Svojom prvotnom reakcijom na haaške presude takozvanoj hercegbosanskoj šestorci te na samoubilački čin osuđenog generala Slobodana Praljka, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković odlučili su krivicu točno utvrđenih pojedinaca svaliti na leđa svakom hrvatskom građaninu i svakoj građanki. Sam državni vrh, dakle, odlučio je da Hrvatska na sebe ima priviti kolektivnu krivnju zbog politike Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini i posljedičnih "hercegbosanskih zločina". Učinili su to svjesno, idući niz dlaku militantnom nacionalizmu, a njihove poruke pale su na vrlo plodno tlo te u središtu glavnog grada Hrvatske, na glavnom zagrebačkom trgu, danas imamo oltar osuđenom ratnom zločincu, koji je presudu - baš poput Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović - s prijezirom odbio.

Jedan od viđenijih komentatora naklonjenih političkoj desnici u svojoj redovitoj kolumni čitateljima je poručio da bi u prijeziru prema haaškoj presudi svi trebali slijediti Praljkov primjer, ali u trenutku dok je pisao tu poslanicu želja mu je već bila ispunjena. Onima koji bi trebali slijediti Praljka otrov je već bio serviran, a servirali su ga Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković. Taj otrov za dom spremna nacija popila je odmah i naiskap, teatarskom gestom, baš u stilu osuđenoga generala.

I dok su hrvatski građani u stavu mirno primili delegiranu im kolektivnu odgovornost, u starim članicama Europske unije, gdje fingiraju da im nije jasno kako u 21. stoljeću podrška ratnom zločincu može donijeti politički probitak, zgražali su se i još uvijek se zgražaju nad hrvatskim mitom u nastajanju. Komentator švedskog Aftonbladeta svome čitateljstvu Hrvatsku predstavlja kao zemlju u kojoj se njeguje "kult ubojice", a britanski Guardian zaključuje kako je Andrej Plenković prvi premijer neke europske države koji brani ratnog zločinca.

Ako za mišljenje međunarodne javnosti hrvatski politički vrh i ne bi dao pet para, mišljenje diplomatskog kora u Hrvatskoj, odnosno mišljenje naših "međunarodnih partnera" HDZ-ovim prvacima Hrvatske itekako je bitno. Od prvotnih reakcija, avaj prekasno za Hrvatsku, distancirali su se u roku od pet dana. Više nema govora o tome da se presuda ne prihvaća ili ne daj bože s prezirom odbacuje. Andrej Plenković preko noći je promijenio ploču, a kad ga je na to podsjetila jedna od novinarki, on joj je dao do znanja da njezina pitanja doživljava kao - hibridno djelovanje. Ploču je okrenula i Kolinda Grabar Kitarović, u slaboj konkurenciji nešto pametnija glava dvoglavog državnog vrha, te je pred Vijećem sigurnosti rekla da Hrvatska, dakako, presudu prihvaća. Dakako, hrvatski mediji naglasak govora stavili su na predsjedničinu kritiku Haaškog suda, stavljajući pritom u drugi plan i finalni izvještaj Vijeća sigurnosti, koji je službenoj hrvatskoj sjeo kao vruć šamar.

Premijer i predsjednica su, dakle, pokušali sanirati štetu koju su sami prouzročili, možda im je to i pošlo za rukom, ali prosječan građanin ove zemlje od toga će imati malu korist. Njemu ostaje živjeti u društvu i državi koja stoji iza osuđenog ratnog zločina. Ljudi koji u Hrvatskoj misle drugačije, ovo mišljenje ili izgovaraju ispod glasa ili ga čuvaju iza zubne ograde. Dakako, Plenković i Grabar Kitarović štetu kod kuće nisu pokušali popravljati, jer u Hrvatskoj vrijedi jedan aršin, a pred međunarodnom zajednicom drugi. Onoga tko ukaže na to manipulativno licemjerje čeka sudbina koju prosječno smjeran Hrvat doživljava vrlo teškom - etiketa izdajice i izopćenje iz redova "domoljubnoga hrvatskog puka".

Jašući na navodno silnoj uznemirenosti koju su "u narodu" uzrokovali samoubilački Praljkov čin i činjenica da je Otac domovine proglašen sudionikom udruženog zločinačkog poduhvata, Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović žele se predstaviti kao nosivi stupovi hrvatskoga domoljublja, ali politički smjer koji su po pitanju Herceg-Bosne izabrali duboko je pogrešan i štetan, što je dokazala upravo haaška presuda. Naime, Plenković i Grabar Kitarović Hrvatsku su vratili na stazu Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini, što je prema hrvatskoj budućnosti i budućnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini upravo zločinački čin.

Umjesto da haašku presudu iskoriste kao šansu za distanciranje od sve jače ekstremne desnice te na taj način Hrvatsku usmjere prema redovima civiliziranih zemalja, Plenković i Grabar Kitarović danas vode oportunističku politiku, utemeljenu, između ostalog, na strahu da nikakva drugačija politika u Hrvatskoj zapravo nije niti moguća ukoliko se želi računati na dugoročnost u političkoj areni.

Kao rezultat te politike Hrvatska će dobiti daljnje slabljenje ugleda u međunarodnim okvirima i rastući ekstremizam kod kuće. Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković Hrvatskoj su Herceg-Bosnu zabili u trbuh, jer upravo podrška osuđenima za ratni zločin i javno odbacivanje presude nametanje su kolektivne odgovornosti za zločin koji su počinili haaški osuđenici, za udruženi zločinački poduhvat čiji su članovi dobro poznati. U pitanju su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, hercegbosanska šestorka i ono što ih je u poduhvatu vezalo - Hrvatska demokratska zajednica, stranka Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović.

Lupiga.Com

 Naslovna stranica: FAH