Na današnji dan prije 75 godina umrla je u bolnici od posljedica ustaškog premlaćivanja u zatvoru starija sestra Baković, Rajka. Njezina mlađa sestra Zdenka umrla je samo četiri dana ranije, na katolički Božić, počinivši samoubojstvo skokom kroz prozor ustaškog zatvora. Rajka je imala 24, a Zdenka 21 godinu kada su, štiteći svoje drugove, preminule u mukama. Grupa antifašista odala im je počast paljenjem svijeća i polaganjem ruža kod njihovih bisti u Prolazu sestara Baković u centru Zagreba. "Ove dvije hrabre drugarice, čija je trafika kod današnjeg Zagrebačkog kazališta mladih bila ključni punkt za komunikaciju zagrebačkih ilegalaca, unatoč mučenju nikoga nisu odakle. Slava heroinama!", stoji u poruci Antifašističkog Vjesnika uz fotografije.

U kolumbijskoj pokrajini La Guajira nalazi se Cerrejon, najveći rudnik u Južnoj Americi i jedan od najvećih rudnika otvorenog kopa na svijetu. Eksploatacija ugljena u Cerrejonu zagadila je zrak, povezana je s prisilnim preseljenjima, otimačinom zemlje, bolešću i glađu lokalnih indijanskih i afro-kolumbijskiih zajednica kojoj su uvelike doprinijele klimatske promjene. Ugljen iz Kolumbije uvozi i Hrvatska, za potrebe termoelektrane Plomin. Premda u Hrvatskoj elektroprivredi nisu željeli potvrditi taj podatak pozivajući se na poslovnu tajnu potvrđuje to istraživanje Zelene Istre. Rezultati su ih ponukali na izradu animiranog filma „Cijena ugljena“ koji autorski potpisuje Vibor Juhas i u kojem se nudi jednostavno rješenje ovog problema – obnovljivi izvori energije. Do 2050. godine tvrde naše sugovornice pozivajući se na brojne studije, Hrvatska bi 100 posto svoje potrošnje energije mogla osigurati iz obnovljivih izvora

Tradicionalna crkvena svetkovina posvećena jednoj od najmračnijih osoba ovih prostora - zadušnica za nacističkog suradnika i vođu ustaškog pokreta Ante Pavelića, ove godine je prošla bez prosvjeda antifašističkih grupa. Primijetili su to u prvom redu desničarski mediji, ne tražeći informaciju više o ovom fenomenu. Zašto nije bilo protesta? Zato što nema smisla, dok god ploča s natpisom "Za dom spremni" stoji u Jasenovcu, a državni se vrh svim silama traži isprike za ustašluke, sudjelujući u njima.

Inicijativa mladih za ljudska prava objavila je na svojoj Facebook stranici da su njihovi aktivisti koji su porukom HOS-u prelijepili ustaški pozdrav na spomen ploči podignutoj u Jasenovcu privedeni na obavijesni razgovor u Policijsku upravu Novska. „Informacija medijima i prijateljima: PU Novska privela je na obavijesni razgovor predstavnike Inicijative koji su dali izjavu i objasnili ovaj čin. PU će predmet proslijediti DORH-u na postupanje, moguće je da nas se tereti za kazneno djelo. Lijepo je vidjeti da ova država ima neku policiju i neko državno odvjetništvo, mi smo već pomislili da ne postoje kad se ustaška znakovlja nekažnjeno pojavljuju posvuda“, izvijestili su na svom Facebook profilu iz Inicijative mladih za ljudska prava. Privođenje mladih koji upozoravaju na kršenje Ustava, dok se u isto vrijeme zbog onih koji Ustav osnivaju Vladina povjerenstva, samo je nastavak odmaka Republike Hrvatske od vlastitih zakona.

Mara Bratoš izložit će u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar izložbu svojih fotografija autoaktova nastalih u razdoblju od posljednjih 20 godina. Fotografije su nastale u tri životna razdoblja umjetnice. Prve su iz 1995. godine kao svojevrstan hommage fotografu Pavu Urbanu s kojim je bila u intenzivnoj ljubavnoj i umjetničkoj vezi i koji je snimio prve njezine aktove 1990. godine. Sljedeća serija snimana 2005. godine veliki su kolori s aranžiranom scenografijom i oponašanjem poza koje na fotografijama zauzimaju pin-up djevojke, ali s izrazom lica koji govori o odvojenosti od samog prizora, dok je treća nastala lani i kadar približila tijelu, otkrivajući u krupnom planu tragove vremena koje je prošlo. Serije nisu izvorno nastale kao dijelovi ciklusa već kao impuls umjetnice da se sa svake točke svojeg života vrati na početak, na svoje izvorište. Izložba se otvara u četvrtak 29. prosinca, a moći će se razgledati do 15. siječnja 2017. godine.

Kad god ispadne kakav „kostur iz ormara“ predratne, ratne i postratne Hrvatske, kao nedavno u slučaju otvaranja istrage u BiH protiv nekolicine vojnih zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane, hrvatska politika, dio nevladine scene i medija, upadnu u neku vrstu lakšeg kolektivnog bjesnila. U zapjenušanoj atmosferi odgovora na „ugrozu izvana“ ne biraju se sredstva kolektivne samoobmane, a uz časne izuzetke, dominiraju litanije u kojima se ne zna više što je pravo, što je državni, što nacionalni interes. Sve smo to već vidjeli toliko puta prilikom haaških optužnica i slučajeva Marić i Purda, ali neke fenomene koji se tu javljaju bilo bi šteta ne primijetiti. Jedan od fenomena koji nas ovdje posebno zanima je selektivnost državne politike u suočavanju „s ispalim kosturom“ iz ormara. Nejasno je kako se, naime, odabire oko čega će se stvoriti nacionalna histerija, a koji će se „kostur“ naprosto previdjeti i(li) pokušati vratiti „u ormar“.