Republika Hrvatska još uvijek pokušava sakriti učešće Hrvatske vojske na strani HVO-a u hrvatsko-bošnjačkom sukobu u Bosni i Hercegovini. Nastavak je to politike Franje Tuđmana prema susjednoj zemlji; politike čiji karakter je ovjeren sudskom presudom u Haagu.

U vrijeme prvog hrvatskog predsjednika, politički vrh Hrvatske također je skrivao ulogu Hrvatske vojske u Bosni i Hercegovini, lažirajući čak i izvješća o smrti svojih vojnika i navodeći ih kao žrtve koje su stradale na takozvanom "južnom bojištu". Kao dokaz za ovu tvrdnju iznosimo uistinu šokantan slučaj poginulog časnika Hrvatske vojske Dražena Gvozdena, dozapovjednika 145., "najzagrebačkije brigade" Hrvatske vojske.

Časnik Dražen Gvozden poginuo je 3.10.1993. godine, na brdu Hum kod Mostara. Ubio ga je vojnik HVO-a Marinko Musa. Gvozden je u automobilu, u društvu jednog suborca, obilazio položaje iznad Mostara. Vojnik HVO-a ga je zaustavio kod jednog od položaja, kod bunkera broj osam te je nakon nekoliko razmijenjenih riječi naprosto počeo pucati.

Prva službena informacija o ubojstvu časnika Hrvatske vojske upućena je ministru obrane Herceg-Bosne jedan dan kasnije, putem "obavještenja o stanju na bojišnicama" od 4.10.1993. godine.

 Detalji stradavanja časnika HV-a Dražena Gvozdena (IZVOR: ICTY)

"Dana 3.10. u 14 sati na objektu Hum poginuo je jedan vojnik HV-a, drugi vojnik je ranjen. Vojnik HVO-a je pucao po vozilu uz povike 'balije nas napadaju'. Vojna policija preuzela je istragu te uhitila vojnika poslije izvršenog očevida. Poginuli vojnik je časnik HV-a Dražen Gvozden, ranjenik je 'Luka', na njih je pucao Marinko Musa, pripadnik PZO-a III. br. Široki Brijeg", stoji u ovom izvještaju.

U dokumentu s kraja istog mjeseca iz ratne bolnice Mostar službena informacija o smrti Dražena Gvozdena proslijeđena je dalje, ali u njoj se više ne navodi da je časnik 145. brigade Hrvatske vojske ubijen od strane vojnika HVO-a, nego se tvrdi da je poginuo u - sukobima s "Muslimanskim oružanim snagama".

U prijavi o smrti, koja je matičnom uredu u Zagrebu poslana iz Splita, između ostalog navodi se da je tragično stradali Gvozden bio pripadnik 145. brigade Hrvatske vojske te da je poginuo na - južnom bojištu. U ovom se pak dokumentu lažno navodi da je časnik poginuo pogođen snajperskim metkom.

U slučaju vojnika koji su potajno slani u Bosnu i Hercegovinu, termin "južno bojište" svojevrsna je šifra, koja može značiti sudjelovanje u obrani Dubrovnika, ali i sudjelovanje u tajnim operacijama hrvatske vojske u Mostaru. U slučaju Dražena Gvozdena u pitanju je bio Mostar.

Dio smrtnog lista Dražena Gvozdena, upućenog iz Splita u Zagreb (IZVOR: ICTY)

Da je u pitanju bila tajna operacija govori činjenica da je Dražen Gvozden poginuo noseći oznake Hrvatskog vijeća obrane, iako ga je na teren poslala - Hrvatska vojska.

Slučaj pogibije Dražena Gvozdena spominjan je na Haaškom sudu u najmanje dva postupka, onom koji se vodio protiv Tihomira Blaškića i posljednjem, koji se vodio protiv takozvane "hercegbosanke šestorke". Na suđenju Blaškiću o slučaju Gvozden optuženika je ispitivao tužitelj Gregory Kehoe, američki odvjetnik koji će kasnije preuzeti obranu generala Ante Gotovine. Citirajući dokazni materijal, upravo će Kehoe podsjetiti (u priloženom dokumentu na stranici 4) da je Dražen Gvozden na "južno bojište" upućen kao pripadnik Hrvatske vojske te da je u trenutku pogibije nosi oznake HVO-a.

Valja reći i da je nakon ubojstva Dražena Gvozdena pred vojnim sudom u Mostaru pokrenut i sudski spor protiv čovjeka koji je ubio dozapovjednika 145. brigade Hrvatske vojske. Međutim, pripadnik HVO-a Marinko Musa provukao se bez kazne. Naprosto, Vojno tužiteljstvo Mostar odustalo je od progona. 

"Vojni tužitelj odustao je od optužnog prijedloga protiv okrivljenog, smatrajući da je iz nalaza i mišljenja vještaka - neuropsihijatra Mire Klarić - evidentno da je u kritičnom momentu optuženi bio neuračunljiv zbog privremene duševne poremećenosti", navodi se u sudskom obrazloženju odbijanja tužbe.

Obrazloženje presude kojom se odustaje od progona ubojice Dražena Gvozdena (IZVOR: ICTY)

Obitelj časnika Hrvatske vojske Dražena Gvozdena tužila je Republiku Hrvatsku, tražeći 100 milijuna hrvatskih dinara odštete. Detalji i ishod ovog sudskog spora nisu nam poznati.

Početkom veljače 1994. godine predsjednik Franjo Tuđman posmrtno je odlikovao Dražena Gvozdena, dodijelivši mu čin pričuvnog satnika. Koncem rujna prošle godine ime časnika Hrvatske vojske, dozapovjednika 145. brigade Dražena Gvozdena, ubijenog na Humu kod Mostara, osvanulo je na spomen ploči podignutoj kod - Novigrada.

Spomen ploču je otkrio njegov nećak, na svečanosti koju su upriličili veterani 145. brigade. U izvještaju lista Hrvatski vojnik pogrešno se navodi njegovo ime - Dražen Gvozdanovski. 

 Pozivnica na otvorenje ploče sa imenom Dražena Gvozdena, u Novigradu (FOTO: 145 brigada)

"Danas je u Novigradu otkrivena spomen ploča u počast trojice pripadnika 145. brigade, koja je 1993. godine branila, oslobodila i čuvala Novigrad. Na žalost, tih je dana postrojba, koja je nastala u zagrebačkoj Dubravi, izgubila u borbi trojicu pripadnika. U Novigradu su poginuli Ivan Fabijančić, Dražen Gvozden i Mario Talan. Trojica mladića kojima su njihovi suborci, udruga veterana 145. brigade uz podršku Grada Zagreba i općine Novigrad, podigli spomen ploču u središtu tog pitomog dalmatinskog mjesta", stoji u izvještaju jednog lokalnog medija.

Još jedan sitna laž u grandioznom mozaiku službene istine o politici Franje Tuđmana i posljedičnoj ulozi Hrvatske u hrvatsko-bošnjačkom ratu u Bosni i Hercegovini.

Lupiga.Com

Naslovna stranica: screenshot ICTY

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"