Da je obrazovanje loš vic u ovoj zemlji, politička nam vlast opetovano dokazuje, poručila je GOOD inicijativa nakon jučerašnjeg sastanka Povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Predsjednica Povjerenstva Dijana Vican, napominju iz GOOD inicijative, nije smijenjena, unatoč tomu što je "neovlašteno osiromašila Akcijski plan provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, reducirajući ga za čak 66 posto mjera orijentiranih na marginalizirane i ranjive skupine poput romske djece i djece s teškoćama u razvoju". „U nekoj drugoj zemlji demokratskog predznaka, ovakva bi priča vodila samo jednom završetku - Dijana Vican više ne bi bila na poziciji predsjednice Povjerenstva. Vican bi trebala podnijeti ostavku zbog etičkih i profesionalnih razloga, a kada to već ne čini, ostavka bi joj trebala biti uručena“, ističu iz GOOD inicijative.

Jedan je Židov, rođen u proljeće 1945. godine u koncentracijskom logoru Terezin. Drugi je rođen 40 godina kasnije i Hitlera vidi kao mesiju koji je njegovom narodu dao državu u Drugom svjetskom ratu. Prvi je aktivist i sociolog, drugi „gastarbajter“ koji radi teške fizičke poslove u Engleskoj i Nizozemskoj. Možete li zamisliti dijalog između ova dva čovjeka? Udaljeni svjetlosnim godinama jedan od drugog njih dvojica se već cijelo desetljeće dopisuju. O holokaustu, Židovima, globalizaciji, liberalnoj demokraciji, Hitleru, nacizmu, komunizmu, Drugom svjetskom ratu, o Romima, islamu, izbjeglicama… a čak su nekoliko puta ćaskali i uz pivo. Kad prvog pitamo kako to da se upustio u takve razgovore, on nam odgovara: „Zašto stalno govoriti s istomišljenicima? Kakvog to ima smisla? Eto, zato pričam s njim. Zato sam snimio film o romskoj djevojčici koju su zapalili neonacisti, zato sam inicirao kazališnu predstavu o tome koja se prikazuje po školama“

Prije nekoliko dana u Zagrebu se dogodila još jedna veleizdaja, ali, avaj, nije bilo niti jednog branitelja da je spriječi. U Zagrebu je došlo do bestidne trgovine braniteljskom obalom, tj. onom koju su obranili '91, a danas su je "podli izdajnici", "kurvini sinovi", "šljam najgore vrste", rasprodali za šaku judinih škuda. Ta niti trideset godina nije prošlo otkako su naši branitelji obranili te iste plaže od velikosrpskog agresora, a ova stoka ih njima pred nosom rasprodaje i preprodaje kao da im je ćaćina, "krv im jebem veleizdajničku". No, reakcija branitelja začudno je izostala i hrvatska javnost se s pravom pita – gdje su branitelji dok se krčmi zemlja, ograđuju plaže za Švabe i Norvežane da imaju mira na čisto hrvatskom šljunku, dok branitelji i sinovi branitelja guzicu moče u neograđenom dijelu na koji gazda i koncesionar pušta kanalizaciju u more? Gdje ste, hrabri naši bojovnici, da im se danas najebete majke veleizdajničke, zavapilo se po forumima, chat sobama i svakom kurcu što prima otkucaje tipkovnice, a uspješno prikriva identitet pošiljatelja.

Podsjetimo, prije nešto više od mjesec dana u posljednji trenutak je spriječeno da koncesiju na jednoj od najljepših plaža na Jadranu, na Zlatnom ratu na Braču, dobije tvrtka registrirana u kafiću smještenom u Domu sportova. Javnost je tada spekulirala da iza te tvrtke stoje Zoran Gobac, Višeslav Vukojević i njihov interesni krug. Koncesiju na plaži Zrće, pak, nešto ranije dobio je Josip Klemm, bivši specijalac, predvodnik šatoraša, čovjek kojeg je država optužila da je izvlačio novac iz svoje tvrtke ne plativši pritom porez. Doneseni zakon omogućuje da se praksa dodjele koncesija "zaslužnima" i dobro umreženima nastavi, na štetu lokalnih zajednica. Vladajući su odbili usvojiti amandman na Zakon o koncesijama, koji bi osigurao sudjelovanje lokalnih zajednica i zainteresirane javnosti u postupcima dodjele koncesija, čime bi se izravno smanjio koruptivni rizik i spriječile malverzacije javnim dobrima.

Ljudi često imaju sposobnost da pozitivno iznenade i baš zato u ova (ne)vremena kada većina gleda samo sebe na takve junake treba uprijeti prstom. Takav je i akter ove priče - „dobar čovjek iz Hrastja“. Hrastje je selo nedaleko Svetog Ivana Zeline, na sjeveru Zagrebačke županije, u kojem danas živi dvjestotinjak duša, a među njima i muškarac koji se bavi popravljanjem bicikala. Želeći uljepšati odrastanje djeci koja nemaju priliku voziti bicikl on je odlučio pokloniti nekoliko ispravnih bicikala siromašnoj djeci i pokraj svoje kuće izložio nekoliko malih vozila i izvisio natpis na kojem stoji – „poklanjamo siromašnoj djeci. O ovom ljudskom činu vrijednom svake pohvale javnost je upoznao Igor Lesar, koji je na svom Facebook profilu objavio fotografiju bicikala spremnih za vožnju koji čekaju svoje nove male vlasnike.

Na današnji dan 2004. godine umro je Stipe Šuvar, jedan od čelnika Saveza komunista Hrvatske i jedan od rijetkih koji je koncem 80-ih pokušao zaustaviti takozvanu antibirokratsku revoluciju, koju je predvodio Slobodan Milošević. Rođen 1936. godine u Zagvozdu, Šuvar je osim političke (iz)gradio i respektabilnu znanstvenu karijeru. Studirao je, a kasnije u svojstvu redovitog profesora i predavao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. godine doktorirao na području sociologije. U stručnim krugovima Šuvara i danas priznaju kao jednog od najvećih sociologa sela u hrvatskoj znanosti. Široj javnosti manje je poznato da je Stipe Šuvar jedan od najzaslužnijih za izgradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a obzirom da je riječ o političaru iz redova Saveza komunista ista ta javnost odavno je zaboravila da su stadionske tribine svojevremeno skandirale Šuvarovo ime, poistovjećujući ga s otporom Miloševićevoj velikosrpskoj politici.