Mladi kazalištarci ne pristaju na strahote i zlo svijeta u kome žive, oni su protiv svih predrasuda, mržnje, diktature i zlostavljanja, rata i podjela, oni žele neki novi, čovjeka dostojniji svijet, teatar je mjesto na kojem to izgovaraju, jasno, beskompromisno i bespogovorno. Vidjeli smo to u više od četrdeset predstava iz 12 zemalja u regiji, ali i širom kazališnog globusa – od Irana i Izraela do Južne Koreje i Litve. Kestenburg je takvo jedno mjesto. Pokrenut je u Banjoj Luci prije dvije godine, ime je dobio po kestenu, simbolu grada na Vrbasu i on postupno postaje ono što je i organizator, Studentsko pozorište iz Banje Luke i njegov prvi čovjek, ujedno i direktor festivala, Aleksandar Pejaković, i želio: međunarodna platforma entuzijasta i zaljubljenika u studentski teatar, mjesto trijumfa mladalačkog elana, ali i preispitivanja u studentskom kazalištu, središte traganja i promišljanja, provokacije i izazova u kazalištu u kojem se sve dovodi u pitanje.

„Uzornom“ građaninu, Nevenu Brajkoviću, vlasniku kafića „Zašto ne“ u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici policija je jutros pokucala na vrata, nakon što se dan ranije pred fotografom Hine pohvalio da je sa zgrade na Trgu maršala Tita sam uklonio ploču s imenom trga i odnio je u svoj kafić. O razgovoru s policijom javnost je informirao putem svog Facebook profila, a kasnije je sve potvrdio i medijima. Policija kaže kako još uvijek utvrđuje sve okolnosti, da su o svemu obavijestili Grad te da će nakon završetka izvida o svemu će biti obaviješteno i Općinsko državno odvjetništvo. Kakva kazna očekuje osobu koja smatra da ima pravo sama skidati gradske ploče, dakle otuđivati nečiju imovinu, i to činiti usred bijela dana, a pri tome to ni ne skrivati, za sada nije poznato. Inače, Brajković se na lokalnim izborima našao na listi stranke Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, a upravo je ta stranka formiranje Skupštine uvjetovala preimenovanjem Trga maršala Tita.

"Nismo nenasilni - pobit ćemo ove ljude ako moramo... Činjenica da nitko nije umro na našoj strani - to su poeni za nas. Činjenica da nitko od naših nikoga nije ubio bez razloga - to je plus za nas", govori Christopher Cantwell iz pokreta Unite the Right (Ujedinimo desnicu), jedva prikriveno zgroženoj novinarki Vicea, nakon što joj je pokazao arsenal oružja, jer on se "svaki dan sprema sve više za nasilje" - ide u teretanu i nosi pištolj. Kada ga ona pita nije li Heather Heyer (32) u Charlottesville ubijena bez da je to isprovocirala, odgovara joj bez razmišljanja. On nedvosmisleno najavljuje: "Mnogi će ljudi umrijeti prije nego završimo... Ovi ljudi žele nasilje i desnica samo odgovara na zahtjeve tržišta." Na samom se maršu pojavio i Robert Ray iz grozomornog Daily Stormera, poručujući kako će se boriti protiv židovskih komunista i kriminalnih "nigera", odnosno "antibijele, antiameričke prljavštine".

Poznati splitski književnik i novinar, Predrag Lucić, dobitnik je nagrade Judita na ovogodišnjem, 63. Splitskom ljetu. Predstava „Aziz ili svadba koja je spasila Zapad“, odigrana u parku vile Dalmacija, po njegovom tekstu napisanom još 2006. godine, izazvala je veliki interes javnosti i naišla na izuzetno dobar prijem kod kritike. Osim što je tekst otkrio začuđujuće vizionarske sposobnosti Predraga Lucića, ona je ujedno pokazala i koliko je domaća kazališna scena ostala siromašnija zbog činjenice da se Lucić još ranije nije upustio u kazališne vode. „Novinar, pisac i redatelj Predrag Lucić ovim je tekstom, nastalim još 2006. godine, u žanru tragikomične alegorije osvijetlio mračne zakutke ljudskih duša u kojima strah od onog nepoznatog rađa zlo. Tekst je protokom vremena dobio, nažalost, na aktualnosti“, stoji u obrazloženju nagrade dodijeljene „Azizu“.

„Neka tebi kušin bude stina, pizda ti materina“, poruka je koja će ostati iza Almissa Open Art festivala koji se zadnja četiri dana održavao u Omišu. U gradu poznatom po festivalu dalmatinskih klapa, klapsko pjevanje je nakratko zamijenilo klapsko „kričanje“. Dvominutna video snimka nastupa Porno Suicida i klape Utvare, izazvala je niz reakcija na društvenim mrežama, s obzirom na otrježnjujući tekst pjesme koja kritizira hrvatsku društvenu stvarnost. Organizatori festivala napominju da ne žele biti jedna od sastavnica klasične turističko-kulturne ponude koja participira u proizvodnji ljetnog privida blagostanja, pa zato ovogodišnja koncepcija nalaže ulaženje u javni prostor bez precizne najave, izlaženje na trgove i ulice, ne kako bi se zabavila publika, nego kako bi se izazvala reakcija i pokrenula promjena.

„Kazalište je, uz crkvu, valjda jedina kuća u kojoj je šaptanje prešutni običaj. A šapuće se da obred, slučajno, ne bi bio poremećen“ - tako je, u uvodniku festivalskih novina što su se zvale Summer Times tog, 33. Splitskog ljeta godine 1987. pisao Predrag Lucić. Jedan je to od njegovih prvih autorskih zapisa, ono što nazivamo „rani radovi“ tada mladog novinara. Točno tri desetljeća kasnije Lucić se vraća na 63. Splitsko ljeto, ali ovaj put kao dramski pisac. Ovdje se, u vili Dalmacija, praizvodi njegov dramski predložak pod nazivom „Aziz ili svadba koja je spasila Zapad“, tekst napisan još 2009. godine. No, ne vraća se kao šapat već kao gromka, zaglušna i beskompromisna osuda jednog fenomena u današnjem, ne samo ovdašnjem društvu. Sve zajedno s prepoznatljivim, neizbrisivim pečatom Lucićeva humora, satirične žaoke, ironije i parodiranja.