PRAVOCRTNI UDES HRVATSKOG AGRARA: Ivica Todorić - neupitni simbol propasti poljoprivrede
Kao i u svakoj drugoj analizi upornih naopakih politika, dobro je započeti s osvrtom na enigmu: kome takvo stanje odgovara? Tko ubire korist urušavanjem ukupne proizvodnosti i potplaćenošću radništva u agrarnom sektoru? Kojim subjektima ide na ruku da jedemo loše i skupo? Skupo – jer ekonomija u agraru jasno kaže da smo sumarno na gubitku čak i onda kad kupujemo izrazito jeftinu hranu koja je proizvedena drugdje. Loše – jer takva hrana nema pouzdano porijeklo i ne zna se kako je točno proizvedena, s koliko pesticida i antibiotika te genetskih modifikacija, a o padu nutritivnih svojstava uslijed skladištenja i transporta da ne govorimo. Generalno, danas se u RH obrađuje svega oko jedna trećina zemljišta od površine koja se ovdje iskorištavala za vrijeme SFR Jugoslavije. U međuvremenu je na toj trećini u velikoj mjeri značajno iscrpljen gornji humusni sloj tla – zbog nekritičkog korištenja pesticida i umjetnih gnojiva.