Nakon najnovijeg terorističkog napada u Londonu svjetske vođe su se upustile u novu rundu osuđivanja terorizma. Britanska premijerka, Theresa May, tako je decidirano izjavila „što je dosta, dosta je“, nadodajući da „britanske pluralističke vrijednosti“ moraju kontrirati ideologiji radikalnog islamizma te najavila žestoku regulaciju Interneta. Istovremeno predsjednik SAD-a, Donald Trump, ukazao se na Twitteru napadajući gradonačelnika Londona Sadiqa Khana i oportunistički iskorištavajući londonsku tragediju kako bi progurao svoje islamofobne zabrane putovanja, prije nego što je pobjegao na svoju 23. vikend-partiju golfa u 19 tjedana otkako je došao na vlast. Svjedočanstva iz Bijele kuće govore o tome da se Trump informira uglavnom preko omiljenih TV programa dok obavještajne izvještaje ignorira. On smatra da mu dnevni obavještajni izvještaji nisu potrebni zato jer je „pametna osoba“.

Radijski urednik i pisac Žikica Simić o njemu je zapisao: "Kralj Čačka je, zapravo, car. Sa imperatorskom lakoćom vlada carstvom umetnosti, lepote i muzike. Opasnom magistralom – preko raskrsnica i pored stranputica – sa gitarom preko ramena, kao junak starih dobrih filmova, Kralj je stigao na rok scenu. Sa sobom je doneo mudre, lepe i gorke pesme, u kojima se iskrenost i autentičnost oštro suprotstavljaju izopačenostima ovog vremena. Pararokerske muzičke idiome - kao što su kabaretska pesma, ulični moritat, kantri lament, bluz žalopojka ili pozorišni song – prilagodio je svojoj umetničkoj viziji." Beogradski mediji nazivaju ga srpskim Tom Waitsom. Sam se, kako i priliči umjetniku, nikad nije gurao u prve, a bogami niti u druge ili treće estradne redove. Put do uha i srca publike gazio je polako, bez žurbe i naročite želje da što prije stigne na cilj. „Ja sam povučen. Jedno vreme sam oko sebe imao samo dvoje, troje ljudi“, reći će o sebi.

Politička karijera predsjednika HNS-a, Ivana Vrdoljaka, efektivno je završena, pa makar se još neko vrijeme i održi na čelu te stranke. Potpuno je to jasno nakon svega što je Vrdoljak izveo u posljednjih mjesec dana. Takav politički paceraj dugo se ne pamti u hrvatskoj politici. Pamtimo doduše, Tomislava Karamarka, koji je danas primjer političke autodestrukcije, ali čak ni jednom Karamarku nikad ne bi palo na pamet ovo čega se mudro dosjetio Vrdoljak. Potezi koje je prvi čovjek HNS-a vukao nedvosmisleno su pokazali da je potpuno zalutao u visoku politiku i da to jednostavno nije za njega. On je, čini se, zaspinao samog sebe. Objektivno, nije to veliko iznenađenje. Vrdoljak pripada grupaciji u HNS-u koja se, doduše, poziva na europske vrijednosti, ali im je jedino bitno negdje se "ugraditi". Jaz između onoga što proklamiraju i njihovih intimnih čežnji toliki je da im je potrebna iznimna vještina kako ne bi upali u tu provaliju.

Televizijska zvijezda hrvatske ekstremne desnice, Velimir Bujanec, koji se predstavlja kao novinar, morat će platiti 22.500 kuna kazne, nakon što ga je osječki Općinski sud osudio zbog klevete i uvrede bivšeg SDP-ovog ministra unutarnjih poslova, Ranka Ostojića. S Bujančevog računa naplatit će se i sudski troškovi u iznosu od 14.500 kuna. Bujanca je Ostojić tužio zbog neistina iznesenih u emisiji „Bujica“ emitiranoj na Osječkoj televiziji, a rasprave kojima je nazočio Bujanec bile su na rubu incidenta, s obzirom da je tuženi neprestano upadao u riječ svjedocima, a u jednom slučaju ga je sudac zbog neprimjerenog ponašanja i udaljio iz sudnice. "Za ovaj sud je to nepojmljivo", zaključio je sudac, koji je kao otegotne okolnosti naveo činjenicu da je Bujanec već dvaput osuđivan, i to za izigravanje sigurnosnih mjera kao pravnih posljedica osude, te za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama, pa mu je propisao novčanu, a ne uvjetnu kaznu.

Marko Tomaš ide na turneju. Evo ga, za početak, u Zagrebu gdje će predstaviti svoju zbirku pjesama „Regata papirnatih brodova“. Bit će ovo izvanredan povod da čujemo kako nove tako i stare pjesme dugogodišnjeg Lupiginog kolumnista, odnosno „veliki recital najboljeg izvođača poezije na ovi prostorima“, kako najavljuju Tomaša. Odmah nakon Zagreba, Tomaš odlazi u Rijeku, a turneja se potom nastavlja u Novom Sadu i Beogradu. „Uskoro krećem na kratku turneju na kojoj ću izigravati trubadura koji ne pjeva. Radujem se vidjeti prijatelje iz Zagreba, Rijeke, Novog Sada i Beograda. Precizne koordinate ću objaviti kroz koji dan, a do tada vas želim podsjetiti na pjesmu koju smo drug Željko Martinović i ja napravili zajedničkim snaga“, kaže Tomaš prije polaska. Onima koji Tomaša do sad nisu slušali, možemo samo reći da se radi o vrlo zanimljivom iskustvu koje svesrdno preporučujemo.

U jednom od prijedorskih logora, u Keratermu koji je gotovo u samom centru grada, nalazi se spomen ploča koja govori o tom logoru i koju od 2003. godine, kada smo je podigli, do danas niko nije ni šarnuo. Ima li Sarajevo takve primjere? Ima li uopšte ijedan primjer? A nije da nije bilo nedužnih žrtava među sarajevskim Srbima i ne samo na Kazanima. Kad smo već kod poređenja, možda zvuči nevjerovatno ali po pitanju memorijalizacije Sarajevo se zaista ne može porediti sa Prijedorom. Bijelim trakama se mi u Prijedoru borimo protiv diskriminacije i za pravo na sjećanje, borimo se protiv svih oblika fašizma i nacionalizma, a pomenuti bošnjački nacionalisti su je usisali u kult žrtve u kojem stojimo paralisani već više od dvije decenije. Kult bošnjačke žrtve koji ne proizvodi ništa drugo do mržnje druge dvije skupine i cementira strateški cilj “razdvajanja naroda” kojeg je postavio Radovan Karadžić 12. maja 1992. godine u Banja Luci.