Kuga, Drugi svjetski rat, industrijska revolucija, moderna medicina – veliki događaji imali su izniman utjecaj na populaciju čovječanstva koja se u ovom trenutku procjenjuje na 7.464.316.000 ljudi, a prema aktualnim trendovima do kraja ovog stoljeća mogla bi dostići i 11 milijardi. Svaka osoba tijekom samo ove godine potrošila je 1,2 milijarde litara vode i generirala gotovo 4,5 tone karbon dioksida i ako ne pronađemo dovoljno učinkoviti način za generiranje struje, proizvodnju hrane i kretanje planetom, bolje nam je pripremiti se za gadan šok u trenutku kad se rodi 11.000.000.000-ti stanovnik Zemlje, navodi se u članku koji predstavlja video američkog prirodoslovnog muzeja American Museum of Natural History - timelaps ilustraciju kako su se ljudi razmnožavali i naseljavali Zemlju posljednjih 200.000 godina.

Prigovor je inicijalno polučio rezultate, jer je utvrđeno kako javni bilježnik nije imao pravo na ono što je napravio - no evo, deceniju kasnije prigovor je ipak odbačen. Proces i dalje traje samo zato što je davno pokrenut, a nije do sada bio riješen, a ne po inzistiranju Ane Magaš. I dalje: Ana Magaš je u međuvremenu odselila iz zemlje i odrekla se napismeno svega: ona ne želi stan i ne želi razgovarati s novinarima. Ali neke otužne izlike za tu profesiju to svejedno ne sprječava u žurbi da uzmu učešće u malograđanskoj potjeri, lažno prikazujući stvar kao da se radi o materijalističkom i općem pokvarenjaštvu jedne nikakve majke, koja je spremna iz čista mira podnositi i "tužbu protiv vlastitog sina", samo da bi se dokopala polovice tuđe imovine (muževe, ne svoje - jer, razumije se, i njena polovica imovine je također muževa!).

„Najgore je kad ti se prijetnje šalju preko prijatelja i bliskih ljudi pa te oni upozoravaju da paziš“, kaže u razgovoru za Lupigu novinar Dušan Miljuš, koji je na svojoj koži osjetio kako to izgleda kada se prijetnje ostvare. Miljuš je brutalno pretučen u proljeće 2008. godine, a do današnjeg dana nisu otkriveni napadači, a kamoli njihovi nalogodavci. To je samo jedan od slučajeva napada na novinare, koji su svakodnevno u Hrvatskoj izloženi prijetnjama i govoru mržnje. Prema podacima koje je nedavno objavila Kuća ljudskih prava, tijekom prošle i ove godine zabilježeno je ukupno 75 slučajeva fizičkih i verbalnih napada, prijetnji i vanjskih pritisaka na novinare. Prema bazi podataka napada na novinare u regiji koju je nedavno pokrenulo Hrvatsko novinarsko društvo (HND) lani i ove godine prijavljeno je ukupno deset napada i prijetnji. Javnost se na takve situacije uglavnom ni ne obazire.

Zbog viška glasačkih listića u kutiji, izbori za Studentski zbor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu su obustavljeni, objavila je lista "Filozofski je naš", a onda nam je isto potvrđeno i iz Inicijative članova Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta. Naime, pronađena su tri listića više od broja evidentiranih glasača, čime su izbori, premda održavani pod budnim (?) okom promatrača - nevažeći. "Kad se jednom otvori prostor nelegalnosti, što je u ovom slučaju bilo s raspuštanjem Studentskog zbora Filozofskog fakulteta u uzaludnoj akciji spašavanja bivšeg dekana Previšića, nemoguće je prošvercati se u zonu legalnosti. Rektorat i oktroirana uprava Filozofskog fakulteta skrojili su izborna povjerenstva po vlastitoj mjeri logikom institucionalnog nasilja, izabravši u izborna tijela svoje pouzdanike. Čak ni u tako strogo kontroliranim uvjetima nisu uspjeli ostvariti privid legalnosti, nego je rezultat još jednom porazan i nelegalan", navode profesori iz Inicijative.

Danas je 24. studeni, dan kada je velika ptica raširenih krila, prije točno dvadeset i pet godina, odnijela Freddiea Mercuryja na drugu stranu rijeke. Ovaj tekst je sjećanje na njega, njegovu glazbu i njegov Queen. Jesen je, 1991. godine. „Ovo je moj posljednji intervju“, izgovara u mikrofon. "Ja sam čovjek ekstrema, uhvatit ćeš me u trenucima kada sam nepobjedivo jak ili pak mekan i ranjiv, skoro kao dijete. Ja sam čovjek, moglo bi se reći - nepolovičnih stvari. Na bini igram ulogu iz pjesme, ali kad promijenim kostim, tad sam netko drugi. Kroz umjetnost neću promijeniti svijet, ali u životu je najvažnije biti sretan. Moja muzika je važna, to je moj život, ali da nisam pisao pjesme koje su ljudi voljeli i rado slušali, rekao bih glazbi zbogom i bavio se striptizom ili nečim drugim". Tad se nasmijao, zahvalio i otišao sa pozornice.

Potresna je, na prvi pogled, kratka euharijstijska misa za profesionalno novinarstvo i zazivanje njegovog uskrsnuća koju je „održao“ The New York Times. Na drugi, međutim, ima malo čega apsurdnijeg od istodobnog oglašavanja smrti stare prakse i najave povratka na isto; malo što je intelektualno i moralno perverznije od ideje da je pobjeda Donalda Trumpa odgovorna za takvo što i da će biti zaslužna za povratak novinarstva samome sebi. Činjenica da ih biračko tijelo nije „poslušalo“ označava kraj elitističkog koncepta novinarstva i njegovih privilegiranih istina koje se tiču uglavnom srednje klase. Bešćutna je tvrdnja da svijet nikada tako nije trebao nezavisno novinarstvo; realno, bilo je i gorih trenutaka. U najmanju ruku, nije se dogodilo ništa što se nije dogodilo ranije i što se ne događa svaki dan, uključivši to što je objekt medijske kreacije sam postao medij koji nadrasta odrasle.