tu ništa sporno, mislim da potpise treba skupljati tamo gdje su ljudi, na svakoj poziciji gdje ne ometate promet ili nečiji interes.

Ne vidite li tu problem za neke buduće inicijative, jer se stvara praksa da se ispred vjerskih ustanova prikupljaju potpisi? Vama i nekom drugom će Crkva izaći u susret, a netko čije se referendumsko pitanje iz nekog razloga ideološki Crkvi neće svidjeti, to neće moći. Time ne dobivaju svi jednake startne pozicije.

- Da, to je problem. Apsolutno jeste.

Jeste li uopće u koaliciji bili složni oko ovog pitanja?

- Bila su neka različita mišljenja i bilo je teško postići stopostotno slaganje, ali nitko nije postavljao neke ultimatume. Ne možemo baš svi o svemu misliti podjednako.

Ukoliko prikupite potreban broj potpisa, mislite li da će Sabor tražiti očitovanje Ustavnog suda i da će sud odobriti pitanje?

- Ovo što mi tražimo ne kosi se ni s jednim zakonom. Međutim, zakoni koji reguliraju referendum su totalno neuređeni i to je također veliki problem. U ovom slučaju se radi o čistom imovinsko-pravnom odnosu. Prvo bi trebalo zabraniti da se strateška imovina, ono što je monopol, daje bilo kome na upravljanje, jer teza da je od državnog monopola jedino gori privatni monopol, sigurno stoji. Ne mogu, a ne biti uvjeren da naše pitanje prolazi.

U dijelu javnosti prevladava teza kako Vi sve ovo zapravo radite u strahu od optimizacija i racionalizacija poslovanja, samo kako biste zadržali svoje pozicije?

- Svoju vlastitu ne spašavam, jer sindikat će postojati i dalje. Uostalom, mi imamo garanciju da ćemo u slučaju koncesije spasiti sva svoja radna mjesta i prava koja imamo, barem je tako ministar rekao, i to na pet godina. Ali ukoliko ne bude koncesije tek onda nemamo nikakve garancije. Inače, vrijedi primijetiti da su ugovori koje mi imamo kod trenutnih koncesionara autocesta u Hrvatskoj daleko bolji nego ovi koje imamo u HAC-u.

"Vladi ćemo za provjeru glasova dati onoliki rok, koliki su oni nama dali za njihovo skupljanje" (FOTO: Lupiga.Com)

Mislite li da je u HAC-u uistinu zaposleno više ljudi nego što je potrebno?

- Mislim! I zalažem se da se provede taj postupak optimizacije. Trenutno oko stotinu ljudi čeka odlazak iz tvrtke, ali to ministar ne dopušta. Teško je reći konkretnu brojku ljudi koji su višak. Optimizacije je proces koji se treba vrlo odgovorno provoditi u nekom razumnom vremenu. Danas je lako „lupati“, kao što ministar kaže „ima 300 ljudi viška“, ali činjenica je da netko treba kvalitetno obavljati sve poslove bez ikakvih posljedica. Upravo smo kao posljedicu prošlog nasilnog restrukturiranja imali cijeli niz neugodnih situacija na autocestama, koje su punile novinske stranice. Kad silom rješavate neke stvari, onda dođe do toga da vam hapse ljude. Isto je i sa pretjeranom štednjom. Kažete ljudima da štede svako zrno soli pa onda ljudi u strahu ne sole ako je pola-pola, hoće biti-neće biti, i na kraju imate lančani sudar. Krvavo smo platili brzo restrukturiranje. Mi smo imali dobar prijedlog restrukturiranja, na četiri ili pet godina, gdje bismo na vrlo jednostavan način došli do optimalnog broja zaposlenih. I nisu ljudi jedini problem, mi imamo cijelu „skalameriju“ nepotrebne mehanizacije, koja tereti naš temeljni kapital. Osim toga mi danas možemo raditi i neke druge poslove, jer imamo mogućnost sudjelovanja na nekim natječajima, barem unutar žice autocesta, ali imamo situaciju da je trebalo zatvoriti tri odmorišta, mi imamo kapacitet za to, a netko drugi dobije taj posao i radi unutar žice. Uglavnom, ne bojim se restrukturiranja, uostalom naš plan restrukturiranja koji smo predložili je rigorozniji nego njihov, međutim oni nemaju petlje to provesti pa onda govore da mi nismo spremni.

Pretpostavimo da ćete skupiti potreban broj potpisa, ali cijela procedura nakon toga poprilično traje. Bojite li se da bi vlada mogla sve dogovoriti još prije nego li se ova priča okonča?

- Oni ne mogu to provesti, zato što postoji jedna demokratska praksa. Kad se potpisi predaju Saboru moraju se zaustaviti sve inicijative u tom smjeru. Osim toga mi ćemo za pregledanje potpisa Vladi dati onoliki rok, koliki su oni nama dali za njihovo skupljanje. Gledat ćemo da ih predamo najkasnije krajem mjeseca. No, ako i krenu u takvo nešto budite sigurni da nećemo sjediti skrštenih ruku. Postoje demokratski načini borbe.

Kako komentirate da Vam je HDZ dao podršku, a ista stranka je, kao što smo već rekli, ne tako davno, dok je bila na vlasti, htjela povući isti potez kao aktualna Vlada?

- Mi na to nismo računali. Isključivo smo računali na sedam udruga i sedam sindikata. Svatko ima pravo dati podršku. Nas ne interesira tko je iz koje političke stranke, ali ne mogu biti u odboru za provođenje ovog referenduma. Kao građani mogu doći potpisati, ali ne smiju biti unutra. Mogu se hvaliti da su bili najbitniji, to ne možemo zabraniti, jer svatko ima pravo na svoju promociju, ali da ćemo nekom biti zahvalni - nećemo. Nikome ništa nismo dužni.

Već godinama iz HAC-a neprestano cure afere. Koliko Vi još toga tamo imate?

- Tražio sam da Državno odvjetništvo ispita kompletno poslovanje Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta i Autocesta Rijeka-Zagreb. I to od 2001. godine pa na ovamo, iako bi imalo smisla provjeriti i ono prije, ali smo se fokusirali na razdoblje kada je počela intenzivna cestogradnja. Što će sa svim time biti, pokazat će vrijeme.

Mislite li i da će bivši ministar Božidar Kalmeta biti procesuiran?

- Prema onome što znam, trebao bi. O Kalmeti sam ono što sam imao rekao u kaznenim prijavama koje sam podnio, a to je da je on organizirao i kadrovski pripremio zločinačku organizaciju, te osmislio i proveo najveću pljačku u Hrvatskoj i da je bio šef te organizacije. Točno sam to naveo u kaznenoj prijavi i dalje stojim pri tome. Loptica je sada na državnom odvjetništvu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com