Dan prije inauguracije Donalda Trumpa za 45. predsjednika SAD, umro je apsolutno najbolji poznavatelj njegove biografije, 71-godišnji novinar Wayne Barett. Dragocjenost materijala kojega je prikupio i djelomice objavio tijekom desetljeća rada u „The Village Voice“ sadržana je u činjenici da Trumpov poslovni, medijski i politički slalom po američkoj snobovskoj sceni nije valoriziran po „naknadnoj pameti“, za potrebe nedavnih izbornih difamacija u konkurenciji s dinastijom Clinton. Još 1991. godine tekstove je sabrao u knjigu, koju će njegovi mlađi kolege otkriti sa zakašnjenjem od 25 godina, rujući po korijenima, fino rečeno, Trumpovog predizbornoga „populizma“.

Donald Trump, naime, samo je godinu-dvije mlađi od Waynea, pripadaju generaciji koja se odlično razumjela bez obzira na svoje unutarnje lomove, proživjevši iste društvene i političke mijene u SAD nakon Drugoga svjetskoga rata. Osobno su se poznavali. 

Wayne Barrett (FOTO: David Shankbone/Wikipedia) 

Po starom, iskusnom novinaru, kojemu su mnogi hodočastili za posljednjih mjeseci njegova života, u Trumpovom slučaju termin „populizam“ potpuno je promašen – dodajmo - zajedno s cjelokupnim vokabularom pomodne demokratsko-liberalne ornamentike koja uvjetuje, reducira i zasljepljuje svijest „globalizacije“. Povijest populizma usmjerena je protiv odnarođenih elita, upozoravao je Berett do posljednjeg daha. A Trump je samo eksponent gologa rasizma koji afirmira zaboravljenu elitističku vrstu. Zapravo umnožava njezine inferiorne rase. Nekoć su to bili „nigeri“, „latinosi“, Židovi, sada su u isti koš strpani „smeđi“ muslimani. On nije lider i pokretač, Americi neće dati novi zamah, sam je „navođena“ figura, ponavljao je novinar kojemu je isticalo biološko trajanje. Problem je da u 21. stoljeću malo tko shvaća o čemu je govorio.

Sponzorstva banaka i poduzetnički uzlet financiran investicijom iz federalnog budžeta

Unatoč golemom zanimanju i raspravama o Trumpovom značenju za tzv. novi svjetski poredak (i Balkan), u Hrvatskoj se nitko nije ni osvrnuo na Barettov novinarski opus, naslonjen na kilograme i metre autentičnih dokumenata i svjedočanstava o dekadama američkoga društva na prijelazu dvaju stoljeća koje montira i reanimira opaku i opasnu fikciju navodno velike polit-ekonomijske renesanse. Nije moguće da prateći američke izbore nitko nije naletio na Barettove tekstove i intervjue, nabijene faktima koji vrlo zorno izlažu kako je, gdje i kada, Trump nastao i kako je stasao u teško savladivoga frankenštajnovog manekena. Tako ovdašnja verzija Trumpova života još i danas sadržava samo nekoliko natuknica iz utopije tzv. američkoga sna: milijarder iza kojega stoji, ne samo vlastita poslovna sposobnost, već ekonomski impuls obiteljskih predaka, poduzetnoga djeda - inače, njemačkoga imigranta - i oca, velikoga stanograditelja po New Yorku.

Za potrebe hrvatske javnosti, iz priče je ispušteno sve što demantira plodonosnost slobodnoga tržišta na kojem bi, po legendi, morao trijumfirati talent marljivoga biznisa – e, da nije blokiran od svjetine slabašnih, lijenih i urođeno nesposobnih luzera. Zato hrvatske bajke o Donaldu Trumpu poprilično jasno prezentiraju domaće medijsko-političko stanje. Na jednoj strani, Trumpovi obožavatelji narkomanski ovisni o visoko kapitaliziranoj utopiji, na drugoj – njegovi pobijeđeni, ustrašeni protivnici koji se uzdaju u Trumpov preodgoj i prosvjetljenje prema zahtjevima najnovije uloge predsjednička najmoćnije svjetske države.

No, umirući Wayne Barrett, puno upućeniji u pionirske korake 45. predsjednika SAD, za sobom je ostavio zlokobnu poruku međunarodnoga dosega: Donald Trump prije je prijeteći alarm, nego zreo, odgovoran lider zapadnoga univerzuma. Brendiran izmišljotinom o „samoukom“ milijunašu, personalizira najmanje drugu generaciju poslovnih „sponzoruša“ američke države i banaka. Njegov otac Fred Trump akumulirao je 300 milijuna dolara, 50-ih i 60-ih godina gradeći unificirane stanove za američku mornaricu, naravno, plaćene iz federalnoga budžeta. „Državni kapitalist“, tako će stari novinar definirati heroja profitabilnoga kruženja poreznoga novca kojeg je proizvodila posve druga klasa.

Mentor iz krugova ozloglašenog McCarthyja i tata u akciji KKK-a

Nema jednoznačnoga i preciznoga objašnjenja kako je došao do toga povlaštenoga javno-privatnoga partnerstva, omiljenoga danas hrvatskom HNS-u. Riječ je, naime, o povećem kružoku senatora, ali i gradonačelnicima, državnim tužiteljima i vodećim FBI-jevcima - veze, poznanstva i tajni ortakluci koji su sa oca Freda prešli u nasljeđe sina Donalda čim je odlučio zaigrati rolu samostalnoga biznismena. Premijera se odvijala uz identificiranoga mentora Roya Cohna, 50-ih godina prošlog stoljeća jednog od najbližih suradnika Josepha McCarthyja, američke simetrične kontra-verzije jugoslavenskoga Aleksandra Rankovića. S velikim utjecajem u administraciji Ronalda Reagana koji je „u pričuvi“ sačuvao lovce na „montirane“ komuniste (počesto samo demokratsku smetnju za državni položaj republikanaca), bio je presudan da sestra Donalda Trumpa 1983. godine bude promovirana za saveznu sutkinju. Poznat kao žestoki progonitelj gay populacije, tri godine kasnije umro je od AIDS-a…

McCarthy i Cohn, "staljinisti" SAD-a (FOTO: Library of Congress Prints and Photographs Division)

Ponešto od metodologije, pak, naučilo se u vlastitoj kući. Godine 1927., kao mladac, Fred Trump, kako bilježe tadašnje novine, bio je s nekolicinom članova Ku Klux Klana koji su nasrnuli na „obojene“. Razumljivo iz psihološkoga rakursa: kao dijete imigranta iz Njemačke, na nekom je morao iskaliti bijes poniženja. Od tada na dalje, ponosni bijeli američki čovjek listu niže-razrednoga ljudstva mogao je samo proširivati. 

„Izaberi jedan od mojih stanova…“

Wayne Barett počeo se Donaldom Trumpom baviti 1977. godine kao mladim investitorom u obnovu Grand hotela na Manhattanu, koji se iste se godine oženio Ivanom, imigranticom iz Čehoslovačke. Trumpa je osobno upoznao na nezaboravan način: prije objave svoga prvoga članka, dok je još proučavao dokumentaciju njegovoga mega-građevinskoga projekta, Trump je – vjerujući da je Berett siromašan, pa zato nastanjen u sirotinjskoj četvrti – dao primamljivu ponudu: „Izaberi jedan od mojih stanova…“ Umjesto da Berett ugrabi rijetku poslovnu priliku (u skladu s američkim snom) i digne ruke od priče, Trumpa više nije ispuštao iz vida, objavivši serijal tekstova o njegovim usponima i padovima, ovisnim o rezultatima američkih izbora. U svakom slučaju, krajem 80-ih sin Freda Trumpa nije gradio državno-vojna naselja, bacivši se doista na autonomne nekretninske projekte. No, na izvoru njegove poslovne samostalnosti, doznao je novinar, stajale su lažne, napuhane financijske bilance, adresirane na bankare koji su se pravili da Trumpove tvrtke imaju kreditna pokrića. 

„Banke su to znale, dajući kredite u svakom slučaju. Održavale su ga na životu“, konstatirao je Berrett u razgovoru za portal Democracy Now, nesvjestan da istodobno govori o izabranoj političkoj i menadžerskoj klijenteli Hypo-banke u Hrvatskoj tijekom 90-ih. Razgovor se dogodio u srpnju 2016. godine, u trenucima Trumpove nominacije za republikanskoga kandidata.

Od novinara se tražilo da komentira recentni štrajk u Atlantic Cityju, gdje je Trump carevao kao vlasnik kockarskoga kompleksa Taj Mahal. Osim naziva koji jer ukraden iz islamske kulture, zgrada je nacifrana minaretima, skulpturama slonova zlatnim stepenicama i basnoslovnim lusterima kvazi-orijentalnoga dizajna. Po Trumpovim zamislima s kraja 80-ih, to je trebala biti najveća kockarnica na svijetu. No, kako investitor nije imao novaca, gradnju je financirao šupljim mjenicama bez pokrića – „junk bonds“ – varajući radnike i podizvođače: poslove vrijedne dolar, u najboljem slučaju, platio je 20-30 centi. Kasino je bankrotirao 2014. godine, nakon registriranoga gubitka od 100 milijuna dolara. U stečajnom postupku postala je vlasništvo drugoga „tajkuna“, ali se posljedice više nikada nisu sanirale: uz propast malih lokalnih poduzetnika, personalu kuhara, konobara, sobarica, krupjea, nakon dvadeset-trideset godina rada, nikada nije uplaćeno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kako je stajalo u njihovim ugovorima.

Ni gradska komuna nije ostala pošteđena. Upravi Atlantic Cityja koja je izgradila ekskluzivne ceste do Taj Mahala, za kompenzaciju, obvezao se podignuti jeftino stambeno naselje. Trump nikada nije ispunio zadaću.

Zato posljednje poruke najmarljivijega Trumpovoga kroničara oslikavaju nastupajuću budućnost: umjesto objašnjenja gdje su isparile dolarske milijarde koje je su izvučene iz kockarskih džepova tijekom dvije decenije Trumpove ere, Amerika je za predsjednika dobila eksponenta neuhvatljive društvene elite koja je, uz ostalo, posijala posljednju ekonomsku krizu. Jedva je drukčija od hrvatske izvedbe.

 Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay/freegreatpicture.com