Glasilo udruge „U ime obitelji“ Željke Markić bijes svojih čitatelja nastoji izazvati tvrdnjom kako je istaknuta filozofkinja, profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i članica Izvršnog odbora Nove ljevice, Nadežda Čačinovič, za svoje sudjelovanje u emisiji „Peti dan“ Hrvatske radiotelevizije dobivala honorar od 1.800 kuna po emisiji. „U nizu podmetanja i objeda na koje valja računati u javnom životu neke je lako ispraviti. Ne znam, doduše, zašto gospođu Markić toliko ljuti visina honorara u emisiji Peti dan koji je u svakom slučaju bio isti kao i onaj za njoj bliskije sudionike u razdoblju u kojemu sam sudjelovala u razgovorima, na primjer za Nina Raspudića, ali u moje vrijeme nažalost nikada nije dostigao sumu od 1.800 kuna“, javila se našem portalu s kratkim reagiranjem Nadežda Čačinovič, koja je i inače posljednjih nekoliko mjeseci učestala meta napada u naplavini web stranica koje se nikako ne mogu nazvati medijima.

Nije svaki dan isto, ali u nedjelju je ogromna terasa koju je na Cvjetnom, usprkos negodovanju građana, podigao Tomislav Horvatinčić, zjapila prazna - otkriva post Spomenke Škorić objavljen u Facebook grupi “Zakaj volim Zagreb”. Dok Advent u Zagrebu puni uglavnom sve ugostiteljske objekte, naročito vikendom, spornu terasu većina Zagrepčana koji znaju o kakvom se poslu radi izgleda, uspješno izbjegava. Ovaj je fenomen, za koji se nadamo da će potrajati i proširiti se na slične „poduzetničke pothvate“, tim značajniji jer ne radi se ni o kakvoj organiziranoj akciji već naprosto reakciji građana koji ne žele puniti džepove onima koji ne drže do grada i njegovih stanovnika. Slučajno ili ne, lijepo je vidjeti da građani otkrivaju bojkot kao jedan od načina da izraze svoje mišljenje. Posebno je to primjerena reakcija na pohlepu koja bezobzirno guta javni prostor s ciljem da upravo na građanima kojima otima – zaradi.

Natisnulo se tu puno poznatih lica, od političara među kojima je bila i SDP-ova Karolina Leaković, do javnih aktera poput odvjetničkog bračnog para Jadranke Sloković i Čede Prodanovića, analitičara Željka Ivankovića, građanskih aktivista, kulturnjaka, sveučilišnih profesora, novinara – a gužva je bila i na pultu gdje se primalo članstvo. Pred Novom ljevicom je trnovit put u kojem je povjerenje u političke partije odavno izgubljeno, a bilo kakav politički angažman unaprijed sumnjiv. Hoće li odoljeti pod takvim pritiskom, osvojiti povjerenje dijela birača i privući one koji su odavno odustali od glasanja ili će ostati zarobljena u mjehuriću istomišljenika koji će se rasprsnuti čim napuste svečano okićen Novinarski dom i suoče se s pragmatičnim zahtjevima dnevnog preživljavanja pod paljbom sve agresivnije retorike onih koji navodno predstavljaju hrvatsku većinu. Izlizani zaključak – vrijeme će pokazati – ovdje bi sjajno sjeo.

Inicijativa Čuvajmo naš park ranije je objavila istraživanje provedeno među obiteljima koje žive na Savici i drugim stanarima. Ono je pokazalo da se ne bune protiv same gradnje crkve, što je ono što ističe i inicijativa neprestano prozivana zbog bezboštva, agresivnog ateizma, netrpeljivosti prema vjeri, zbog komunizma i čega sve ne. Stanari traže gradnju u građevinskoj zoni, a ne na lokaciji za koju crkva i doslovno moli. Kada se pogleda ovaj 3D prikaz ipak je nešto jasnije da su optužbe na račun inicijative podvala, jer Crkva ne planira nikakvu diskretnu građevinu koja bi se uklopila u vizuru svog okoliša, nego juriša na zauzimanje parka. Zato se 77 posto stanara nedvosmisleno izjasnilo - protiv. Iako neuključivanje nekih stanara u formalne susjede nije presudno za pravomoćnost lokacijske dozvole, ono pokazuje razmjere nebrige za stanovnike Savice. Formalni susjedi još uvijek čekaju rješenje žalbe podnesene u rujnu.

Nakon Alepa jasno je da SAD nema volje biti kontra Rusiji u Siriji, pa ni na Bliskom istoku, no ono što je prava tragedija u cijeloj priči je to da međunarodna zajednica nema snage Ruse kazniti kada pređu granicu. Višegodišnja ovisnost međunarodnih institucija o volji SAD-a ostavila ih je kriminalno nesposobnima da reagiraju na krize kada to SAD ne zanima, a takva paralizirana međunarodna zajednica nije nikome u interesu. Nažalost, to nije niti problem koji se može lako popraviti. Sirija će vjerojatno gorjeti još nekoliko godina dok vojska ne zauzme ostatak teritorija kojeg drže pobunjenici. Nakon osiguravanja Alepa i okolice, uslijedit će Idlib koji je centar Al Nusrinog sirijskog emirata, ostatak sjevera, okolica Damaska, pa zatim ostatak juga i na kraju vjerojatno pozicije „Islamske Države“, ukoliko se ona ne raspadne prije toga. Nakon toga Siriji ne gine degradacija pobunjeničkih skupina u terorističke ćelije koje će nastaviti biti smetnja.

Skupina aktivistkinja i aktivista noćas je malo preuredila anti-choice plakate "Želim živjeti" i time poručila da žele živjeti u sekularnoj državi u kojoj će žene imati pravo na izbor i u kojoj Crkva i njezine satelitske udruge neće odlučivati o njihovim reproduktivnim pravima. Podsjetimo, Zaklada Vigilare prije nekoliko dana krenula je u otvorenu borbu za zabranu pobačaja postavljanjem jumbo plakata s natpisima poput "Dok vi slavite Božić mene moja mama planira ubiti" i objavom spota "Želim živjeti!". Ustavni sud je nedavno, nakon 25 godina čekanja, pokrenuo pitanje procjene ustavnosti zakona kojim se regulira pobačaj, a kampanjom se želi utjecati na odluku sudaca na način da se ženama ograniči pravo na slobodan izbor. Iz svih ovih razloga aktivisti i aktivistkinje svojom "malom noćnom akcijom" odlučili su preurediti poruke sporne kampanje pa su tako na plakatima prebrisane riječi kojima nam se obraća fetus.