Imali smo udžbenike koji u nastavnoj jedinici „Nezavisna Država Hrvatska“ obrađuju materiju u vrlo neutralnim terminima, koji uglavnom tretiraju „nastanak“, „teritorij“, „ustroj vlasti“ te „stanje gospodarstva, kulture i znanosti u sklopu ratnih okolnosti“. Istovremeno, skoro pedesetogodišnje razdoblje u kojem se Socijalistička Hrvatska nalazi u zajednici SFRJ obrađuje se u dvije nastavne jedinice imenom: "Hrvatska u okovima druge Jugoslavije (I)" i "Hrvatska u okovima druge Jugoslavije (II)", a uglavnom upućuju na „represiju“, „okrutnost režima prema crkvi“, „sve teži teret centralizma i unitarizma“ te se bave „hrvatskim svecima i blaženicima“ i emigracijom. Stoga iznenađuje javna konsternacija rezultatima istraživanja među srednjoškolcima, u kojima se navodi i činjenica da pozitivno vrednuju NDH ili poglavnika.

Ukupan gubitak Hrvatske zbog pljačkaške pretvorbe i privatizacije oko 50 milijardi dolara, procjenjuje Vladimir Čavrak, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Državna revizija svojevremeno je u 98 posto privatiziranih poduzeća otkrila nepravilnosti, a pokazalo se da je više nepravilnosti nego li je uopće privatiziranih poduzeća. Unatoč tome malo se sudilo onima koji su kroz privatizaciju pljačkali, a sasvim je minoran broj onih koje se osudilo na neke kazne, uglavnom uvjetne, dok se novaca u državnu kasu vratilo - nimalo. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi na jednom mjestu koliko su se pravosudna tijela doista pozabavila privatizacijom: koliko je postupaka vođeno, koliko je pravomoćnih presuda, koliko je i kakvih kazni izrečeno i koliko je imovinske koristi oduzeto osuđenima, od 1995. godine do danas. Ono što su nam sudovi odgovorili uistinu je poražavajuća spoznaja.

Da Ustavni sud osim o sadržaju svojih odluka itekako vodi brigu i o tajmingu njihovog donošenja, jasno je vidljivo iz dosadašnje prakse. Prvenstveno se to odnosi na zahtjev o ocjeni ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, kolokvijalno poznatijem kao zakon o pobačaju, koji je u ladicama Ustavnog suda stajao netaknut čak 25 godina. Bivša predsjednica suda Jasna Omejec, kao cilj te institucije navela je oprez „da između njegove odluke i društvenog realiteta ne nastane nepremostivi rascjep“. Sasvim sigurno će pod zajednički nazivnik "društvenog realiteta" potpasti i svi prosvjedi, jumbo plakati, reklamni videospotovi i ostala PR mašinerija agresivne i manipulativne kampanje "za život", a zapravo kampanje protiv prava na izbor.

Predstava "Noćni život" autora Ivana Vidića i redatelja Paola Magellija, u Zagrebačkom kazalištu mladih, praizvedena ovih blagdanskih dana, u vrijeme kada i nehotice pokušavamo biti, barem na trenutak, bolji nego što jesmo, upravo je primjerena tim našim često najskrovitijim željama i čežnjama – ona i ne govori o drugom doli o boli koju nosimo u sebi zato što nismo takvi kakvi bismo željeli biti, ali i o sreći i slobodi za kojima trajno žudimo, a susrećemo ih, nažalost, samo u snovima. Nezadovoljnici na gradskom trgu žele srušiti vlast pa grade barikadu, među njima su tipova kakve svakodnevno susrećemo, tu, pokraj nas - studenti, profesori i asistenti, nezaposleni, umirovljenici, policajci, sestre usidjelice, majke, kćeri … Čitava jedna lepeza društva u malom, svatko nečim ugrožen, zbog nečega nesretan, negdje zakinut, bučan i glasan u grupi, a sitan i nevidljiv kao pojedinac.

U srijedu, 14. prosinca, 22-godišnja strana studentica na studentskom boravku u Zagrebu, s trećeg kata Knjižnice Filozofskog fakulteta gdje je satima učila vidjela je u prostoriji Filozofskog fakulteta preko puta čovjeka kako masturbira. Bilo je između 18 i 19 sati, sjedila je sama na kraju knjižnice pored prozora, a njoj nepoznat čovjek, za kojeg procjenjuje da ima više od 30 godina, stajao je na nogama sam u osvijetljenoj predavaonici, uz prozor i gledao je. Događaj je prijavljen portiru, ali dok je on stigao do predavaonice tamo više nije bilo nikoga. Vršiteljica dužnosti voditeljice Knjižnice Irena Kranjec, koju smo kontaktirali, nije znala za ovaj događaj, no rekla nam je da je pet godina na toj dužnosti i da nikada nije čula za sličan incident. Što se tiče procedure, u slučaju kada se zna počinitelj bilo kakvog „nereda“, prvo ga se opomene, zatim se pozove policija te nakon toga dobije pisanu zabranu ulaska na Fakultet.

Na današnji dan prije 75 godina umrla je u bolnici od posljedica ustaškog premlaćivanja u zatvoru starija sestra Baković, Rajka. Njezina mlađa sestra Zdenka umrla je samo četiri dana ranije, na katolički Božić, počinivši samoubojstvo skokom kroz prozor ustaškog zatvora. Rajka je imala 24, a Zdenka 21 godinu kada su, štiteći svoje drugove, preminule u mukama. Grupa antifašista odala im je počast paljenjem svijeća i polaganjem ruža kod njihovih bisti u Prolazu sestara Baković u centru Zagreba. "Ove dvije hrabre drugarice, čija je trafika kod današnjeg Zagrebačkog kazališta mladih bila ključni punkt za komunikaciju zagrebačkih ilegalaca, unatoč mučenju nikoga nisu odakle. Slava heroinama!", stoji u poruci Antifašističkog Vjesnika uz fotografije.