Posljednji dan 2016. godine bio je i posljednji dan rada Centra za zaštitu ptica grabljivica Crnika, jedinstvenog u Hrvatskoj. Nakon više od četiri godine rada i ovom projektu, kroz koji je spašeno mnoštvo ugroženih vrsta ptica presudili su, navodi ornitolog Goran Sušić, nerazumijevanje i nekompetentnost nadležnih institucija. Iako se tim iz Centra nadao da će se Ministarstvo barem adekvatno pobrinuti da tri preostala mlada bjeloglava supa, koja trebaju biti puštena u prirodu, budu zbrinuta u novom Oporavilištu za supove u Belom, na otoku Cresu, to novootvoreno oporavilište, u koje je, kako tvrdi dr. Sušić, uloženo više od četiri milijuna kuna, odbilo je primiti primjerke ove strogo zaštićene životinjske vrste u Hrvatskoj. Ptice su prije nekoliko dana na koncu završile u bivšoj nastambi za lavove zagrebačkog ZOO vrta. "Nadali se čudu koje će nas spasiti... Nismo uspjeli", kaže ornitolog Sušić.

Prva etična banka u Hrvatskoj s poslovanjem će krenuti najkasnije do lipnja ove godine, najavili su iz Zadruge za etično financiranje koja je još u listopadu prošle godine pokrenula proces licenciranja Etične banke s Hrvatskom narodnom bankom. „To znači da će tada klijenti Etične banke moći otvoriti tekući račun, a krenut će se i s prvim isplatama kreditnih sredstava, uz kamate od nula pa sve do najviše četiri posto“, napominje za Lupigu Ivan Kardum iz operativnog tima Etične banke. Sjedište će, kaže, biti u Zagrebu, a već u drugoj polovici godine krenut će se s otvaranjem poslovnica diljem Hrvatske. Time će završiti proces pripremanja terena koji je trajao gotovo tri godine. No, klijenti ove banke neće moći imati minus na kartici niti će biti moguć nenamjenski potrošački kredit s obzirom da etične banke imaju i edukativnu misiju te smatraju da uloga novca nije stvaranje duga nego nove vrijednosti kroz proces kreditiranja.

Mate Matišić u svome novom djelu „Ljudi od voska“ postavlja pitanja kako se drama može pisati, tko je tu lik, a tko autor, kakva je veza među njima i tko odnosi prevagu. Je li dramski tekst samo vrlo domišljata dramska adaptacija stvarnosti, ili se tu krije i nešto više, zagonetnije, uzbudljivije? Mi čak niti ne moramo znati što je stvarna istina, a što pripovjedačka mašta i dar rasnog pisca da nam stvori neke udaljene, onostrane i začudne svjetove kroz koje će nas voditi – bitno je da se na tim svim mjestima osjećamo ugodno i prirodno, da ih manje ili više uspješno prepoznajemo i prihvaćamo kao svoje – kazališna slika svijeta tako postaje naša slika svijeta u kojoj nam neće biti toliko bitno tko je autor, a tko lik, tko koga opisuje ili ispisuje. I na tome Matišić poentira, poigrava se i dodvorava našim mogućnostima spoznaje kazališnog čina i u njemu skrivene prevare kako bi postigao ono što želi.

„U dubokoj boli javljamo svim studentima, studenticama, građankama i građanima tužnu vijest da naše najbolje društveno-humanističko učilište Hrvatski studiji neće postati fakultet i neće dobiti autonomiju“, stoji u osmrtnici za Hrvatske studije koju su objavili studenti ovog visokog učilišta pozivajući na posljednji ispraćaj u utorak, 17. siječnja, ispred rektorata na Trgu maršala Tita u 11 sati. Istoga dana sazvana je sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu gdje će biti izglasana preporuka da se Hrvatski studiji preustroje kao sveučilišni odjel. Bez obzira na sva pitanja studenata koja su ostala neodgovorena o tome što ova promjena znači za njihovo studiranje, pa i diplomu. Osim načelnih uvjeravanja kako budućnost studija nije upitna, kako će stvari funkcionirati kad postanu odjel nitko zapravo nije objasnio. Kad niti na sastanku s Upravom studija nisu dobili odgovore, pa niti priliku da postavljaju pitanja, studenti su najavili prosvjed.

"U razgovoru s jednim fantastičnim mladim humanitarcem, na moje pitanje što ga tjera da sve svoje slobodno vrijeme ulaže u prikupljanje, i doniranje hrane, nema li potrebu družiti se s prijateljima, ili gledati televiziju, objasnio mi je da nema većeg adrenalina nego kad u ruševnu baraku u kojoj živi dvoje onemoćalih staraca uneseš ogroman paket hrane. Kad proizvedeš radost koja je jednostavno nemjerljiva. Ljudi se bave samima sobom, samo je pitanje na koji način to čine. Većina ima krajnje vulgarne mehanizme, pokušavaju si osigurati unapređenja, poslovnu klasu u avionu, upravo smiješno skupe automobile", kaže u intervjuu za Lupigu Slađana Bukovac, nagrađivana spisateljica kojoj je nedavno objavljen roman "Stajska bolest". Zanimalo ju je, objašnjava, kako u stanju stajske bolesti funkcioniraju, odnosno kako ne funkcioniraju inteligentni ljudi.

Ono što je nesporno u slučaju eventualnog plagijatora na državnoj funkciji, iako to nije upisano u zakon, jest činjenica da odluka Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, tijela koje formiraju Sabor i Vlada, mora imati političku konzekvencu. To je slučaj ministra Barišića. Time se vraćamo na temu o post festum konstruiranom meritumu stvari, je li ministar počinio plagijat ili ne: stvar je o tome da to ne može biti odlučeno u raspravama znanstvenih šerifa po medijima, nego u institucionalno uređenom okviru. Ako je država odlučila da na vrhu tog okvira za znanost bude OEZVO, da njegovi članovi imaju mandat koji potvrđuju predstavnici biračkog tijela u parlamentu, onda je premijerovo oglušivanje o odluke tog tijela skandalozno, neovisno o mišljenju „autoriteta“, pa bili oni reda akademika Radmana ili profesora Lenharda, sve i da je uskrsnuo i oglasio se sam Einstein.