Uoči svakih izbora političari iz raznih političkih opcija zasipaju nas obećanjima o gradnji novih vrtića, želeći se dodvoriti najvećim apstinentima na izborima – generacijama koje imaju između 20 i 45 godina. Kada je u pitanju „gradnja vrtića“ nije dozvoljeno postavljati nikakva pitanja o izvorima financiranja i transparentnosti javne nabave, jer, pobogu – „to je za dobro djece“. Obećanja se uglavnom ne realiziraju ili se gradnja prolongira do sljedećih izbora, a nama ostaje boriti se s podatkom da je Hrvatska unutar Europske unije država s uvjerljivo najmanjim udjelom djece koja pohađaju vrtić. U grupaciji djece starije od četiri godine njih samo 70 posto pohađa neki oblik predškolskog odgoja i obrazovanja, dok je europski prosjek 93 posto. Pri tome su u najlošijem položaju manje razvijeni krajevi, posebice slavonske županije koje niti u zadnjih desetak godina ne bilježe vidljivije promjene u pokrivenosti djece predškolskim programima.

„Otkrijte bezvremensku ljepotu – od drevnih dvoraca do šumovitih klisura – Bosna i Hercegovina“, stoji su u opisu videozapisa koji je objavio National Geographic Travel na svom Facebooku i Twitteru te odmah „zaradio“ more lajkova. Rijetko koji status na njihovom Facebook profilu pređe tisuću lajkova, a ovaj je, otkako je jučer ujutro objavljen, prikupio već gotovo 30.000. Uz muziku koja pojačava dojam video započinje kadrovima panorame mostarskog Starog grada, sa Starim mostom i zelenom Neretvom u prvom planu. Potom preko kadra izmaglice nad gustom šumom, kamera odlazi do nedaleke Kravice, gdje rijeka Trebižat pravi fantastične slapove da bi se iza toga ukazao i drevni Počitelj. Inače, radi se o videu Sama Jacksona, kojeg je National Geographic objavio u skraćenoj verziji i poprilično premontiranog. Originalna verzija, naslovljena „Bosna kroz moje oči – drevna zemlja zaboravljene ljepote“, traje minutu dulje i sadrži još prekrasnih kadrova.

Frontmen odličnog sarajevskog benda Skroz, Adnan Šaran, ovih je dana u suradnji sa producentskim duom Basheskia & Edward EQ „izbacio“ singl „Armagedon“. Žestoka stvar na kakve nas je Skroz već navikao, ovaj put je dobila zanimljive electro/noise primjese, što je u kombinaciji sa Šaranovim angažiranim tekstom dalo odličan rezultat.

Ta divna stvorenja gledala su „Ta divna stvorenja“ u zagrebačkom Zoološkom vrtu. O čemu se tu zapravo radi? E pa radi se o skrivenoj projekciji Motovun Film Festivala koja je u prekrasan i za gledanje filmova vrlo neuobičajen ambijent ZOO vrta jučer namamila najmanje dvjestotinjak ljudi. A tamo se gledao kultni dokumentarac „Ta divna stvorenja“, Jamieja Uysa, redatelja javnosti najpoznatijeg po svevremenskoj komediji „Bogovi su pali na tjeme“. „Te davne 1976. godine dokumentarac o afričkim životinjama bio je najgledaniji film u zagrebačkim kinima, prestigavši čak i Spielbergove 'Ralje'. Urnebesne scene u kojima se afričke životinje ponašaju kao ljudi nasmijavale su generacije i generacije odraslih i djece od 5 do 95 godina“, objasnili su organizatori koji će do početka ovogodišnjeg festivala u Zagrebu održati ukupno četiri skrivene projekcije. Kako je izgledala atmosfera s ove skrivene projekcije pogledajte u našoj fotogaleriji.

Da je obrazovanje loš vic u ovoj zemlji, politička nam vlast opetovano dokazuje, poručila je GOOD inicijativa nakon jučerašnjeg sastanka Povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Predsjednica Povjerenstva Dijana Vican, napominju iz GOOD inicijative, nije smijenjena, unatoč tomu što je "neovlašteno osiromašila Akcijski plan provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, reducirajući ga za čak 66 posto mjera orijentiranih na marginalizirane i ranjive skupine poput romske djece i djece s teškoćama u razvoju". „U nekoj drugoj zemlji demokratskog predznaka, ovakva bi priča vodila samo jednom završetku - Dijana Vican više ne bi bila na poziciji predsjednice Povjerenstva. Vican bi trebala podnijeti ostavku zbog etičkih i profesionalnih razloga, a kada to već ne čini, ostavka bi joj trebala biti uručena“, ističu iz GOOD inicijative.

Jedan je Židov, rođen u proljeće 1945. godine u koncentracijskom logoru Terezin. Drugi je rođen 40 godina kasnije i Hitlera vidi kao mesiju koji je njegovom narodu dao državu u Drugom svjetskom ratu. Prvi je aktivist i sociolog, drugi „gastarbajter“ koji radi teške fizičke poslove u Engleskoj i Nizozemskoj. Možete li zamisliti dijalog između ova dva čovjeka? Udaljeni svjetlosnim godinama jedan od drugog njih dvojica se već cijelo desetljeće dopisuju. O holokaustu, Židovima, globalizaciji, liberalnoj demokraciji, Hitleru, nacizmu, komunizmu, Drugom svjetskom ratu, o Romima, islamu, izbjeglicama… a čak su nekoliko puta ćaskali i uz pivo. Kad prvog pitamo kako to da se upustio u takve razgovore, on nam odgovara: „Zašto stalno govoriti s istomišljenicima? Kakvog to ima smisla? Eto, zato pričam s njim. Zato sam snimio film o romskoj djevojčici koju su zapalili neonacisti, zato sam inicirao kazališnu predstavu o tome koja se prikazuje po školama“