Nije posebno teško shvatiti zbog čega su se ljudi s prosječnim ili nižim plaćama dosad teško mogli poistovjetiti s ciljevima europsko-unijske zelene tranzicije. Znaju i oni – ili mi, bar sretnici koji spadamo u navedenu kategoriju – da nam je klima zajednička, ali posljedice njezina poremećaja nisu svima iste, kao što nisu jednake ni mogućnosti uključivanja u borbu za niže emisije ugljika. Dovoljno je svjedočiti potencijalu onih boljestojećih da u svoje domove ugrade javno subvencionirane solare ili dizalice topline, a u garažu uparkiraju slično pristupačan električni auto. Gledajući to, mora biti da mnogi od te većine, jer ipak govorimo o statistički obimnijem dijelu populacije, osjete želju da kriomice zapale takvo nečije vozilo. Nije isključeno ni pristajanje uz negatore kolapsa klime, barem onakve kakvu smo poznavali zadnjih desetak tisuća godina, od posljednjeg ledenog doba.

S tim u vidu, brižni stratezi Europske unije počeli su u nekom trenu razmišljati o načinima ublažavanja socijalnog te klasnog rascijepa u javnom mnijenju kad je riječ o zelenoj tranziciji. Prvi zalet toga epohalnog političkog manevra skončao je općim sudarom sa zidom sistemske nevoljkosti da se veći dio profita žrtvuje makar srednjoročno, ne bi li se industrije prešaltale na čišću energiju. Jer, one su – uz globalno prometovanje roba i ljudi – uvjerljivo vodeći generator stalnog povećavanja količine stakleničkih plinova u atmosferi. 

Uvedeno je i trgovanje dopuštenim emisijama ugljika u okviru EU-sustava poznatog kao ETS (Emissions Trading System), o kojem se može diskutirati itekako kritički, ali za ovu priliku fokusirat ćemo se na činjenicu fiskalne vrijednosti stvorene tim mehanizmom. 

Novac se prikuplja, dakle, a narod vidi – nije glup kao što mu se često pripisuje – da iz svega toga i u najvećim krizama još uvijek prosperiraju najimućniji. Stoga je pokrenut jedan povratni program za balansiranje neravnoteže u opisanim relacijama, te nazvan Socijalni fond za klimatsku politiku. To novo tijelo EU-a osnovano je pretprošle godine, a sad je na redu razrada njegova funkcioniranja po pojedinačnim državama ove kontinentalne asocijacije.

Područjima od posebne državne skrbi i potpomognutim područjima pripalo bi 12 posto ukupnog iznosa (FOTO: Ivor Fuka/Lupiga.Com)

Idući mjesec one moraju Europskoj komisiji predati nacionalne Socijalne planove za klimatsku politiku, gdje se Hrvatskoj nudi 1,68 milijardi eura od ukupno gotovo 87 milijardi za čitavu EU. Tim novcem nastojalo bi se, u periodu od 2026. do 2032. godine, po raznim osnovama ublažiti brojne posljedice energetskog i prometnog siromaštva, narasle zbog tranzicije prema zelenoj mobilnosti, zgradarstvu i stanovanju. 

Odmah treba reći da prije zelene tranzicije nisu, u europskim javnim politikama, još bili ni istinski prepoznati sami problemi i zatim termini energetskog i prometnog siromaštva. A bazirani su na činjenici da nije svakome ni u ludilu jednako dostupan, subvencijama usprkos, električni automobil ili termoizolacija fasade ili geotermalni izvor energije za domaćinstvo. Također, ljudi u različitim regijama i različitim dijelovima tih regija nemaju isti pristup, recimo, javnom prijevozu; neki nemaju baš nikakav, ako ćemo pravo. Sve ih to stavlja u veoma nepovoljnu poziciju, dok negativni ekonomski efekti zelene tranzicije osjetno teže javnofinancijski pogađaju siromašnije dijelove društva. Oni nose taj teret i apsolutno i razmjerno više nego dobrostojeći im sugrađani, kao što je poznato s npr. regresivnim poreznim modelima, ovome sasvim nalik.

O svemu tome održana je prošli petak u Zagrebu javna tribina, u organizaciji Zelene akcije, na kojoj su uz predstavnike domaćina nastupili i oni iz Uprave za klimatsku tranziciju nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, te Društva za oblikovanje održivog razvoja o čemu smo već ranije kratko izvijestili na Lupigi. Pojedini akcenti s tog skupa ulijevaju izvjesni optimizam, s obzirom na neke detektirane momente aktualnog stanja, poput onog s netom artikuliranim energetskim i prometnim siromaštvom. Također, moglo se tamo čuti da ranije nije bilo razumijevanja ne samo za takvo, ukupno uzevši, klimatsko siromaštvo, nego ni za specifične potrebe nečega što se može nazvati klimatskom pravdom. Dodajmo tome i da je već na početku tribine kazano da novca u rečenom fondu nema dovoljno, ni za potpuniju dekarbonizaciju Europe niti za izravne potpore dohotku ugroženih skupina. Ako to bude kvalitetno iskorišteno, međutim, borba protiv poremećaja klime mogla bi dobiti šansu kakvu u ovom trenutku objektivno nema, niti ju politički može imati.

Pojedini akcenti s ovog skupa ulijevaju izvjesni optimizam (FOTO: Zelena akcija)

Konkretno, tvorci Socijalnog plana za klimatsku politiku su uvodno definirali desetak zasebnih mjera koje bi se poduprle određenim postotkom iz onih 1,68 milijardi eura. Prvo, obnova kuća s najgorim energetskim svojstvima odnijela bi 20 posto sredstava, ali bi se financiralo siromašne građane, po uvjetu da je prosjek dohotka kućanstva manji od 60 posto ekvivalenta medijalne plaće. Takav kriterij presudno izdvaja ovu mjeru od sadašnjih državnih subvencija gdje neophodni paralelni kredit za sufinanciranje dijela građevinske investicije mogu platiti samo bogatiji pripadnici ovog društva.

Drugo, za izgradnju lokalnih kapaciteta i „one-stop-shopova“, tj. kontaktnih punktova za pomoć ranjivim skupinama, odvojit će se 0,3 posto fonda. Nadalje, 12 posto pripalo bi područjima od posebne državne skrbi i potpomognutim područjima, sa svrhom nadogradnje i obnove objekata socijalnog stanovanja te širenja kapaciteta centara za starije osobe. Pod četiri, poboljšanje uvjeta vožnje biciklom u područjima s manje dostupnim javnim prijevozom, dobilo bi 2,9 posto, što uključuje podjelu 10.000 bicikala. Peto, za veću pristupačnost javnog prijevoza u takvim područjima, uložilo bi se 35 posto sredstava, dok bi za uslugu javnog prijevoza na zahtjev, tamo gdje ga nema, bilo potrošeno, pod šest, oko 1,5 posto. Sedmo, potrošit će se i 14,8 posto na obnovu lokalne i regionalne željezničke infrastrukture; drugim riječima, na sadašnju mrežu s izuzetkom komercijalnijih joj dijelova.

Osmo mjesto tiče se izravnih potpora dohotku pomoću vaučera za plin koji bi se dodjeljivali po imovinskom cenzusu, što će odnijeti daljnjih približno 10 postotaka fonda. Konačno, na devetome mjestu nalazi se obrazovanje i podizanje svijesti o klimatskim prioritetima, za što će se uložiti oko 0,6 posto, a jedna mjera ostala je – prekrižena. Posrijedi je bilo već predviđeno sufinanciranje kupovine auta s nultim emisijama ugljika, ali i na ovoj tribini se dalo saznati da će kudikamo efikasnije biti, u pogledu smanjenja ukupne emisije, da se novac preusmjeri na nove lokalne javne autobusne linije, kao i plaće njihovih vozača u područjima gdje izostaje tržišna jagma za prijevozničkim koncesijama.

Dobro je znati da ima smisla sudjelovati u skorom javnom savjetovanju (FOTO: Zelena akcija)

Predodžba o proporcijama te vrte ugroženosti u Hrvatskoj biva lakša kad se čuje da je ovdje, u zemlji s manje od četiri milijuna stanovnika, prometno siromašno već milijun ljudi, a pola stanovništva, odnosno 2,1 milijun, spada u kategoriju ranjivih po tom pitanju. 

Ostaje vidjeti kako će se finalno skicirati nacionalni plan za usmjeravanje sredstava iz ovog fonda, i kako će se potom taj novac dodjeljivati u praksi. Dosta toga ovisit će o međusektorskoj suradnji ministarstava i drugih institucija i zaduženih tijela na implementaciji te komunikaciji oko provedbe i korekcija programa, što je u raznim drugim kontekstima znalo fatalno omanuti. Na primjer, u petak je rečeno, Grad Zagreb već 15 godina se ne uspijeva dogovoriti s Hrvatskim željeznicama za poneko novo stajalište na postojećim prugama.

No, dobro je znati da ima smisla sudjelovati u skorom javnom savjetovanju o nacrtu nacionalnog plana, ako ga ne pomaknu u ljeto, sudeći bar po nastupu predstavnice ministarstva kojeg smo naveli na početku teksta. Djelovala je kao da sluša i razumije, te da je angažirana na poboljšanju stanja, ako nas dojam ne vara uslijed puste želje da netko ovlašten za razradu strateških javnih politika zaista radi svoj posao. Tako ipak postoji neka vjerojatnost da ovaj program uspije pod egidom kojom je bila imenovana i tribina Zelene akcije: „Socijalni klimatski plan mora biti pravedan“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.