„Pitanje je možemo li žalovanje za slavnima jednostavno proglasiti novim oblikom duhovne zakupljenosti slične legendama ili srednjovjekovnim hagiografijama? U nedostatku legendi i svetačkih vita – pripovijesti o slavnima čini se ispunjavaju čovjekovu potrebu za duhovnim modelima“, smatra dr. sc. Katarina Peović Vuković, jedna od sudionica kolokvija pod naslovom „David Bowie – vita, melankolija i politička ekonomija“. Kolokvij će se održati u utorak 10. siječnja, na godišnjicu smrti pjevača i skladatelja Davida Bowieja, jednog od velikana modernističke pop-glazbe, u zagrebačkom Multimedijalnom institutu, popularnoj Mami. Na kolokviju koji počinje prigodnim slovom u 10:20 sati, svoja će izlaganja održati komparatisti s Filozofskih fakulteta u Zagrebu i Ljubljani, odnosno Veleučilišta u Rijeci.

Prošlo je već više od tri godine kako je pokrenuta plemenita inicijativa „Kruh za poslije“, a sada je s dolaskom hladnijeg vremena na red došla realizacija nove hvalevrijedne ideje.„Donesite svoje zimske jakne koje više ne nosite ili uzmite jednu ukoliko vam je potrebna.Hladnoća je posebno teška našim sugrađanima koji nemaju doma ili su u teškoj financijskoj situaciji u domovima bez grijanja. Budite i na ovaj način dio jedne lijepe humanitarne priče“, poziv je objavljen danas na Facebook stranici „Kruh za poslije – Portal Dobrote“. Akcija počinje sutra, u utorak, od 16 do 19 sati, ispred trgovine PMS u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici, a potrajat će sve do kraja zime. Ideja je da se ispred trgovine postavi stalak na kojem bi građani mogli ostaviti svoje zimske jakne i kapute koje više ne koriste ili ih jednostavno žele pokloniti. Jednako tako oni koji nemaju adekvatne jakne za zimu, na istom bi se mjestu mogli slobodno poslužiti.

Ministarstvo kulture nedavno je odlučilo u potpunosti ukinuti potporu hrvatskom izdanju mjesečnika Le monde diplomatique, čime se pokazalo da ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, nastavlja stopama svog prethodnika Zlatka Hasanbegovića koji je gotovo cijeli svoj mandat potrošio kako bi se obračunao s ideološki nepodobnim medijima. Čitatelji i prijatelji tog časopisa stoga su odlučili ministrici Obuljen Koržinek uputiti protestno pismo u kojem je podsjećaju na njena obećanja „ideološki rasterećene kulturne politike, podređene interesima najšire kulturne javnosti“. Ministrici se u pismu koje možete potpisati na ovom linku, poručuje da treba ili promijeniti odluke o financiranju kulturnih projekata ili zauvijek napustiti retoriku inkluzivnosti, otvorenosti i dijaloga te nazvati vlastite poteze pravim imenom – „politikom sustavne eliminacije, gušenja i gašenja svojih ideoloških neistomišljenika“.

„Doprinos g. Bakića transparentnosti tržišta rada i poticanja zapošljavanja pa tako i smanjivanju iseljavanja u Hrvatskoj daleko je iznadprosječan te se rijetko s čijim doprinosom može uopće usporediti“, reagira bloger i poduzetnik Nenad Bakić preko svog odvjetnika u nečemu što se zove „ispravak netočnih informacija“.

„Nakon osamostaljenja Hrvatske dolazi do uništenja industrije. Od druge najbogatije općine u bivšoj državi, Šibenik postaje jedan od najsiromašnijih gradova. Grad slučaj. Možda je upravo to razlog zbog kojeg, jasnije nego u ostatku zemlje, povezuju antifašističku borbu i socijalnu i socijalističku revoluciju, što znaju da je antifašistički svjetonazor - borba protiv svakog oblika dominacije“, kaže Zoran Restović predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Šibensko-kninske županije, objašnjavajući fenomen Šibenika kao najvećeg antifašističkog „mista“ u Dalmaciji. I dok su diljem Hrvatske preimenovane ulice čija imena podsjećaju na antifašističku borbu iz Drugog svjetskog rata, u Šibeniku su one preživjele. I ne samo to, tamo je nedavno otvoren Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu, a grad je domaćin Fališa, festivala alternative i ljevice.

Da bismo razumjeli zašto je bilo potrebno kazneno procesuirati neke od privatizacijskih junaka i zašto je potrebno i danas pisati o tom gospodarskom zločinu bez kazne, važno je znati kako i zašto je usred rata procjenjivana imovina stotina poduzeća, koja su potom prodavana u bescjenje, da bi najčešće ta ista poduzeća kasnije bila ekonomski uništena, rasprodane imovine, i na koncu likvidirana. „Mislim da se tu radi o kaznenim djelima protiv naroda, a da nitko ništa nije poduzeo u korist ovog obespravljenog, osiromašenog, razvlaštenog i razoružanog naroda“, kaže doktor ekonomskih znanosti Slavko Kulić, navodeći primjer kako su domaće banke sanirane s 87 milijardi kuna, a prodane strancima za pet milijardi, bez ikakve odgovornosti. „Upropaštavali su poduzeća, odnosno tehnologiju, imovinu, organizaciju, jer su uglavnom bili rentijeri i špekulanti“, dodat će ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić.