Dan pobjede i domovinske zahvalnosti - pobjede nad kim, i zahvalnosti za što? Odgovor se u oba slučaja račva u dvije oprečne opcije, i oba puta proizlazi iz ishodišne dvojbe: je li to bio rat protiv Srba, kao naroda u cjelini odnosno njegovih dijelova u Hrvatskoj i u (dijelu) Bosne i Hercegovine, dakle u pravilu svih (ovdašnjih) Srpkinja i Srba osim neke povremene iznimke koju ćemo proizvesti u "počasnog arijevca" za pokazivanje svijetu ili dobivanje dodatne "ruke" u Saboru, ili je to bio rat za obranu od zločinačkog projekta velikosrpstva koji nije uključivao samo teritorijalnu ekspanziju nego u samoj svojoj srži i "čišćenje" tako “oslobođenih” područja od nesrpskog stanovništva, a i od nepoćudnih srpskih "izdajica".

Gradska uprava Madrida, španjolske prijestolnice, odlučila je ovih dana promijeniti imena 27 gradskih ulica i trgova koji su „opterećeni“ tradicijom i simbolikom frankizma. Naime, madridsko gradsko Povjerenstvo za povijesno sjećanje (Comisionado de la Memoria Historica) nekidan je donijelo takvu odluku kao i popis madridskih ulica i trgova koji mijenjaju svoje dosadašnje nazive. To je Povjerenstvo formirano upravo sa zadatkom da „oslobodi Madrid“ od frankističkog naslijeđa i to na simboličkoj razini, koja je itekako bitna i nikako se ne može zanemariti. Usporedbe s Hrvatskom i njenim „endehazijskim simboličkim naslijeđem“ u nekim političkim, javnim i inim „glavama“ itekako su moguće, a posebno zbog „junačkog udarničkog juriša“ i devastiranja hrvatske antifašističke simboličke baštine (prije svega spomenika, ali i antifašističke ornamentike, kao i antifašističke tradicije) početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Osamnaestogodišnja Yusra Mardini lani je u kolovozu sa sestrom plivala tri i pol sata vukući gumenjak s 18 izbjeglica do obale otoka Lezbosa jer im se, 20 minuta od turske obale, pokvario motor. Među nesretnim „putnicima“ većina su bili neplivači. Među njima i dječak od šest godina. Dozivali su tursku i grčku policiju da im pomognu i spase ih od utapanja, no svi su im uzvraćali s – „okrenite se i vratite“. Manje od godinu dana kasnije Yusra nastupa na ljetnim Olimpijskim igrama u Riju za reprezentaciju izbjeglica, zajedno s još devet sportaša „bez domovine“. Pod olimpijskom zastavom i uz olimpijsku himnu oni će predstavljati stotine tisuća ljudi koji su morali pobjeći od svojih domova da bi preživjeli. Njezin njemački trener, Sven Spannekrebs, kaže da fizički nije još dovoljno snažna, ali njezina je tehnika plivanja besprijekorna, a duh pravi olimpijski.

Poznata brzopotezna diskvalifikacija „svi su oni isti“ pola je godine zloglasne HDZ-Mostove koalicije bila ozbiljno ugrožena. Za vlade koja nam je, među ostalim, donijela kratkotrajnog ministra Miju Crnoju i njegove „izdajnike“, notornog Zlatka Hasanbegovića u Ministarstvu kulture i potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša koji maršira na čelu kolone iz koje se ori „Za dom spremni“, ni najzagriženijim lijevim radikalima nije bilo tako lako tvrditi da su HDZ i SDP isti. Samo koji mjesec od pada vlade vrlo smo se brzo vratili na staru poziciju u kojoj je opet vrlo lako HDZ/SDP svrstati u „ekstremni centar“, tj. u isti koš – zaslugom ne samo već poznate HDZ-ove sposobnosti samoobnavljanja i samoodržanja, nego i SDP-ovom poznatom sposobnošću pucanja samima sebi u nogu, zadnji put viđenom na predsjedničkim izborima.

Stanovnici zagrebačkog kvarta Trnjanska Savica odlučni su u otporu izgradnji crkve na prostoru javnog parka i u tome nisu usamljeni. Protiv gradnje očitovalo se i Društvo arhitekata Zagreba (DAZ). Ovih dana ističe rok za podnošenje prigovora u postupku izdavanja lokacijske dozvole nakon čega bi Grad trebao odgovoriti na prigovore stanara Savice. Dosadašnja praksa ne ostavlja puno mjesta optimizmu jer se o gradnji crkve na ovoj lokaciji odlučivalo temeljem ugovora o nagodbi između Grada i župa Zagrebačke nadbiskupije bez javne rasprave, bez konzultacija s Mjesnim odborom, bez Vijeća mjesne četvrti, bez arhitekata, urbanista – bez ikakve želje da se ta ideja promisli. Konzultirali smo i odvjetnike pa tako ovih dana očekujemo i pisano mišljenje koje smo dobili u telefonskom razgovoru, a prema kojem je u ugovoru o naknadi trebalo biti navedeno od koje je to imovine župa Sv. Marka trebala odustati.

„Prijatelji, žao mi je što javljam loše vijesti, ali rekao sam vam to već vrlo izravno kad sam prošlog ljeta tvrdio da će Donald Trump postati republikanski kandidat za predsjednika“, tako počinje blog poznatog američkog redatelja Michaela Moora naslovljen „Pet razloga zašto će Trump pobijediti“. Nikada u životu nije toliko želio da se na kraju pokaže kako nije imao pravo, piše dalje Moore, no oni koji takav ishod smatraju nemogućim jer: „Amerikanci nikada ne bi glasali za idiota“, žive u balonu okruženi svojim prijateljima istomišljenicima. Prije pobrajanja pet razloga Moore objašnjava kako svi koji vjeruju da će Hillary Clinton pobijediti Trumpa činjenicama, inteligencijom ili logikom očigledno nisu pratili stranačke izbore posljednjih godinu dana. „Kad bi ljudi mogli glasati sa svojih kauča na X-boxu i PlayStationu, Hillary bi uvjerljivo pobijedila, ali to tako ne funkcionira“, piše slavni američki redatelj.