Posljednji dan 2016. godine bio je i posljednji dan rada Centra za zaštitu ptica grabljivica Crnika, jedinstvenog u Hrvatskoj. Nakon više od četiri godine rada i ovom projektu, kroz koji je spašeno mnoštvo ugroženih vrsta ptica i koji je, uz tim vrsnih stručnjaka, okupio čak 220 volontera iz 17 država, presudili su, navodi ornitolog Goran Sušić, nerazumijevanje i nekompetentnost nadležnih institucija. 

Iz godine u godinu potpora Ministarstva zaštite okoliša i energetike bila je sve manja, što je u konačnici ugušilo Centar koji je od početka ove godine trajno zatvoren. Iako se tim iz Centra nadao da će se ministarstvo barem adekvatno pobrinuti da tri preostala mlada bjeloglava supa, koja trebaju biti puštena u prirodu, budu zbrinuta u novom Oporavilištu za supove u Belom, na otoku Cresu, to novootvoreno oporavilište, u koje je, kako tvrdi dr. Sušić, uloženo više od četiri milijuna kuna, odbilo je primiti primjerke ove strogo zaštićene životinjske vrste u Hrvatskoj.

Umjesto u spomenuto oporavilište u koje su ulupani milijuni i koje sada zjapi prazno, supove Lea, Roka i Travnja, Ministarstvo je odlučilo smjestiti u Zoološki vrt Grada Zagreba. Nesretne mlade ptice su tako prije nekoliko dana završile u bivšoj nastambi za lavove.

Odlazak tri bjeloglava supa u zagrebački ZOO označio je kraj djelovanja Oporavilišta za ptice grabljivice Crnika (FOTO: Udruga Grifon)

„Odlazak tri bjeloglava supa koja su bila kod nas na oporavku za ZOO vrt u Zagreb, označio je kraj djelovanja Oporavilišta za ptice grabljivice Crnika, kojeg je posljednje četiri godine vodila naša Udruga Grifon. Potpora ministarstva bivala je sve manja, a troškovi isti ili veći. Trudili smo se koliko smo najviše mogli: uredili smo izložbu i interpretirali je posjetiteljima i školskoj djeci, provodili program posvajanja, tragali za sponzorima i donacijama, prihvaćali volontere i njihovu pomoć, aplicirali na domaće i međunarodne natječaje za projekte, nadali se čudu koje će nas spasiti... Nismo uspjeli. Naš Centar na Crniki je sada trajno zatvoren“, kaže Sušić, objašnjavajući da su supovi Pepin, Koleda, Brancin, Mali Ivica, dva štekavca i suri orao privremeno udomljeni u oporavilište udruge AWAP pored Zaprešića. 

„Mislili smo se da će ministarstvo pobrinuti da se tri supa koja trebaju biti puštena u prirodu zbrinu u novom Oporavilištu za supove u Belom na otoku Cresu. No, to ih je novootvoreno oporavilište odbilo primiti, pod isprikom da se 'renoviraju'. Izgleda da su iz istog razloga početkom prosinca pustili pet mladih supova koji su ovog ljeta bili spašeni iz mora. Pustili su ih u vrlo izglednu smrt, jer u ovo doba godine nema više mladih kojima bi se mogli pridružiti, počelo je gniježđenje pa je kompeticija za premalo hrane s odraslima najjača, a oporavak im je prekratko trajao. Žalosno, uz toliki uloženi novac u novo oporavilište, naše je supove Lea, Roka i Travnja ministarstvo odlučilo, umjesto u Beli, smjestiti u Zoološki vrt Grada Zagreba, u bivšu nastambu za lavove, prenisku, u kojoj su izloženi uznemiravanju od posjetitelja“, kažu članovi udruge Grifon koji su tijekom protekle godine spasili i oporavili 21 bjeloglavog supa, od kojih su njih 18 pustili u prirodu, a tri su sada prebačena u ZOO vrt grada Zagreba. Pribroje li se tome i supovi koje su spasili i oporavili tijekom godina kad je centar djelovao na Cresu, taj se broj penje na 135 ptica koje bez požrtvovnosti i pomoći tima dr. Gorana Sušića ne bi preživjele.

Osim bjeloglavih supova, ovi ljudi velikog srca spasili su i oporavili i veliki broj ćukova, šumskih sova, ušara, sova jastrebača, jastrebova, škanjaca, kobaca, vjetruša, eja močvarica te sivog sokola i surog orla. Sve to, skromno kažu, ne bi bilo moguće bez pomoći volontera koji su pristizali iz čak 17 zemalja - od Mađarske, Latvije, Austrije, Italije, Poljske i Češke, preko Njemačke, Velike Britanije, Irske, Francuske, Nizozemske, Belgije, Švicarske pa do Izraela, Malte i Indije. 

Goran Sušić prilikom spašavanja bjeloglavog supa (FOTO: Udruga Grifon)

„Nakon našeg odlaska iz Beloga na Cresu, na novu lokaciju – Crnika, unutar Parka prirode Velebit, imali smo izvrsnu suradnju s Parkom prirode, te Ličko-senjskom županijom. Uz pomoć donatora i navedenih institucija podigli smo novo oporavilište, postavili izložbu o pticama grabljivicama i nastavili djelovati kao ovlašteno Oporavilište za zaštićene vrste ptica grabljivica, uz potporu Ministarstva zaštite okoliša i energetike (tada prirode). Kao službeno Oporavilište djelovali smo od 2006. godine i od tada godišnje dobivali između 55.000 i 195.000 kuna, iako su nam se troškovi penjali i iznad 240.000 kuna, što smo svake godine u financijskom izvješću i s preslikama računa i dokazivali. Kako su se dugovi gomilali, prije dvije godine smo, nas pet službenih oporavilišta, tražili da nas primi ministar Mihael Zmajlović ili doministar Nenad Strizrep ili barem netko od pročelnika, kako bismo objasnili da tako ne možemo dalje. No, nisu nas primili, čak nisu ni odgovarali na dopise. Uzeli smo i odvjetnika koji je u naše ime pregovarao s njima, ali ni njemu nisu odgovarali na dopise. Nismo se više imali kome požaliti, a u međuvremenu je smijenjen ravnatelj Parka prirode Velebit koji nas je podržavao i pomagao nam, smijenili su i ravnatelja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit koji je također želio surađivati s nama i pomoći nam, a nove ravnateljice koje su ih zamijenile nisu pokazivale želju za suradnjom“, objašnjava nam Sušić. 

Koliko je nadležno Ministarstvo svih ovih godina bilo bez mnogo doticaja sa stvarnim stanjem na terenu, dokazuje i apsurdan potez - novo Oporavilište za bjeloglave supove otvoreno je u Belom, na istom onom mjestu s kojeg su ranije odobrili preseljenje, jer, zbog prevelikog turističkog pritiska, više nije bilo uvjeta za kvalitetno oporavljanje supova na tom mjestu. 

„Neodgovarajuća lokacija preko noći je postala pogodna za oporavilište u koje je potom uloženo četiri milijuna kuna. Novac se tamo i dalje ulaže, uglavnom u renoviranje zgrade, dok s druge strane nije učinjeno ništa da se spriječi padanje supova u more, ne dohranjuje ih se, ne provodi se prebrojavanje, odnosno monitoring stabilnosti populacije, ne prstenuje ih se, jer za to izgleda nema novaca“, tvrdi Sušić. 

Puštanje bjeloglavog supa u prirodu (FOTO: Udruga Grifon)

Situaciju je, ističe, dodatno pogoršalo to što se u međuvremenu započelo s intenzivnim trovanjem čagljeva na Krku, uslijed čega su se potrovali i supovi. 

„Kako nadležni nisu reagirali niti šest mjeseci nakon što su prva dva supa poslana na toksikološku analizu, uputio sam svima, uključujući i ministra Slavena Dobrovića, pismo u kojem sam ukazao na alarmantnost situacije i postavio pitanje što je razlog njihovu nedjelovanju. Odgovorili su napadom na mene osobno i tada sam shvatio da neće biti pomaka nabolje. Upravo suprotno, tijekom inspekcijskog nadzora upozorili su nas da u 2017. godini više neće biti takvog sufinanciranja, nego se moramo prijaviti na EU projekt. Bili smo spremni na to, prijavili smo se i poslali okvirni projekt s troškovima, ali su tada rekli da moramo sami osigurati 15 posto sufinanciranja, što je nama nemoguće. Konzultante za EU projekt su poslali u obilazak svih hrvatskih oporavilišta koja su iskazala interes za sudjelovanjem u EU projektu, osim k nama. Nama je, bez obrazloženja, uskraćena mogućnost da se prijavimo, ako sami ne sudjelujemo s učešćem od 15 posto“, nastavlja vidno razočarani Sušić. 

To je, dodaje, bio povod za tešku odluku da od 1. siječnja 2017. godine zatvore Centar jer više nemaju niti osnovnih uvjeta za djelovanje. 

„Bez EU projekta ne možemo riješiti dovođenje struje, HEP traži 210.000 kuna da bi nas spojili na najbliži vod. Ne možemo riješiti ni dovođenje vode, odnosno izgraditi veterinarsku ambulantu, rashladnu komoru i karantenu, koje su po novim propisima nužne ako želimo ostati oporavilište za ugrožene vrste“, kaže ovaj cijenjeni ornitolog. 

Iako je na svjetskoj razini priznat ekspert za supove – član IUCN-ove (International Union for the Conservation of Nature) ekspertne grupe Vulture Specialist Group te je sudjelovao u izradi Akcijskog plana za spašavanje supova u Europi, na Bliskom istoku i u središnjoj Aziji, koji će postati obvezujući dokument u zakonodavstvu EU, ovaj stručnjak u Hrvatskoj ne nailazi na razumijevanje niti na elementarnu potporu institucija.

Hrvatska je jedina zemlja na svijetu koja ima supove, a nema za njih osigurano hranilište (FOTO: Udruga Grifon)

„Ovdje očito nisam dovoljno dobar da bi me ministarstvo barem saslušalo kada upozoravam na alarmantnost činjenice da u Hrvatskoj nema niti jednog hranilišta za supove, a broj ovaca u ekstenzivnom uzgoju pada velikom brzinom. Hrvatska je jedina zemlja na svijetu koja ima supove, a nema za njih osigurano hranilište. Primjerice, susjedna Srbija ima tri hranilišta, Izrael osam, Bugarska 12 …“, sumira Sušić. 

Na pitanje tko je odgovoran za ovu kaotičnu situaciju odgovara kako je kriva nesposobnost i nezainteresiranost nekompetentnih ljudi na radnim mjestima i na pozicijama na kojima bi trebao raditi posve drugačiji profil ljudi. 

„U Belom na 'zaštiti' supova radi županijska Javna ustanova Priroda, udruga BIOM, fakultet PMF i ZOO vrt grada Zagreba. U Hrvatskoj o njihovoj zaštiti brine Uprava za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i energetike te Hrvatska agencija za okoliš i prirodu. Ne bi trebalo biti problema, zar ne? Kada smo se mi, kao udruga, mogli angažirati, odnosno dok smo na Cresu vodili hranilište, dohranjivali smo supove deset godina do 2012. godine, i dok smo spašavali supove koji su pali u more, brojnost populacije je rasla i 2013. godine dosegla je 140 parova. Ove smo godine utvrdili da ih nema više od 90, dakle 50 parova se prestalo gnijezditi u četiri godine! Kad sam o tome izvijestio ministarstvo i pitao ih što misle poduzeti, oni su moje pismo proslijedili u JU Priroda u Rijeku i nakon toga su mi zajednički odgovorili na čak pet stranica. Bilo je tu vrijeđanja, izokretanja činjenica, pa i uvreda na osobnoj razini, no nije bilo odgovora na pitanje koje sam im postavio. Svjestan sam kako će njihov odgovor na sve ovo biti kako sam teška osoba i kako se sa mnom ne može surađivati te im stoga želim unaprijed reći da ću i dalje biti 'teška osoba', sve dok nadležni ne budu postupali prema principima zaštite prirode i štitili ugrožene vrste i prirodu, a ne nečije interese. Evidentno je da sam tražio razgovor u cilju dogovora, ponudio sam i suradnju s novim oporavilištem u Belom, ali jedino ako o tome bude načinjen transparentni ugovor, kojim će se definirati međusobne obveze i odgovornost. Svi su se na to oglušili“, kaže Sušić koji je, povodom zatvaranja Centra, sa svojim timom montirao i oproštajni video. 

Hoće li institucije početi raditi svoj posao prije nego bjeloglavi supovi na Kvarneru potpuno izumru, pitamo ga.

„Mi nećemo odustati. Nastojat ćemo pokrenuti međunarodni projekt uspostave niza hranilišta za strvinare, na putu tijekom migracije između Alpa i Grčke, nastojat ćemo prikupiti sredstva za nastavak prstenovanja mladih supova u gnijezdima na otocima u Kvarneru, njihovom posljednjem gnjezdilištu u Hrvatskoj, te monitoring stabilnosti populacije, bez čega nema niti zaštite te vrste. Kako bismo preduhitrili njihovo izumiranje, pokušat ćemo pokrenuti projekt njihova povratka (reintrodukcije), odnosno njihovo naseljavanje na neku od prethodnih kolonija - Učka, kanjoni Paklenice, Zrmanje, Krke, Cetine, litice Biokova, planina u zaleđu Dubrovnika… Takav će projekt biti nužan jer se broj gnijezdećih parova bjeloglavih supova na Kvarneru smanjuje zabrinjavajućom brzinom“, upozoravaju iz Grifona. 

Zašto oporavilište, u koje su uloženi milijuni, nije u funkciji te nije moglo prihvatiti ni tri supa koji su zatvaranjem Centra ostali bez smještaja, pitali smo i nadležne u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.

„Ministarstvo prije 15. prosinca nije imalo nikakvu informaciju o namjeri zatvaranja Centra, a zbog vrlo kratkog roka za pronalaženje alternative, odmah smo krenuli s organizacijom zamjenskog smještaja. Oporavilište za bjeloglave supove Javne ustanove Priroda u Belom na otoku Cresu u ovom trenutku nije bilo u mogućnosti zbrinuti ova tri supa zbog građevinskih radova na uređenju Centra za posjetitelje Beli i uređenju postojeće letnice za supove. Smještaj supova iz prirode u prostor u kojem se odvijaju radovi nikako nije prihvatljiva opcija. Završetak radova očekuje se krajem ožujka 2017. godine, nakon čega će biti moguće daljnje zbrinjavanje supova u oporavilištu u Belom“, odgovaraju iz ministarstva. 

Upitali smo ih i kako je za smještaj tri supa odabran baš zagrebački Zoološki vrt.

„Prema navodu dr. sc. Gorana Sušića iz obavijesti ministarstvu od 15. prosinca, sup koji je u Oporavilištu udruge Grifon od ljeta 2015. godine nije sposoban za let jer mu nisu izrasla slomljena letna pera, a u Oporavilištu udruge Grifon nisu uspjeli utvrditi razlog sporog rasta novih pera te su preporučili da se to utvrdi u nekoj veterinarskoj ustanovi. Drugi sup je u Oporavilištu udruge Grifon od svibnja 2016. godine s krilom koje visi te je dr. sc. Sušić u obavijest predložio da se nakon premještaja napravi snimka krila kako bi se utvrdilo radi li se o privremenoj ili trajnoj ozljedi. Za trećeg supa navodi se da je u Oporavilištu udruge Grifon od kolovoza 2016. godine te da se uspješno oporavlja, ali mu je potrebno još nekoliko mjeseci oporavka prije puštanja u prirodu. Zbog svega navedenog ministarstvo je kontaktiralo Zoološki vrt grada Zagreba, kao ustanovu koja ima uvjete za smještaj i stručno iskustvo za osiguravanje adekvatne skrbi za ova tri supa, uključujući potrebnu veterinarsku skrb“, navode iz ministarstva. 

Nakon procjene zdravstvenog stanja dopremljenih supova i mogućnosti njihovog oporavka i povratka u prirodu, odlučit će se o potrebnom veterinarskom liječenju i o njihovoj daljnjoj skrbi (FOTO: Udruga Grifon)

U odgovoru koji smo dobili stoji i zahvala Zoološkom vrtu Zagreb jer je bio spreman pomoći i u vrlo kratkom vremenu, od svega desetak dana, osigurao preuzimanje i transport tri supa, kao i njihov smještaj u primjereno uređenoj nastambi. Navode i kako će se nakon procjene zdravstvenog stanja supova dopremljenih iz Oporavilišta udruge Grifon i mogućnosti njihovog oporavka i povratka u prirodu, odlučiti o potrebnom veterinarskom liječenju i o njihovoj daljnjoj skrbi.

Ističu i kako se iz državnog proračuna od 2006. godine pa nadalje izdvaja dio financijskih sredstava za skrb o strogo zaštićenim vrstama životinja i da se financijska sredstva dodjeljuju temeljem javnog poziva koji raspisuje Ministarstvo.

„Djelovanje i rad nevladinih udruga na skrbi o bjeloglavim supovima, ranije kroz oporavilište za supove na Cresu (Eko-centar Caput Insulae Beli i Gyps Fulvus – Istraživačko edukacijski centar za zaštitu bjeloglavih supova), a sada kroz Grifon – Centar za zaštitu ptica grabljivica na lokaciji Crnika kod Svetog Jurja, prepoznato je pred više od deset godina, a financiranje kontinuirano traje od 2005. godine. U tom periodu, a zaključno s 2015. godinom navedenim udrugama je u svrhu rada oporavilišta i oporavka supova s ciljem povratka u prirodu isplaćeno 1.532.725,00 kn. Pored navedenog, rad Eko-centra Caput Insulae Beli financirao je i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u 2008. godini s 400.000 kuna za projekt Oporavilište za bjeloglave supove i izgradnju žičanog dijela volijere-letnice, a tadašnje ministarstvo nadležno za zaštitu prirode (Ministarstvo kulture) osiguralo je ostatak sredstava u 2009. godini u iznosu od 225.000 kuna. Također, u 2011. godini Ministarstvo je financiralo popravak motora glisera kojim se udruga koristila pri spašavanju bjeloglavih supova pri padu u more u iznosu od 8.100 kuna. Financirani su i pojedinačni projekti Eko-centra Caput Insulae Beli povezani s očuvanjem supova, temeljem Javnog poziva za dostavu projekata iz područja zaštite prirode, i to projekt 'Dječja knjiga - bjeloglavi supovi - njihovo mjesto u ekosustavu otoka Cresa' 2006. godine u iznosu od 25.000 kuna, projekt 'Interpretacijska dvorana oporavilišta za bjeloglave supove' 2008. godine u iznosu 40.000 kuna te projekt 'Akcijski plan zaštite posljednje populacije bjeloglavih supova (Gyps fulvus) u Hrvatskoj' u iznosu od 35.000“, nabrajaju iz Ministarstva.

U svome odgovoru ustvrdili su i kako je ukupna gnijezdeća populacija bjeloglavih supova prije nekoliko godina procijenjena na 100 do 110 parova i bila je u porastu, no uz velike fluktuacije, objašnjavajući kako je problematika ugroženosti supova vezana uz njihovu biologiju, odnosno zajedničko hranjenje na strvinama te trovanje strvina stoga može naglo i drastično smanjiti gnijezdeću populaciju supova, što se posljednjih desetljeća više puta događalo. Navode i kako sve zaraslija staništa i smanjenje broja ovaca u ekstenzivnom uzgoju imaju negativan utjecaj na populaciju supova kojima su Cres, Krk i obližnji otok Prvić danas posljednja prebivališta u Hrvatskoj. Zaključuju informacijom da će se iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014-2020 financirati priprema planova upravljanja s akcijskim planovima zaštite ugroženih vrsta, među ostalim i bjeloglavog supa.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Udruga Grifon