„Ohrabreni su rastućim trendom u našem društvu kojim određene skupine pokušavaju etablirati nešto što bi odavno trebalo biti iza nas - ustaške i nacionalističke vrednote. Tome svi zajedno moramo hitno stati na kraj jer možda nije daleko dan kada meta više neće biti vozila već ljudi“, poručio je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel reagirajući na incident u kojem su nepoznati vandali, noć uoči obljetnice „Oluje“, u Rijeci junački nasrnuli na stari golf Mile Opačića, predsjednika Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Rijeke i vijećnika u Gradskom vijeću. Bijeli golf išaran je prigodnim, svečarskim porukama poput „čedo majku mu“ i nezaobilaznog slova U. Na haubi, vozačkim vratima i vjetrobranskom staklu ispisana su i četiri slova S. Na ovaj događaj reagirala je i Lista za Rijeku najoštrije osuđujući ovaj incident i napominjući da se ovakvi ispadi nigdje ne smiju tolerirati.

Dobio je bezbroj meksičkih i međunarodnih odlikovanja, priznanja, titula i nagrada, sveučilišnih počasnih doktorata i povelja. Zaista bi bilo bespredmetno sada ih sve nabrajati. Možda je dovoljno kazati da je bio “dvostruki vitez” Francuske (Chevalier des Arts et des Letres i Chevalier de l’Ordre du merite), da je bio član francuske Legion d’Honneur, da mu je talijanska vlada dodijelila titulu Comendador, španjolska vlada La Orden Isabel la Catolica, Medalla Gran Cruz del Merito Civil, a njegovi katalonci Creau de Sant Jordi, da je primio odlikovanja meksičkog Senata, zatim La Medalla de Bellas Artes ... Možda najveći živi meksički povjesničar, Enrique Krauze, smatra kako Xiraua cijeli njegov život određuje jedna njegova bitna karakteristika koju zaista imaju rijetki. Naime, Ramón Xirau “tvrdi malo, a pita puno”.

„Vi danas u Hrvatskoj imate pet ili šest dnevnih listova. Kada biste ih naslagali na stol i pokrili glave tih listova, ne bi znali uočiti razliku između jednog ili drugog zato što nijedan od njih nema ni mrvicu teksta na naslovnoj strani. Naše bi novine – i to sve – htjele u isto vrijeme biti i kritično-analitičke i tabloidne. Dakle, svaka od tih novina bi, kao, htjela da zadovolji ukuse čitavog društva, da pokriva cijeli spektar i to im se obija o glavu“, kaže Viktor Ivančić u posljednjem nastavku našeg feljtona o hrvatskom tiskanom novinarstvu osamdesetih godina. Osim njega, Jasna Babić, Marinko Čulić i Vlado Rajić, govore o propasti javnih glasila u Hrvatskoj i odgovaraju na pitanja zašto je ideja objektivnog novinarstva idiotska te zašto dobar dio današnjeg novinarstva zaslužuje propast, zašto novinarstvo više nema utjecaja na javnost, zašto je priča da je internet uništio novine – glupost te zašto će se današnje novinarstvo nastaviti urušavati.

Ovih se dana po tko zna koji put dogodio sportski incident, ovog puta na Europskom rukometnom prvenstvu za djevojke mlađe od 17 godina, koji se održavao u Skoplju. Grčka momčad je i prije početka susreta odbila igrati s domaćinom jer je na majicama nekoliko osoba iz stručnog stožera pisalo „Macedonia“. Delegati su grčki stručni tim nagovorili da se djevojčice vrate u dvoranu, ali su potom nakon samo 32 sekunde utakmice ponovno napustile teren i više se na njega nisu vraćale. Na kraju su ceh platile djevojčice jer je disciplinska komisija izbacila grčku momčad s natjecanja. Zašto su Grci toliko alergični kada vide ime „Macedonia“ van svojih granica? Svojevremeno je grčka vlada zahtijevala da Makedonija u svom Ustavu izričito napomene kako nema nikakvih teritorijalnih pretenzija prema Grčkoj što je Makedonija i prihvatila, ali to na koncu nije donijelo značajniju promjenu u dugogodišnjem sporu između ove dvije države.