"Kažu da za ljubav ne postoje granice, da ona ne pita za rasu, vjeru i nacionalnost", govori nam se odmah na početku, ravno u glavu. Pohvalno: božemoj, pa nismo mi ovdje rasisti! Samo nam je do jednoga stalo: prelaženje na Filipinke svoj rezon nalazi u tome što one, u odnosu na Hrvatice – tako već dosta razmažene, ogrezle u fazu dekadencije ženske karijere, u kojoj sve nešto izmišljaju i svašta više ne bi što im je dužnost – komparativno još uvijek "na prvome mjestu cijene svoga muškarca", drže ih ''kao kap vode na dlanu", te "patrijarhalnog su odgoja, drže do tradicije", naravno vjerne i, s osobitim naglaskom, "posebno pedantne pri kuhanju". To je ta granica tamo gdje nema nikakvih granica: ona propisuje, pod mus, da žena treba biti patrijarhalnog odgoja i vjerna po komandi, dobro i pokorno, vrijedno i skromno služiti svoga muškarca te ne inzistirati na predugom lancu iz kuhinje.

Na vrata berlinskog Reichstaga rat je zakucao sredinom travnja 1945. godine. Već mjesecima, nakon što je oslobođena Varšava, a potom i Beč, sovjetske snage nezaustavljivo su napredovale prema Berlinu kojeg je spremno branilo pola milijuna njemačkih vojnika. Konačno, 2. svibnja 1945. godine Sovjeti su podigli svoju zastavu na ruševni Reichstag. Tri dana kasnije nacistička Njemačka kapitulirala je, a samo dva mjeseca poslije toga, u srpnju 1945. godine, snimljeni su ovi impresivni kadrovi. U sedmominutnom videu, uistinu rijetkih snimaka, u boji, najbolje se vidi koliko je žestoka bila borba za Berlin i kako se tih dana živjelo na gradskim ulicama. Današnje gradske turističke atrakcije, poput Brandenburških vrata ili Reichstaga, bile su nagorene i u izuzetno lošem stanju, Sovjeti su po gradu već postavili putokaze na ruskom, a na Pariser Platzu našlo se mjesta i za veliki pano u Staljinovu čast iza kojeg se smjestila hrpa izgorjelih automobila.

Dok javni sektor zdravstva grca u dugovima, Hrvatska liječnika komora (HLK) ugovorila je s Croatia osiguranjem (CO) kupnju polica dopunskog zdravstvenog osiguranja iz proračuna Komore, a članstvo obavijestila da će osiguranje, za sve koji na to pristanu, od iduće godine liječnicima biti besplatno. Budući da je članstvo u Komori obavezno za sve liječnike u Hrvatskoj, to znači da je HLK odlučila da liječnički ceh značajnim sredstvima financijski podrži privatni, a ne javni sektor u kojem je najveći dio njih i zaposlen i koji im financira plaće. Inače, cijena police dopunskog osiguranja u HZZO-u košta 70 kuna, a HLK broji oko 19.700 članova, od kojih, kao privatnici, bez ugovora s HZZO-om, radi tek 1,5 posto liječnika. HZZO kritizira potez vodstva HLK-a, ali ne objašnjava kako je došlo do toga da se najvažnija liječnička organizacija opredijeli za privatni sektor. Međutim, odgovornost za ovakvu pljusku javnom sektoru nije nepodijeljena.

Na tri lokacije u Zagrebu netko je u četvrtak ogromnim crvenim slovima ispisao: "Tito heroj". Pretpostavlja se da je ovo odgovor ulice na izmjenu naziva Trga maršala Tita, rezultatu političke trgovine 16-godišnjeg vladara Zagreba Milana Bandića i ekstremne desnice u Skupštini Grada Zagreba. Grafit se pojavio na Trgu žrtava fašizma, u Martićevoj ulici te u Ulici Ivana Perkovca, nedaleko od Trga maršala Tita. Na ovom prvom slova su veća od metar, a smještena su u blizini tramvajske stanice prema nekadašnjem studentskom domu "Moša". Inače, obračun s antifašističkim nasljeđem Zagreba izaziva čuđenje i izvan Hrvatske. "Što se to događa u Hrvatskoj koja se rješava jednog od svojih najpoznatijih državnika i odriče jednog od najvažnijih dijelova svoje povijesti", navodi, primjerice, njemački dnevni list Tageszeitung.

Centar za mirovne studije i Inicijativa Ne vojnom roku - Hrvatska zna bolje! danas su obavijestili javnost da svi građani koji u posljednje vrijeme dobivaju poziv za sudjelovanjem u vojnoj pričuvi imaju pravo uložiti prigovor savjesti na sudjelovanju u pričuvnoj službi. Potaknuti brojnim upitima zabrinutih građana podsjećaju kako čl. 6. Zakona o civilnoj službi jasno propisuje da zahtjev za civilnu službu zbog prigovora savjesti može podnijeti pričuvnik tijekom obveze služenja u pričuvnom sastavu, ali da Ministarstvo obrane Republike Hrvatske nije reguliralo proceduru ulaganja prigovora savjesti na služenje u pričuvnom vojnom sastavu, zbog čega Centar za mirovne studije i Inicijativa Ne vojnom roku - Hrvatska zna bolje! apeliraju da se to žurno učini.

I upravo je u tome tragedija naših književnih bardova i bardića. Kada kažemo da oni Vučiću više nisu potrebni, naravno, ne mislimo da je Bećković, Ršumović ili neki drugi Rajko Petrov Nogo zvao Vučića na telefon u pola noći, a ovaj se besno izvikao - ne trebate mi, ostavite me, samo što sam zaspao, a znate da mi borba za Srbiju ostavlja tek sat ili dva dnevno sna! Naravno da se to nije desilo, a i da su ga zvali – na ovaj ili onaj način – mogli su i oni postati tek jedan piksel na grupnoj SNS fotografiji, kao što je to u jednom trenutku bio pokojni Brana Crnčević. Međutim, duh današnje epohe je bitno različit u odnosu na onu u kojoj su nacionalni književni pregaoci bili nosioci simboličke nadgradnje poretka. Najprostije govoreći, zašto bi Vučiću bili potrebni Bećkovićevi patetični govori kada može sam da dahće u mikrofon?