„Kao bivši predsjednik Meksika, obraćam se izravno Vama, aktualnom predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, zbog toga jer moramo nešto razjasniti između naše dvije države. I to neće biti jebeni zid. Donalde, ni u kojem slučaju nećemo platiti taj glupi, beskorisni, rasistički spomenik“, započeo je nedavno svoje obraćanje Vicente Fox, koji je obnašao funkciju meksičkog predsjednika u razdoblju od 2000. do 2006. godine. Ovo nije prva ovakva Foxova poruka Donaldu Trumpu, jer mediji su već odavno Foxa prozvali najvećim Trumpovim neprijateljem na Twitteru. Više puta je Trumpa nazvao ludim i glupim, a u intervjuu za CNN rekao je kako ga američki predsjednik podsjeća na Adolfa Hitlera, a ovaj put ga je podučio kako bolje potrošiti taj novac, jer s tih 25 milijardi dolara može osigurati pitku vodu cijelom planetu na tri godine ili na jednu godinu dokinuti glad u svijetu ili platiti školovanje za 250.000 studenata.

Lud? Naravno da sam lud! Tko bi normalan imao takve halucinacije. Mnogi će sada u pravednom bijesu uskliknuti: kakva si ti to vidjelica! Normalne vidjelice vide normalne stvari, žene u plavom koje im govore da mole za mir u svijetu i slično. Normalne vidjelice mole krunice za što više turista, novu mješalicu za beton, jeftinije ručnike za apartmane i da, ako je ikako moguće, kiša padne tek na jesen. Nikako tako apsurdne i naučno fantastične stvari kakve ja vidim, no vidio sam to što sam vidio, iako me danas uvjeravaju da su moja viđenja plod mog bolesnog uma. Unatoč tome, svoje vizije jednostavno ne mogu zaboraviti pa ih govorim samo nekolicini pacijenata na psihijatriji. Oni se slažu da su te vizije uistinu fantastične, čak i za odjel na kojem se nalazimo. No, odlučio sam otvoriti dušu i reći sve o mojim vizijama, jer danas sam imao jednu veličanstvenu. Vidio sam Trg. Trg čovjeka u bijelom. Na tom trgu ljudi su mu klicali.

Korumpirana praksa demokratskog razvoja na temeljima nestabilne i nezrele ideje demokratije je još uvek tipična karakteristika svih zemalja Zapadnog Balkana. Pod sumnjivim uslovima razvoja takve prakse, pitanje političke angažovanosti po cenu ličnog života zavisno je i od pitanja recentne ekonomske krize koja je odnela žrtve naročito na južnim marginama evropskog kontinenta. Međutim, njeni efekti u balkanskoj regiji neodvojivi su od dubljih procesa globalnih društvenih nejednakosti koji se odražavaju na koži velikih delova stanovništva u smislu njihove de facto isključenosti iz procesa mirnog donošenja presudnih političkih odluka. ‘Nemiran duh’ balkanskog čoveka i stereotipi koji mu se neretko pripisuju nisu dovoljno opravdanje za naglu pojavu kako mirnih tako i manje mirnih demonstracija pred parlamentima i gradskim skupštinama širom regije.

„Sistemske greške u zdravstvu ne smije platiti niti jedno dijete svojim zdravljem i životom“, stoji u tekstu peticije koju su danas pokrenuli SOLIDARNA – zaklada za ljudska prava i solidarnost i Program ekonomsko-socijalne pravednosti Centra za mirovne studije. Peticija „Svako bolesno dijete ima pravo na šansu za život“ pokrenuta je zbog akutne ugroženosti zdravlja i života sedmero djece koja boluju od maligne bolesti neuroblastoma, a liječe se u zagrebačkoj Dječjoj bolnici u Klaićevoj ulici. Malim bolesnicima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) nije odobrio dodatna sredstva za nabavu potrebnog lijeka koji im povećava šanse za preživljavanje do 20 posto. U peticiji se podsjeća da živimo u državi koja je javnim novcem financirala Agrokor, desetke milijuna kuna troši na nabavke automobila za službene potrebe, u vojsku dodatno ulaže više stotina milijuna kuna…

„Dokumentarna emisija 'Jedan tjedan u Idomeniju' autora Jerka Bakotina, emitirana 25. svibnja 2016. godine u ciklusu 'Audio.doc' Trećega programa Hrvatskoga radija (HRT – HR 3) urednice Ljubice Letinić, osvojila je drugu nagradu na natjecanju Migration Media Award“, slavodobitno je objavila Hrvatska radiotelevizija. Hvalisanje ovim postignućem bilo bi bez ikakve mrlje da isti taj HRT iz etera Trećega programa Hrvatskoga radija nije praktički prognao i nagrađenog autora Jerka Bakotina i nagrađenu urednicu Ljubicu Letinić. Ni mjesec dana nakon što je emitirana nagrađena emisija, Letinić je ostala bez svih svojih emisija. Urednicu s kojom se hvale, na HRT-u toliko vole i cijene da ona u proteklu godinu dana na "Trećem" nije ništa objavila. Jednako tako, nagradom ovjenčan radijski dokumentarac iz grčkog Idomenija, zadnji je ozbiljan materijal koji je Bakotin emitirao na Trećem programu Hrvatskoga radija.

„Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete“, tako je svojedobno pisao veliki književnik i nobelovac Ivo Andrić, a ovu misao naći ćete i u programskoj knjižici predstave „Na Drini ćuprija“ temeljene na njegovom romanesknom djelu, u režiji i adaptaciji Kokana Mladenovića i izvedbi Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada. Odigrana je u okviru natjecateljskog programa 62. Sterijinog pozorja u Novom Sadu, renomiranog kazališnog festivala na ovim prostorima. Očekivana je sa neskrivenim uzbuđenjem – prošlo je gotovo godinu dana od njene praizvedbe, glas o njoj širio se kazališnim krugovima, od početka ju je pratila fama kakvu pobuđuju samo veliki kazališni projekti.