„Branitelji sude o svim državnim službenicima“, ispalio je zaslužni 555-dnevni šatoraš iz Savske 66, a danas ministar branitelja, Tomo Medved. Te su se riječi odnosile na slučaj premještaj državnih službenica Vesne Nađ i Višnje Tafre iz braniteljskog u Ministarstvo uprave, a ministar očito smatra da na njegove „argumente“ svi trebaju zašutjeti jer se javnost mogla uvjeriti što su o Vesni Nađ „branitelji imali reći tijekom 555 dana šatora“. Otkud Medvedu toliko „demokratske“ osviještenosti i pravničkog znanja da se ovako javno usudi izvrgnuti ruglu? Da je čitao Ustav RH, kao što nije, već bi u Temeljnim odredbama najvažnijeg zakona u državi - čl. 1., st. 2. - pronašao snažan razlog za to da nije smio čak ni pomisliti, a kamoli izgovoriti. „Braniteljski“ kriterij za kadroviranje u državnoj službi jednostavno ne drži vodu, jer RH nije privatno vlasništvo pojedinih branitelja niti oni smiju imati veća prava od svih ostalih građana.

Od velikog izbora između različitih domaćih medija, mene je u sklopu projekta praćenja govora mržnje, dopao samo jedan internetski portal – Dnevno.hr. Svakodnevno čitanje tog portala zaista nije, blago rečeno, tako jednostavno kako se može činiti na početku. Degutantnost koju izazivaju primjeri koje ću ovdje navesti, ali i oni za koje ovom prilikom nije bilo mjesta, predstavljaju vrlo sićušan dio huškačke retorike koja svoje mjesto vješto – nekad potpuno otvoreno, nekad u rukavicama – nalazi u redovima tekstova portala Dnevno.hr. Nakon što je projekt završio, prisjećajući se svakodnevnog čitanja ovog portala, pomalo osjećam tugu i bol. Jednaki se osjećaji javljaju kada pomislim na nemalen broj čitatelja tog portala čiji se stavovi i razmišljanja u velikoj mjeri oblikuju svakodnevnim iščitavanjem tekstova poput ovih navedenih, a čiji ažurni komentari samo to potvrđuju.

Autori ovog intrigantnog i sudeći prema prijemu publike izuzetno gledljivog projekta pokazuju kako su nepresušna vrela iz kojih mogu poteći ideje za neko umjetničko djelo. Predstava „Ustav Republike Hrvatske“ spisateljskog dueta Rajko Grlić – Ante Tomić, u adaptaciji Željke Udovičić Pleštine i režiji Vinka Brešana, dostojan je kazališni odgovor kazališta Kerempuh na ono što se događa oko nas. Jasno je i veoma lako za protumačiti, kao opomena i glas razuma u svijetu gdje vlada nesnošljivost: ne budete li reagirali danas, odmah i ovdje, svaki put kada nekoga ugrožavaju, maltretiraju, proganjaju ili izopćavaju, nemojte se čuditi sutra ako se to isto dogodi vama, nemojte se braniti kako niste ništa znali ni opazili, za čuđenje tada će već biti kasno. Predstava postavlja teatar u samo žarište javne, političke i društvene scene na kojoj se raspravlja o gorućim temama danas i ovdje; kazalište i jeste to mjesto koje ne smije i ne može šutjeti.

„Organizacije civilnog društva smatraju da je u Srbiji ozbiljno ugrožen demokratski izborni proces, te da je neophodno što aktivnije delovanje domaćih i međunarodnih organizacija kako bi se zaštitila jedna od, verovali smo, zauvek dosegnutih demokratskih vrednosti posle 5. oktobra 2000. godine, a to su slobodni i demokratski izbori, odnosno mirna smenjivost vlasti na demokratskim izborima. Veliku bojazan predstavlja činjenica da bi, prema rečima pravnih eksperata, izborno pravo građana moglo da bude ugroženo i od strane Republičke izborne komisije. RIK je, naime, uspostavio novi, veoma sporni mehanizam načina utvrđivanja izbornih rezultata proširujući svoja ovlašćenja, među kojima je i prepravljanje javnih isprava, što predstavlja ozbiljno krivično delo“, stoji u apelu koji potpisuju 24 građanske inicijative.